Blogosfera U ružičastom balonu

Memoari dječjeg bicikla

I sve bi ovo bilo smiješno i mi bi se slatko nasmijali da je ova priča tu i završila!
Objava 21. veljače 2019. 0 komentara 148 prikaza
Foto: Pexels.com
Foto: Pexels.com
Memoari dječjeg bicikla

Tko je kome smjestio ili tko će kome smjestiti poklone u gnijezdu!

Znamo da se djeca najviše raduju, a radujemo se i mi odrasli, samo nebitno je to što i mi priželjkujemo, dobijemo obojeno jaje i smiješak!

Zove majka:

- Nino ima li Grga biciklić, jadan on, sunce bakino, on nikad nema biciklić, sve samo Filipu, kupit će njemu bakica biciklić pa da i on ima kao veliki dečko.

- Nemoj molim te kupovati bicikl, skupo je i nema potrebe, ima od Filipa stari i nek vozi.

Pred očima mi slika s mogućom organizacijom kupovine istog. Neće na dobro, to je jedino i sigurno što znam!

Zove mama sestru, traži se na netu trgovine bicikala i ni manje ni više nego u Velikoj Gorici, krasan biciklić, ali ima problem, imaju samo sastavljeni a bicikl treba biti u dijelovima, jer naime - gnijezdo je u Vukovaru, biciklić u Velikoj Gorici a seka u Zagrebu... a dječačić kojemu se kupuje spava snom pravednika u Svetoj Nedelji!

Svanulo Uskrsno jutro, običaj nabrane trave i velikog gnijezda nalazi se u hodniku kuće, sve miriši po svježe ubranoj travi, miris se širi sve do dječje sobe i budi dječaka Grgu. Ustaje sav bitan, u pidžami, bos trči do gnijezda i vidi kutiju, u njoj dijelovi bicikla, od uzbuđenja skoro temperaturu dobio. 

- Wow..... imam bicikl, viče Grga! Kad ćemo ga sastavljati?!

I tako krene Uskrsno jutro.... Planirano lagano šmiranje pada u vodu, brzo se jede doručak, šunkica, jaja iz mog gnijezda.

- Nema odmaranja, hajdemo sastavljati bicikl - viče majka!

– Nino, sastavit ćemo bicikl nek se dijete vozi po dvorištu, jadan moj Grgo, sunce bakino, sad ćemo sastaviti bicikl!

Okupili smo se svi naravno oko bicikla i samo gledamo, ne znamo ni kako se kutija otvara u kojoj su tek kupljene cipele a onda zamislite koliko je apstraktno otvoriti kutiju u kojoj se nalazi ovako moćan biciklić, gdje ide koji dio, sve to još i povezati, stegnuti i zategnuti da dijete bude sigurno... nađe se tu posla!

Lagano svi izmičemo od kutije i nepreglednih dijelova, filozofiranje je ipak lakša varijanta, tu smo mnogo jači!

Ostaje nam jedino moguće rješenje koje je bilo i jedino moguće od samog početka, tata Tonči. Baka dobacuje:

- Ajde Tonči, je li bi sastavio bicikl da se Grga vozi, jadničak, sunce bakino!

Sastavlja se i spaja, alata, alatnih ključeva na sve strane, ali fali neki bitni ključ , čini mi se broj 9 ili možda broj 6, al fali! Sve to promatra baka koja ima rješenje, a uvijek je rješenje za sve naše probleme susjeda Jelena. Viče baka preko ograde susjedu Jelenu, ona sigurno ima sve moguće ključeve za sve dijelove i za sva vrata!

Odzvanja glas po dvorištu:

- Jelena... imaš li ključ broj 6 ili 9, treba nam da sastavimo bicikl za Grgu, sunce bakino, jadničak mali, vidi kako je tužan, sad će bakica sastaviti svom Grgi biciklić! Grga ne može dočekati da se biciklić sastavi, naravno za ''utjehu suza'' dobio je čokoladu koja ga tješi dok se problem ne riješi!

Prolazi tako jutro, svi samo o bicikliću pričaju, kao da iščekujemo dolazak Godota! Zamišljeno glatko sastavljanje ne može proći bez problema, čak i sa svim ključevima Sezamovih vrata, problem se novi rodio- nema pumpe za gume! Vrijeme je za pauzu!

Negdje iz prikrajka javlja se opet bakica: 

- Grgiću moj, još samo malo i bit će gotov biciklić, nema pumpe, sačekat ćemo da se tata malo odmori pa ćemo ići kod susjeda Šterca, on ima pumpu za gume, srce bakino, još samo malo se strpi i vozit ćemo se po ulici!

Primaknuo se i ručak, sjeli, jeli i sva jaja pojeli! Snimi dida –nema jaja! Pristavio vodu i čeka da prokuha. Ubacit će još 20-30 komada...za goste kad dođu, nema veze što neće biti obojena, bitno je da su kuhana i naravno bitno je da – ima jaja!

Tako se u našoj kući uvijek kuha preko 50 jaja, nikako ne smije da fali. Poslije ručka, nema odmora, tko je vidio odmarati, odmah se kreče u akciju kod susjeda Šterca po pumpu za gume. Susjed Šterc koji živi u istoj ulici kao da je na kraju sela! Dida i tata otišli po pumpu i nikako se ne vraćaju kući, Grga za utjehu dobije još pokoju kockicu čokolade. Primiče se mrak, baka opet pušta svoj glas

– Grgiću, sunce bakino...nestrpljivo čekaš vidim, jadničak, doći će mrak, nećemo se provozati biciklom po ulici! Sljedeći prizor iz garaže, pumpaju se gume, pumpaju a s mjesta se ne pomjeraju, zaključak je sljedeći- u paketu s novim biciklom stigle probušene gume! Tu informaciju treba prenijet baki. Nitko od svih prisutnih ne usudi se ispustiti istinu preko usana. - Nino reci ti! - Ma ne, nemam tu forcu. Neće ni stari, ni Tonči. Dok mi pregovaramo tko je Samson u cijeloj toj priči i hoćemo li bacati novčić pa nek sreća odluči, iz pregovora nas trgne Grgin plač!

- Bakoooooo, probušene gume....!

–Grgo...što to pričaš...! Ide baka sva važna prema garaži, kako je baka temperamentnog karaktera onda možete zamisliti koji decibeli su se širili garažom: 

- J......im m.... I još....i još...i još..... ! Dođi Grga baka će ti dati još malo čokolade, nezahvalnici jedni, neće nitko moga Grgu dirati, kupit ćemo nove gume!

Tiha misa u kući, nitko ne priča ništa, tišinu prekida bakin glas! –Nego, stari, znaš li ti onog majstora što ima vulkanizersku radnju, onaj od Maje Majine pa njene sestre muž, ima radnju u Borovu selu, što misliš da odemo, ima li on možda gume! Tonči sav u čudu, već od sastavljanja i rastavljanja umoran, pušta i on svoj glas, rekli bi to na moderan način - pravo na svoje mišljenje. - Nikuda ne idem i nema bicikla, gotovo je za danas, kupit ćemo u Zagrebu!

I tako Grgo ostao cijeli dan u iščekivanju i kroz vrijeme dana je skupio popriličan broj čokoladnih kockica. Oglasim i ja svoje mišljenje (rekla sam sto puta da to neću raditi, ne isplati se i jednostavno nema smisla u Borovu imati svoju pravicu)

- Sjedi Grga na bicikl i zamišljaj da se voziš po ulici, kao da imas virtualne naočale, neka te biciklić provoza po svim ulicama.

Ali baka ne bi bila baka kad ne bi rekla svoje:

- Sjedi ti pa zamišljaj to...p...t...m...

Svane novi dan a s njime i pakiranje za put, Tonči opet u garaži, ni ne pitam što radi, vidim rastavlja bicikl, slaže ga u gepek. Utorak je, stigli smo kući na odredište. Bicikl se rastavio i guma je došla puknuta po cijeloj svojoj dužini. Uistinu mi je žao što se na takav način varaju kupci, ali što je tu je. Uzimam primjer gume i odlazim kupiti novu. Vozim se i razmišljam gdje bih mogla kupiti nove gume, kad zvoni telefon, vidim majka zove. Javiti se ili ne javiti! Još mi nije sjela sva ta priča s biciklom, al eto javljam se da vidim možda će tema krenuti u nekom novom smjeru.

– Nino je l' me čuješ, mama je nešto razmišljala, poslat ću ja po seki račun, neka ti ga ona donese u Svetu Nedelju pa ti odi u Veliku Goricu i odnesi te gume i sve im reci, reci im da se to tako ne radi, reci im da sam ljuta,sve im reci!

– Ma dok seka dođe do mene, pa dok ja odem u Goricu, pronađem trgovinu itd, potrošim više goriva i vremena nego da kupim nove gume! I sve to ne bi imalo smisla da nije ispred mene se pojavio plavi gospodin na motoru i pokazuje znak - skrenite desno molim, .omg, omg -policija!

- Pričali ste na telefon!

– Samo kratko, zvala me mama iz Vukovara!

- Kratko kažete, pratim Vas od rotora.

- O gospodine policajac, ne znate Vi moju majku ! Kako da Vam sad prodajem maglu a na majci mi piše da ne budem lažna, nije sve to slučajno gospodine policajac! Da Vi znate sve što ne znate i da znate svu ovu priču o jednom dječjem biciklu, Vi me nikad ne bi zaustavili i kaznu naplatili.

- Jako me zanima ta priča!

-Ooo, vjerujte mi na riječ, sigurna sam da Vas ne zanima!

- Imam ja vremena!

- Vjerujte ja nemam, djeci se topi čokolada u rukama od straha što pričam s Vama, rezervne robice nemam, a nemam niti salvete s kojima bi pokupila svu tu otopljenu čokoladu dok bih Vam ispričala ovu čudnovatu priču.

- Dobro, sve ste rekli iskreno i maglovito, napisat ću Vam opomenu samo. ( Piše on 10 minuta, koliko bi se pisalo da kredit dižem kad se opomena piše toliko )

Možda bi cijeloj ovoj priči bio kraj da mi tu istu večer moja draga kolegica nije rekla.

- Znaš draga da ja radim u Velikoj Gorici, reci mami da ti pošalje račun poštom i otići ću zamijeniti gume.

I sve bi ovo bilo smiješno i mi bi se slatko nasmijali da je ova priča tu i završila!

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.