Blogosfera U ružičastom balonu

Svijet treba sretne ljude

Osmjehom do cilja: Gdje ima ljubavi nema straha
Objava 27. studenoga 2018. 0 komentara 135 prikaza
Foto: pexels.com
Foto: pexels.com
Gdje ima ljubavi nema straha

Gdje ima ljubavi tamo nema straha.

Svijet treba sretne ljude.

Svojim rođenjem dobijemo anđela čuvara koji nas prati kroz život i čuva.

Koračanjem kroz njega stječemo prijatelje koji se vežu na našu vibraciju. Kroz vlastiti razvoj naših osobnosti mijenjaju se i naše vibracije a time i naši prijatelji koji dolaze, odlaze i vraćaju se.

Ponekad odlaze  bez povratka u vječnost, raspline se u prostor sjećanja, svojim bojama naslikaju portret zajedničkih trenutaka. Uistinu , malo je prijatelja s kojima možemo podijeliti čokoladni komadić rođendanske torte.

Ima nekih oslikanih portreta koji svake godine dobiju svoj komadić kolača, pošto sam ljubitelj slatkog zasladim svoje nepce s obje kriške torte čisto da ne ostane čokoladne kreme na tako lijepim licima.

Šećerom pospem sve ruke koje su grlile a čiji se šećer topio prije dolaska na cilj svoga putovanja.

Biskvit dijelim s toplim suncem koje grije naše tmurne dane. Ukrašavam mjesec i zvijezde što posipaju puteve kojima koračamo dok sunce letimično spava u našim sjenama.

Kremasti dio kolača dijelim s pticama bez čijih letova ne bi bilo ni slobode kojoj težimo svakim zamahom krila a kojoj robujemo vlastitim okovanim ograničenjima.

Svu ljepotu okusa dijelim s ružama čiji miris ne bi bio toliko lijep da put do pupoljka nije popločen trnjem.

Želimo sunce a zaplahne nas kiša, nije da je želimo ali je trebamo, za snagu i jakost, za hrabrost i upornost, za odvažnost u smjelosti.

Posljednju i naj svjetliju svjećicu na torti posvećujem svim osmjesima koji su se skrili u kutu usana, ukrasili lice kao kuglice što krase Božićno drvce.

Osmjesima koji su se posložili u postavu starog trošnog kaputa izlizanih sjećanja.

Osmjesima koji žive u toplim džepovima te ako ne iscure u postavu radosno griju prste ruku.

Osmjesima koji su uvijek tu za nas,u svakome trenutku i svim životnim situacijama, prisutni kao svjetlost koja se preljeva u pore našeg postojanja.

Osmjesima što ukrašavaju stari trošni kaput s najljepšim gumbima ne odajući mu godine već ostavljaju trag vječne mladosti duše koja ga nosi.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.