Blogosfera Oaza Dom

Obzir i dostojanstvo kroz palijativnu skrb u Hrvatskoj

Palijativna skrb u javnosti se treba promicati kao oblik cjelovitog stručnog, javnog i humanitarnog djelovanja te se treba učiniti sve što je u našoj moći kako bi se očuvala najbolja moguća kvaliteta života potrebitih.
Objava 14. ožujka 2019. 0 komentara 284 prikaza
Foto: Oaza Dom
Foto: Oaza Dom
Izobrazba u sustavu palijativne skrbi uspostavlja se kao kontinuitet na svim razinama od članova obitelji i volontera do poslijediplomskih studija.

Poznata je činjenica da naše društvo stari i sve veći broj stanovnika prelazi sedamdesetu godinu života, stoga ima sve veći broj kardioloških, cerebrovaskularnih i malignih bolesti. U seoskim ruralnim sredinama s više generacija i dalje postoji želja za zadržavanjem pacijenata u vlastitom domu, dok u urbanim sredinama socio-ekonomski uvjeti rezultirali su praksom da se oboljeli član smjesti u bolnicu. Kroz desetljeća se pokušava teško bolesnima i umirućima pomoći različitim oblicima palijativne skrbi koje ne iskorjenjuju bolest nego ublažavaju simptome.

Posljednje desetljeće obilježeno je financijskim problemima u svim sferama društva pa i u zdravstvu s posljedičnim smanjenjem krevet na svim odijelima pa tako i na onkološkim odjelima, smanjenjem trajanja boravka na bolničkim odjelima, dugim vremenom čekanja na ambulantne preglede dok je privatni sektor mnogima nedostupan. Privatizacija primarne zdravstvene zaštite rezultirala je smanjenjem kućnih posjeta. Posljedica svega navedenog je kasno i nepotpuno dijagnosticiranje teških bolesti, neadekvatna skrb pacijenata sa neizlječivim bolestima.

Cilj uvođenja palijativne skrbi u Zdravstveni sustav Republike Hrvatske svakako mora biti zadržavanje kvalitete života palijativnog bolesnika što je duže moguće na nivou dostojnom čovjeku . Potrebno je procijeniti potrebe za palijativnom skrbi na svim razinama zdravstvene zaštite na temelju broja umrlih i uzoraka smrti. Prema podacima HZJZ-a broj umrlih u 2002. bio je 50 569 osoba, a u 2003. 52 575 osoba. Broj umrlih od novotvorevina iznosila je za 2002. 12 157 osoba, a u 2003. 12 485, što je 24% svih umrlih. Procjenjuje se da 80% osoba umrlih od novotvorevina zahtjeva palijativnu skrb što znači oko 9000 osoba godišnje. 40-50% osoba koje umiru od novotvorevina, umiru u bolnicama. Statistički podaci HZJZ-a pokazuju da osobe koje umru radi zloćudnih novotvorevina uglavnom umiru u kliničkim bolnicama, nešto manje u općim bolnicama, nego u općim i specijalnim bolnicama ili u stacionarnim domova zdravlja.

Bolničko zbrinjavanje u kliničkim bolnicama je skuplje nego u općim i specijalnim bolnicama te su troškovi zbrinjavanja umrlih viši. Statistički podatak da je za zbrinjavanje 50% pacijenata umrlih radi zloćudnih novotvorevina utrošeno 68% sredstava koji su rezultat intenzivnog liječenja i velikog broja provedenih postupaka, primjenjenih lijekova i utrošenog medicinskog materijala prilikom liječenja. Ne treba zaboraviti da je dan liječenja u kliničkoj ustanovi dvostruko skuplji od dana liječenja u općoj bolnici s dvostruko više provedenih postupaka, a s druge strane ishod bolesti je isti. Reorganizacija zbrinjavanja palijativnih pacijenata značila bi palijativnu skrb u zdravstvenom sustavu na svim razinama.

U tom slučaju organizacijski modeli /oblici su interdisciplinarni palijativni tim, ambulanta za bol i palijativnu medicinu, dnevni boravci (dnevne bolnice) i bolničke postelje. Organizacija palijativne skrbi u Hrvatskoj U organizaciji palijativne skrbi ključno je osnažiti upravljanje, a to se želi postići uspostavom centra koordinacije palijativne skrbi u svakoj županiji, za uspješan razvoj palijativne skrbi presudno je povezivanje svih razina zdravstvene zaštite i uspostava novih načela rada, uključujući osnivanje mobilnih timova za palijativnu skrb, sustava suradnje više ustanova, suradnju i fleksibilnost rasporeda rada u skladu sa specifičnim potrebama i mogućnostima. Važno je ukloniti barijere za optimalno korištenje postojećih i razvoj novih resursa i oblika palijativne skrbi, izraditi norme, definicije, standarde, kriterije, protokole i smjernice u palijativnoj skrbi. Jedan od prvih koraka je izrada standardne dokumentacije tj. obrazaca koji prati palijativnog pacijenta i njegovu obitelj od utvrđivanja potrebe za palijativnom skrbi, pa do završetka žalovanja.

U Hrvatskoj je još 2003. u Zakon o zdravstvenoj zaštiti ušao pojam palijativne skrbi (čl.16, čl. 25, čl. 69 i čl 71.). U programu vlade Republike Hrvatske za razdoblje od 2008.-2011. stoji stavak: „Palijativnu skrb i hospicij uključiti u zdravstveni sustav (mreža uz referentni centar).“ Republika Hrvatska iznimno slabo ulaže u moderne institucije palijativne skrbi, iako je palijativna skrb jedno od osnovnih ljudskih prava na zdravstvenu zaštitu. Istraživanja pokazuju da samo 10 % ljudi u razvijenim zemljama želi umrijeti u bolnici ili domu za starije i nemoćne osobe, a ipak 80 % umire upravo u bolnici i domovima za starije i nemoćne osobe. Očito je da je potreba strukturirane palijativne skrbi velika. Prema procjenama, populacija kojoj je potreban neki oblik palijativne skrbi čini između 50% i 89% svih umirućih pacijenata, što bi u Republici Hrvatskoj bilo 26 000 do 46 000 pacijenata godišnje.

Istraživanja Ministarstva zdravstva pokazuju da najmanje 20% pacijenata oboljelih od tumora i 5% neonkoloških pacijenata zahtijeva specijalističku palijativnu skrb u posljednjih godinu dana njihova života, dok se procijenjeni broj potrebnih palijativnih postelja u Republici Hrvatskoj kreće između 349 i 429. Sukladni svim navedenim brojkama terminalno oboljeli obzir i brigu mogu potražiti u privatnim institucijama s odgovarajućom opremom i stručnjacima. Strateškim planom razvoja palijativne skrbi u Hrvatskoj predviđa se uspostava sustava palijativne skrbi koji uključuje nekoliko različitih organizacijskih modela / oblika od kojih su ključni županijski centri za koordinaciju palijativne skrbi, te stacionarna skrb po županijama.

Izobrazba u sustavu palijativne skrbi uspostavlja se kao kontinuitet na svim razinama od članova obitelji i volontera do poslijediplomskih studija. Stupanj izobrazbe te stečena znanja i vještine trebaju biti prilagođene ovlastima zdravstvenih djelatnika koji pružaju palijativnu skrb. Odabirom prikladnih pokazatelja kvalitete skrbi omogućit će se vrednovanje i nadzor. Palijativna skrb u javnosti se treba promicati kao oblik cjelovitog stručnog, javnog i humanitarnog djelovanja te se treba učiniti sve što je u našoj moći kako bi se očuvala najbolja moguća kvaliteta života potrebitih.
 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.