Blogosfera U ružičastom balonu

Pas kao čovjekov najbolji prijatelj

Naš pas Gala četiri kuće ima
Objava 08. kolovoza 2019. 0 komentara 1984 prikaza
Foto: Marina Žuljević
Foto: Marina Žuljević
Tko će čuvati Galu

Imati kućnog ljubimca ili ne imati?

Još uvijek moja malenkost svakog dana pogleda na svoju vagu ne bi li neki komadić prašine prevagnuo na jednu stranu. Dok se tako premišljam, domišljam i razmišljam moja seka je odavno već u slobodnim okovima svoje kujice Gale.

Veoma neobična kujica. Ovisna o seki kao ja o slatkim stvarima. Mala, lijepa i pomalo ograničena u dometu shvaćanja stvari i događaja oko sebe. Na zapovijed '' daj šapu'' ona maše repom. Pitam seku kako da je to nije naučila, to je onaj prvi instinkt koji bi itko rekao kad bi se približio tako slatkoj kujici, a seka odgovori '' moraš reći: Gala daj šapu''. Jede veoma kašastu  hranu a ako se slučajno u hrani pahuljica nije otopila više od 80% Gala se počne gušiti. U ljetne šetnje ide skoro pa u kaputiću jer svaki povjetarac Galu  prehladi. Ne bi vjerovali drugu krajnost njezine osobnosti, kada spava hrče kao veliki džin iz bajke, napravi toliki propuh, veći od ljetnog povjetarca -koji ju je prehladio :-) Ono što je najveća mana naše Gale je što stalno laje, kažeš joj mirna budi ona još jače u mjestu skače. Ako kojim slučajem dođe neki novi gost Gala je u stanju lajati kao da smo došli slušati njezin koncert a ona je sva važna i sebi odvažna operna pjevačica koja se uspinje u lokalnim Kafanama. Prije se sarma skuha nego li Gala nauči gdje se njezino mjesto u kući nalazi.

Naime, ljeto je, i treba nožice umočiti u more. Svi u obitelji šutimo, nitko seku ne zove danima jer znamo da je sljedeće pitanje što će s Galom kad idu na more, zatim slijedi kako nema gdje, sve prijateljice su na moru, fini hoteli za pse puni (jer Gala je ipak operna pjevačica a tamo vlada mir i kućni red kojeg Gala ne umije ispoštivati jer ona svoje glasnice mora više puta u sat vremena uvježbavati), stoga svi u svojim tišinama, nitko ne bi Galu sebi, a svi joj se veoma radujemo kad je vidimo (ne smijte se, molim lijepo). Znamo ako samo sekin glas tužni čujemo kako oni i Tenica neće ići na more jer nema gdje s Galom, odmah ćemo se svi slomiti u sebi, i zbog Tenice i njezinog zdravlja udomit ćemo Galu , kako kaže seka ''samo na nekoliko dana'' pa svi prešutno čekamo tko će seku prvi nazvati.

Po navici radnog dana, i obavezno iz kasnog jutra  nakon podužeg ispijanja kave, rada mozga i empatije zove mene tko drugi nego moj stari.

- Nino, jesi li se čula što sa sekom? Kad oni idu na more? Nije valjda da ne idu zbog Gale?

- Razmišljala sam stari, sad je seki bio rođendan pa bi bilo zgodno da joj za rođendanski poklon čuvaš Galu. Da je šetaš, maziš i paziš.

- Tko, ja! Pa ja sebe jedva čuvam. Što ako je izgubim, ili zapnem za nju, ako mi je ukradu, dobro to znam da nitko ne bi ukrao, za to, eto, barem ne moram brinuti. Znaš li da ovdje kod nas u Borovu nitko ne šeta psa na povodcu, i sad da ja Galu vodim u šetnju smijali bi mi se, morao bi svima pivo platiti, a znaš ti koliko osmjeha po Borovu ima, a gdje je mirovina tek.

- Eto dogovorili smo se, sad nazovi seku i obraduj je. Šetaj Galu po dvorištu.

- Neću Galu s povodcem šetati po dvorištu iza zatvorene kapije, što je tebi.

- Ona ne zna stari drugačije šetati, nije to pas da ga pustiš pa da sam trči po dvorištu.

- Svašta sam čuo u životu ali da psa u dvorištu šetam na povodcu, to nisam ni u crtanom gledao. Sutra ću je nazvati, danas mi još mora slegnuti sve to. Znao sam da ni tebe ne smijem zvati, uvijek me smotaš. I ja naivan, kud sam te zvao, kao da meni šetnje trebaju.

Mislila sam, super, problem sam riješila. Svatko ima svoju kartu ''za negdje'', netko u mislima kupuje '' onu u jednom smjeru'', netko ne putuje ''nigdje'' a mislima je ''daleko'', svi neke karte imamo samo stari kupuje povratnu kartu Vinkovci - Zagreb, i to u jednom danu.

- Nino, kad ono imam vlak najbrži do Zagreba

- Stari što češ Galu u Zagrebu čuvati,  u stanu kod seke nemaš dvorište.

- Ma kakvi Zagreb, tu ostajem duže samo kad kod doktora idem, nego sad sam išao u trgovinu Bosu da mi Ljilja blagajnica da kutiju, kupio sam i dekicu na akciji, napravio ventilaciju na kutiji, dolazim po Galu u Zagreb i odmah se vraćam nazad. Znaš Nino, baš volim putovati, to me onako ispunjava. Hahaha (Uskratit ću vam daljnji tijek organizacije oko dostave Gale u Borovo, vjerujte mi, ne bi shvatili način na koji funkcionira naša obitelj.)

Nakon nekoliko dana kupljene eventualne tišine ''među svima nama''

 - Zagreb zove Borovo

- Ima li pilota u avionu, ili je ostao samo osmijeh stjuardese!

- Nino, odveo sam Galu na otok na Vučedol, ona je skakala, hvatala mušice i žabe, trčala po plaži. Kažem ti, još mi sat vremena daj i naučit ću je šetati meni uz nogu bez povodca.

- Molim te samo jedno, nemoj se toliko jako zbližiti s njom pa da je ne poželiš vratiti u Zagreb.

 -Znaš odvest ću je tu kod nas kod pedikera da joj skrati nokte.

- Nemoj molim te ništa raditi, samo je čuvaj. Još će joj se šapa upaliti pa će se seka morati s mora vratiti. Brzo će ti proći 18 dana.

- O kakvih 18 dana ti pričaš, seka je rekla 5-6 dana. Smjestili ste mi, znao sam odmah, tko još ide na more na 5 dana. Onda moram i povodac kupit, i pivo platit, a i kod pedikera je vodit, to će za 18 dana narast, neće mi namješaj izgrebat. Imaš pravo, disat ću samo onoliko koliko zraka trebam.

Je li uistinu pas čovjekov najbolji prijatelj. Bezuvjetna ljubav konstantnog primanja. Emocija privrženosti. Obostrana potreba za pripadanjem slobodi koja odavno nije više tvoja od onog trena kad si se odlučio za ljubav. Otpuhnuti ću tu česticu prašne odluke koja treba pasti na jednu stranu moje vage. Uskraćujem si ljepotu najboljeg čovjekovog prijatelja, biram živjeti skromnije za taj oblik ljubavi. Neka Gala bude naš najbolji obiteljski prijatelj.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.