Blogosfera U ružičastom balonu

Plavi Zmaj

Kako sam kupila Plavog Zmaja
Objava 07. ožujka 2019. 0 komentara 1616 prikaza
Foto: Pexels.com
Foto: Pexels.com
Plavi Zmaj

Zima je, 4.30 h ujutro. Dopire samo glasanje mačaka, izgleda da one jedino vole ljubav u veljači. Mjesecu kada je zima i u zimi. Znam, ustati moram, ali kao da imam sve utege poslagane po tijelu. Onaj od 100 kg nalazi mi se na kapcima. Uteg od 99 kg nalazi se u mislima, samo dok zamišljam kako izgleda sljedećih nekoliko sati dok ne dođem u svoj ured. Sasvim svjesno propuštam sve linije autobusa, i boreći se sa svojim utezima donosim odluku, kupit ću si auto, i to još ovaj tjedan. Iako je moje znanje o autima sasvim skromno, ne brine me konačan ishod. Važno je imati svoje ljude.

Dok ne razvijem strategiju ''jedan od mojih ljudi'' će me odvesti upravo, ne do autobusne stanice, već do Zagreba na posao. Više to nije stvar dobre volje i upita hoćeš-nećeš, već je to jedina mogućnost, samo što to ''my man'' još ne zna. Uistinu, nije meni, kad razmislim, toliko teško ustati i ići na bus koliko bi mi bilo žao da moja polovica propusti prekrasni izlazak sunca i ples mačaka po ulici.

Toliko je bio zadivljen mojom situacijom, pjesmom i plesom mačaka da je put do Zagreba protekao u tišini, tišoj i od nje same. Dovoljno vremena da skinem preostali uteg s kapaka i ubacim pogled u prvu brzinu mjenjača nekog auta.

Na poslu muški dio ekipe govori: nemoj Francuze, oni imaju skupe dijelove. Oni nas uvijek za mrvicu pobijede pa eto nemoj iz inata. Gledaj kilometre, jačinu motora, ventile. Sto čuda nabrojali, naravno iznad moje glave su bili samo oblačići s puno šarenih upitnika, ah ti muški! Ženske govore- uzmi mali, nek ima super zvučnike za mjuzu, plava sjedala, sad je plavo u modi. Puno ogledala, posebno ogledalo za trepavice, posebno za nanošenje ruža na usne, ono najveće za pogled ispod obrve. Ostalih sto ogledala nek budu za ''mrtve kuteve''.

Ti oblaci su mi bili puno jasniji, naravno od toliko ogledala sve je zrcalio i ja sam već vidjela probnu vožnju u svom Plavom Zmaju, da, tako će se zvati. Kako sam i rekla, važno je imati svoje ljude na svakoj poziciji tako ja imam svoju dragu prijateljicu koja razumije kako funkcionira muški mozak iz ženskog kuta gledanja. Dogovorim druženje, pripremim blok za pisanje, kaže ona meni: pa ne pišeš blog da ti treba toliko papira, sad ćemo napraviti selekciju iz ponude. Već u sljedećem trenu ona počne pričati na kineskom, čujem samo boju njenog glasa, od izgovorenih riječi i rečenica ne razumijem je ništa. Prije bih shvatila kako se priprema sarma nego što bih sastavila samo jednu rečenicu od izgovorenih riječi.

- Vidim Zmaja, kaže, sve odgovara. Ima dekicu koja pokriva muški dio mozga, puno ogledala, plava sjedala i gepek za utege. Zovi! - Dobro večer, kupila bih ovaj auto.

- Žao mi je, sutra mi dolazi pet kupaca pogledati ga.

- Da li ste u svom uredu sada?

- Jesam.

-Dobro, sad uzmite gumicu i lijepo obrišite sve te brojeve što su vas zvali jer ja ću uzeti taj auto.

- Interesantan način kupnje, na slijepo.

- Je li plave boje.

-Jeste, i sjedala su plava.

- Kupljeno. Ništa nije na slijepo kad moja kineska frendica kaže - Uzmi zmaja. Ne može biti loše. Treba pratiti znakove koji nam se nalaze po putu i na krilima zmaja voziti se po svijetu.

Sad treba organizirati preuzimanje Zmaja. Naravno, i za to treba imati svoje ljude koji su slobodni radnim danom ujutro, koji žele i mogu posvetiti vrijeme putovanju van Zagreba.

Sasvim slučajno, ili posve ne slučajno imam pravu prijateljicu punu strpljenja i podrške za moje avanture. Ona uspješno vraća moj vlak na tračnice. Već sljedećeg trena vozimo se prema Plavom Zmaju.

- Sve papire imaš, lovu, vozačku.

- Jaooo, vozačka mi je ostala u mojoj automatik Zlatnoj Strijeli.

- Zezaš me, je li tako?

- Ne, ne zezam se, tko se još šali radnim danom ujutro.

Vratimo se tako sa pola puta po moju vozačku. Dobro je, mislim u sebi. Primarna sreća je u putovanju. Još koji kilometar više i Plavi Zmaj je u mojim rukama a ja na njegovim krilima. Prodavač nas je ljubazno dočekao, pripremio sve papire, trebala je samo moja osobna iskaznica za skenirati i potpis kojim potvrđujem još jedno parkirno mjesto u svom dvorištu. Preuzimam ključeve, pokušavam se priviknuti da auti imaju i kuplung, i mjenjač, a ne samo plavu boju, ogledala i zvučnike. Odvažno se pobojam u plavo, i nakon potpisa krenemo mi, moja prijateljica u svom autu a slijedi je moj Plavi Zmaj, izgledamo kao svadbena kolona, žmigavci popaljeni, prozori otvoreni, navigacija glasnija od mojih misli. Iza mene u ogledalima s vidim prodavača, trči za mnom, nosi papire, maše s njima, razbacao se sav po cesti. Ne stajem, Plavog Zmaja ne vraćam, ne dodiruje me što se sigurno predomislio pa hoće poderati moj potpis i napraviti ovu ljubav nevažeću. Ne pristajem isključiti Plavog Zmaja iz povorke svadbene kolone. Osvrnem se preko ramena letimično (mrtvi kut, reklo bi muški dio ekipe) a prodavač neumorno trči i dalje. Proradi u meni žal, ipak je usvojio moju gumicu za brisanje koju sam mu doslovno stavila u ruke i svojom energijom obrisala moguće potencijalne kupce, kako onda praviti se da ga ne vidim. Plavi Zmaj spušta svoja krila, paralelno s njim otvaram i ja svoja vrata (nikako ne znam gdje se nalazi gumb za spuštanje prozora, gdje god pogledam nema) dotrči prodavač i kaže sav uzdihan i bez imalo kondicije:

 - Vratite mi papire.

-Molim! Rekao bi Alan Ford - Ne predaj se nikad, samo kad moraš.

- Sastavio sam papire sve s datumom prošle godine, a sada je 2019 -ta. Dajte mi neko vrijeme da to ispravim, oprostite, nije namjerno.

- Uh, dobro je, ispravite predbračni ugovor, nije Plavi Zmaj vino pa da bude bolji što je stariji.

Zovem prijateljicu da zaustavi kolonu i sačeka, važno je uz sebe imati prijatelje koji te razumiju u svim svojim izdanjima. U vremenu dok sam čekala nove papire pokušavala sam odgonetnuti gdje se spušta prozor, i baš nikako nije bilo ni traga, ni glasa gdje je tajni gumb. S novim papirima idem odmah u stanicu za tehnički pregled prebaciti tablice na svoje ime, tako da mogu uokviriti svoju novu prometnu dozvolu. Plavi Zmaj i ja putujemo do odredišta nošeni krilima vjetra. Na odredištu predajem sve papire na šalteru i zamišljam koje brojeve će imati moja nova registracija, u stvarnost me vrati glas gospođe što je zaprimila moje papire:

- Molim Vas osobnu.

- Osobnu, nigdje osobne nema, a maločas sam je imala kod potpisivanja ugovora. Zovem prodavača - Molim Vas da ne trčim sad do Vas je li moja osobna iskaznica ostala kod Vas?

- Da, u skeneru je, šaljem poštom, prioritetno i već sutra ćete je dobiti.

Najbolje što sam mogla učiniti je otići s mojom dragom prijateljicom na jedno opuštajuće piće.

Ujutro poštar šalje poruku - Nina, imaš prioritetno pismo!

- Dolazim!

I tako smo moj Plavi Zmaj i ja ponovno na krilima otišli u Stanicu za tehnički pregled, predali sve papire i osobnu iskaznicu, naravno. U iščekivanju novih tablica iz tišine me prene glas gospođe sa šaltera

- Gospođo, fali vam jedan papir.

- Zar je moguće da tako jednostavna stvar ima toliko sljedova, pa što bi bilo da kupujem npr. rijeku ili planinu, ili još teži zadatak, npr. buket cvijeća. Što sad nije dobro?

- Prodavač nije naveo u ugovoru da zadržava svoje tablice, morat ćete ići ponovno da nadopiše u ugovor da zadržava svoje tablice, bez toga Vam ne mogu dati nove.

I sada bi ovoj priči bio kraj, samo kad bi znala gdje je u Plavom Zmaju gumb za spuštanje prozora pa da kroz njega poletimo skupa moj Zmaj i ja u visine po novi ugovor.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.