Blogosfera U ružičastom balonu

Sreća je u malim stvarima

Manje je više
Objava 30. listopada 2018. 0 komentara 1108 prikaza
Foto: pexels.com
Foto: pexels.com
Pekarnica je kažu najbolja u gradu, redovi kupaca su veliki a oni silno žele bas taj kruh i pecivo

Jednog dana, iz prolaza i u prolazu. Iz grada i u gradu gdje je vrijeme stalo svakih nekoliko metara, upravo u onom vremenu koje prolazniku i treba.

Tako je ovoga dana stalo u samoj jezgri grada Wadovica gdje je prostor jedne pekare i pekarice ostavio toliki dojam na mene da sam odlučila posvetiti joj pokoju misao. Neka bude zapisano sve što je drugačije. Misao ima pravo na život među ovim redovima ispisanih slova.

Pekarnica je kažu najbolja u gradu, redovi kupaca su veliki a oni silno žele baš taj kruh i pecivo. Dva dana prolazim pored pekarnice, prometno je skroz i imam veliku želju ući i vidjeti, osjetiti miris i okus peciva. Zamišljam osjećaj kao da sam u Parizu i u ustima mi se topi francuski kroasan poput najtoplijeg opijenog vinskog poljupca. Izlog izgleda kao iz ranih 50-tih. Po zidu polijepljene bijele pločice. Od ponude u izlogu poslagane smiješne žute gajbe, u njima izmiješana peciva, nadam se da se moj kroasan iz mašte neće uvrijediti. Iza peciva obični bijeli kruhovi poslagani na nekim smiješnim željeznim šipkama, cijene na krivo stoje po tim gajbama, ne zna se kojem pecivu pripadaju.

Iza mene stoji stol, kažem stoji jer je sav važan sebi i drugima kao da ide na vlastito vjenčanje i ponosno čeka svoju draganu, mislim da je među prvim stolovima napravljen ikad. Društvo mu prave uboge dvije stolice kao djeveruše koje su popile malo prije svečanog čina da razbiju tremu.

Ulaz u pekaru je mokar i ne samo to već crn i prljav, čini se da se sav ovaj mali snijeg s ulice zalijepio na đon svake cipele koja je ušla i odlučio napraviti malu crnu rijeku, upravo i baš na ulazu. I sve ovo pisanje možda ne bi ni postojalo da pekarica nije jedna mlada ženica tridesetih godina, punašna bas kako i pekarice jesu.

Red je naravno ispred mene, odgovara mi, uživam promatrati je. Ima bijele hlače i majicu, ispod majice plavi grudnjak s bijelim točkicama. Stalno je u pokretu a ne znoji se pod rukom, izgleda da je spokojna. Smeđu prirodnu polu dugu kosu u repu sa blago ispucanim vrhovima, jako dlakave ruke, lice bez šminke, crveni potkožni prišt na bradi, zarasle obrve, plitke smeđe oči, jedino sto je krasi i odaje dojam da je žensko su naušnice s plavim kamenom, brza je i poletna. Red je na meni, uzimam svoj kruh, nasmiješila mi se, ima loše zube i nema prednju jedinicu .

Sve ovo sada ne bi bilo zapisano da ona nije tako francuski sretna...

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.