Blogosfera U ružičastom balonu

Mome gradu Vukovaru: Vukovar, to smo mi!

Ne, sami nismo i nećemo to biti nikada!
Objava 17. studenoga 2018. 1 komentara 512 prikaza
Foto: Nikolina Švub
Foto: Nikolina Švub
Mome gradu Vukovaru

Ovom trenutku iskranom iz kuta vječne neprolaznosti posvećujem ove stihove i riječi čija slova prstima skupljam u pehar sjećanja. Mome gradu Vukovaru koji ponosno stoji u našim srcima , otporan na sve bure i vjetrove koji prolaze kroz naše kosti ostavljajući hladan trag i mrzlu dušu od koje se ledi i najtoplija juha u tanjuru.

Oluje ga ne dodiruju dok se borimo hodajući kroz strani svijet koji nam je dodijeljen kao opcija uskraćujući nam pravo izbora. Stranci u inim gradovima, stranci u svojim domovima, uskraćeni za ljepotu ili neku sitnu radost slavonskih ravnica i mirisa ljubavi koja se širi ulicama moga grada. Boriti se, to je jedino što preostaje.

Sve je tako jednostavno kada gledamo očima promatrača, sve ima smisao, i kaput i njegova postava. Kada se nalazimo u poziciji da nas kaput mora grijati onda bi i da je lijep i da je topao i da ima lijepu podstavu, ne pre kičastu a opet sasvim ugodnu, da ima džepove u koje bi zavukli prste svoje ruke ne bi li se ugrijale i barem na tren sakrile od te zime ljudskih hladnoća. A mi, hodajući kroz maglu, tražili neki kutak, odlomljenu koru s nekog drveta ne bi li se u nju zavukli i pronašli malo mira za sebe i malo tišine.

Nositi ponosno ime svoga grada, dižem se iz ponora i blata, krojim kaput lijepih sjećanja odajući počast borcima koji su život svoj dali i onima koji su preživjeli boreći se za našu slobodu kojoj robujemo u okovima današnjih uskogrudnih, nemoralnih i bez sjaja okrunjenih glava.

I koliko god godina prošlo niti jedno vrijeme nije toliko jako pobijediti istinu kojoj svi svjedočimo. Sjaj ljubavi i slobode ne može se i neće nikada ugasiti. Sjaj vječno živi u našim srcima.

Dok život ide dalje dignimo glavu u ovu noć, raširimo ruke i prigrlimo svako usamljeno srce željno ljubavi. Prigrlimo sva nadanja i udvostručimo ljepotu i slobodu za koju smo se izborili i kojoj pripadamo u istom trenutku težući joj. Koračajmo zlatnim stazama i nikada ne zaboravimo odakle smo došli i gdje pripadamo.

Brod neka uplovi u svoju luku sa bačenim sidrom koje se ukopava u dubinu naših istinskih vjerovanja u kojima čuvamo vrijednosti koje nas vode u neka nova svitanja dana koji nam dolaze... Hodajmo čvrsto na zemlji , koračajmo velikim koracima, širimo ruke i budimo prijatelj, budimo ljubav, budimo ponos našeg gada...

Istina je u svima nama i ona nam ne može biti uskraćena! Ljubav je uvijek jača od svega, neka nas vodi, drži na okupu, čuva. Pružajući ljubav mi dobijamo više samim time što se dijelimo. Ljubavi sve dugujemo, rado joj robujemo bez želje da se oslobodimo osjećaju pripadnosti.

Večeras palim svijeću za sve nas koji smo svjedočili jednoj velikoj istini ljubavi i slobode.

Život je igra sunca i tame, sreće i tuge, crne i bijele ... kontrasti sitne tuge i skromnih vjerovanja.

Tražimo negdje u nečijem pogledu mjesto za sebe, u nekom zagrljaju komad vremena u koji ćemo se zavući sakrivši se od svijeta da barem na trenutak zastanemo.

Grad, to smo mi!

Ne, sami nismo i nećemo to biti nikada!

Vukovaru s ljubavlju!

 

Pogledaj sve komentare
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.