Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Između Neba i Zemlje

Heidin poučak o cvijeću

Tko želi sačuvati uspomene, mora ih povremeno iznositi na svjetlo dana, pažljivo brisati i dodirivati ljubavlju kako se na njima ne bi nakupio sivi sloj zaborava ili nehaja.
Objava 21. travnja 2021. 0 komentara 202 prikaza
pixabay.com
pixabay.com
Planine i cvijeće, dragocjeni biseri moga djetinjstva

Heidi – knjiga koju sam pročitala više desetaka puta, od korica do korica. Zapravo, ako bolje pogledamo, ne radi se ovdje o standardnom primjerku dobre dječje književnosti kako je zamišljaju oni koji se bave poviješću književnosti ili književnom kritikom. Djelo je uvelike didaktično, prilično izravno poučava čitatelje o općeljudskim vrijednostima, o zdravlju, o važnosti odabira prioriteta u načinu života kada je to moguće. U djelu je i puno malih, jednostavnih, ali toplo izrečenih pouka koje s lakoćom ulaze u dječju dušu. Knjiga je, upravo takva, generacijama osvajala srca brojne djece i odraslih i nije zastarjela do dana današnjega.

Pouke zapravo ne treba izbjegavati, one su dio svake dobre knjige. Jedino je pitanje koliko su one eksplicitne, dakle, možemo li ih lako vidjeti i prepoznati dok čitamo. Zanimljivo je da dobre pouke nisu naporne ni kada ih u svoju knjigu namjerno ugradi sam autor, kao što je to učinio Erich Kästner, izvrstan dječji pisac, koji je nakon svakog poglavlja svojih knjiga dodavao kratak osvrt, neobavezan komentar namijenjen „odraslima“, ali upravo iz tog razloga privlačan i djeci koja su znatiželjno proučavala što to pisac želi reći starijima. Napisane s dozom zdravog humora, u prvom licu i vrlo izravno, te su bilješke neodvojive od teksta koji nadopunjavaju.

Jedna od pouka koje sam zapamtila iz Heidi je pouka o cvijeću koje ne želi biti zamotano u pregači, nego želi slobodno rasti na livadi. Tijekom svog prvog posjeta pašnjaku s kozarom Petrom, tada sasvim malena djevojčica se toliko oduševila bokorima prelijepog planinskog cvijeća da ga je nabrala i zamotala u pregaču kako bi ga na povratku pokazala djedu. No navečer je pred djeda iz pregače ispalo samo mlohavo smećkasto sijeno. Blistavih šarenih glavica koje su je privukle više nije bilo. Tada je djed objasnio četverogodišnjoj djevojčici da cvijeće želi ostati tamo gdje je izraslo, na livadi na otvorenom, na suncu i vjetru, i ona ga više nikada nije brala. Nisam poput Heidi, ali ni ja ne berem cvijeće. Obično pazim i da ga ne pogazim. Jesam li to naučila iz knjige ili od djedova i baka ili od tate i mame ili iz svih tih izvora zajedno, nije bitno. Cvijeće je ukras Zemlje i ne treba ga brati bez dobrog razloga.

Dok smo živjeli u Sloveniji, često smo posjećivali planine i lutali šumama. Tata se s nas troje naslaganih od dvije do dvanaest godina nijednom nije odlučio na ozbiljniji uspon prema kamenim vrhuncima Alpa koji su svojim ogoljelim vrletnim stijenama gordo zasijecali modro nebo iznad nas. Sam je u mladosti proveo više dana u Alpama i znao je puno o njima pa i to da nisu za svakoga. Zato smo se držali šumskih predjela i livada, a tek rijetko zagazili početkom neke staze prema golim stijenama.

Sjećam se jednog osobitog mjesta do kojega se moglo doći relativno jednostavno – šumskom cestom iz Savinjske doline, a zatim stazom prema planinarskom domu na Korošici. U jednom trenutku ta je staza izbijala iznad ruba šume u područje klekovine, a to je mjesto bila mala kotlina obrasla travom prepunom cvijeća, tako lijepa da sam je nazvala Vilinskom dolinom. U lipnju i srpnju u Vilinskoj su dolini među vlatima trave izbijale glavice cvijeta najljepše nebesko plave boje – encijana. Kao što nisam mogla otrgnuti pogled od duge kada bi se pojavila na nebu ili od grana rascvale voćke obilno prekrivenih nježnim bijelim ili ružičastim cvjetovima, tako nisam mogla prestati gledati u tu nevjerojatno lijepu plavu boju. A budući da encijan ne nestaje s vremenom poput duge, na kraju sam se morala otrgnuti i krenuti dalje za tatom koji je u ruksaku nosio sestru i bratom koji je uvijek nadobudno i bez problema koračao i uzbrdo i nizbrdo. Nakon gotovo pet desetljeća prohujalih i nestalih u bespućima vremena još uvijek osjećam miris planinske trave na tankom sloju rastresite zemlje ugrijane suncem na kojoj sam sjedila i neizmjernu ljepotu koju riječima ne mogu opisati, a okruživala je poput najfinijeg vela i mene i sve na tom posebnom mjestu.

Zašto se toga tako dobro sjećam? Zato što sam tu uspomenu svih ovih godina pažljivo čuvala u svojoj pregači, ne dopuštajući joj da se osuši, uvene, pretvori u sijeno i na kraju zauvijek nestane. Tko želi sačuvati uspomene, mora ih povremeno iznositi na svjetlo dana, pažljivo brisati i dodirivati ljubavlju kako se na njima ne bi nakupio sivi sloj zaborava ili nehaja. Puno je takvih bisera u mojoj pregači, puno prelijepih šarenih cvjetića koje sam uspjela sačuvati na životu. Ne može se sve što nam se događa u životu čuvati i čupati iz ruku starog neumoljivog gospodara vremena Krona, dio naših dana nužno se pretvara u sijeno. Kada trava i cvijeće postanu sijeno, oni se više ne razlikuju po boji, a često niti po obliku. No i cvjetovi i trava su još uvijek ovdje, skriveni u tim suhim vlatima, griju naš život i čuvaju ga, rasprostiru se pred našim umornim nogama kada dođe vrijeme odmoru i pozivaju nas na počinak podsjećajući nas na nešto, ne možemo se sjetiti na što, ali na nešto lijepo i dobro što smo jednom željeli sačuvati, ali nismo uspjeli. Onda legnemo na to sijeno poput Heidi u svoju postelju na tavanu djedove kuće i sijeno nas zagrli i grije i nije bitno sjećamo li se ili ne, ono nas svojom mekoćom i prijatnim mirisom prenosi u svijet snova, sigurne od onih uspomena koje ne želimo čuvati osim kao opomenu i upozorenje za ubuduće i od neželjenih iznenađenja koja ponekad vrebaju na putnike između Neba i Zemlje.

Zaista, jedno i drugo, i cvijeće i sijeno, oboje treba čuvati jer su dio nas. Kada jednom odemo, sijeno se rasprši, zakovitla u vjetru i nestane. A cvijeće, njega ponekad na trenutak može oživjeti netko od onih koji su nas poznavali. Ali samo na trenutak, jer nijedna uspomena nije uz nas da bi trajala vječno.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.