Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Između Neba i Zemlje

Župnici i njihova pastva

Župnici i ostali svećenici su, dok drže misu, i te kako svjesni da se pred otvorenim ili zatvorenim vratima crkve u koju je već ušao dopušteni broj vjernika smrzava nekoliko puta veći broj onih koji su došli, ali nisu mogli ući.
Objava 08. prosinca 2020. 0 komentara 338 prikaza
pixabay.com
pixabay.com
Istinski Božić nalazimo u skromnosti i jednostavnosti vlastitoga srca.

Ovih dana jedan se članak vjerske tematike dosta intenzivno povlačio i komentirao na društvenim mrežama, a kada sam ga pročitala, uvidjela sam da za takvu halabuku nema nekog stvarnog razloga, osim velikog interesa čitatelja za tematiku i naslova članka sročenog na način koji je privukao pozornost mnogih koje, sasvim prirodno i ljudski, zanima tema vjerske prakse, u ovom slučaju blagoslova obitelji. Ne želim se uopće doticati konkretnog članka koji mi je bio poticaj za pisanje, nego malo osvijetliti širi kontekst iz kojega je sve skupa bilo prilično bezobzirno izvučeno. Ovaj tekst, dakle, nije odgovor na taj poticaj, nego napis o mom vlastitom viđenju trenutne situacije iz koje je proizašao i spomenuti tekst.

Vjerojatno sam naivna, ali uporno vjerujem da je velika većina nesporazuma i nesuglasica koje se događaju po pitanju vjerskoga života posljedica nepoznavanja tuđe, ali često i vlastite vjere do kojeg dolazi kod pojedinaca i skupina iz puno vrlo različitih razloga. Upravo zbog te različitosti razloga i zbog činjenice da se, bez obzira na svu marginalizaciju religioznog koja se nastoji provesti u suvremenim društvima, radi o vrlo osjetljivoj temi koja bez sumnje dotiče dubine čovjekovog unutarnjeg života, ne želim napisati ništa što bi moglo nekoga povrijediti. Jedino što želim postići je razumijevanje i prihvaćanje ili barem razmatranje objašnjenja o čemu se u naizgled spornoj situaciji radi.

Nitko ne mora i teško uopće može detaljno poznavati temelje i samu građevinu vjere kojoj pripada rođenjem ili vlastitim izborom. Kao laik s velikim interesom, ali i nedostatnim obrazovanjem na ovom području, duboko sam svjesna svoga neznanja. Poznajem mnoge koji znaju neusporedivo više od mene. Zato naglašavam da pišem isključivo sa svog osobnog stajališta i iz osobnih pobuda. Pa ako čitatelji prihvate to pisanje sine ira et studio, dakle bez srdžbe i pristranosti kao što je to prije dvije tisuće godina samome sebi u zadatak postavio veliki rimski povjesničar Tacit, bit ću zahvalna. Ako ne, također dobro.

Moja je profesija poučavanje i odgoj djece i mladih ljudi, a kako djeca i mladi ljudi kasnije postaju odrasli, nije mi problem prenositi ono što znam i želim prenijeti ni starijima. Takav je posao zapravo beskonačan rad, često bez vidljivih rezultata. Jedna od mojih omiljenih uzrečica, svojevrstan moto, ali i katalizator mnogih nastojanja i sredstvo samopomoći u neizbježnim razočaranjima glasi: Homo sum et nihil humani a me alienum puto. Čovjek sam i ništa što je ljudsko ne smatram sebi stranim, kako je napisao rimski komediograf Terencije, zasigurno ne sluteći da će se ta rečenica kroz više od dvije tisuće godina bezbroj puta izgovoriti i zapisati i tako ući u kulturnu baštinu čovječanstva.

Da bih krenula s današnjom temom, moram najprije još nešto pojasniti. Vjernici uglavnom znaju, a i mnogi drugi, no neka se nađe za svaki slučaj. Crkva, a govorit ću prije svega o Katoličkoj Crkvi kojoj pripadam, naprosto zato što nju jedinu donekle poznajem i usuđujem se nešto malo o njoj i pisati, dakle, Crkva je istovremeno i ljudska i božanska institucija. Temelji Crkve su na nebu, ali stvorena je za zemlju jer je na zemlji potrebna. Isus je jednom osobitom prilikom svom apostolu Petru izgovorio riječi: Petre, ti si stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju. Petar, nesavršen kakav je bio, postao je prvi vođa Kristove Crkve na zemlji, Crkve za koju je dao sve, na kraju i vlastiti život. To je bio početak, a nastavak smo danas mi, kao i svi vjernici koji su živjeli nakon tih Kristovih riječi. Crkva jezično gledano može biti naziv za zgradu, no ona je prije svega zajednica vjernika. Ta zajednica dijeli se na skupine, a najmanja skupina, najmanja i osnovna jedinica Katoličke Crkve je župa. U nastavku slijedi ono konkretno i povezano s današnjicom što želim napisati.

Župom upravlja župnik. U župi može istovremeno biti samo jedan župnik. Ako u župi ima više svećenika, onda oni nisu župnici kako se ponekad misli i govori, nego jedan župnik sa svojim župnim vikarima (pomoćnicima) kojih može biti više ako je župa velika, a mogu ostali svećenici biti, ako se radi o župi koju vode redovnici, i ostali pripadnici redovničke zajednice koja je prisutna u toj župi. Župnik je dakle uvijek jedan i odgovoran je za sve, zaista sve što se događa u župi. Župnik se prema svom karakteru, mogućnostima i ostalim osobinama brine o povjerenoj mu župi i svim župljanima – vjernicima koji žive na teritoriju župe. I taj se svećenik, čovjek, župnik, uistinu brine za svoje župljane i za funkcioniranje župe. Kao što ima različitih roditelja, različitih učitelja, različitih liječnika i pripadnika ostalih profesija, tako ima i različitih župnika. Vjernici, navikli na promjene župnika, obično se brzo prilagođavaju svakome tko dođe i tako se razvijaju dragocjena iskustva s obje strane. A upravo danas, u ovim posebnim vremenima se na tom mjestu susreta klera i laika događa puno živahnih aktivnosti, promjena i svojevrsnih previranja koja, kada se bolje pogleda, gotovo sigurno vode ka dobrome, kao i na mnogim drugim područjima ljudskoga života koji je trenutno zahvaćen poteškoćama i promjenama. No o tome nekom drugom prilikom, vratimo se sada našim župnicima.

Župnici su istinski zabrinuti za svoje vjernike, za povjerenu im pastvu koja je izložena pritiscima sa svih strana. Premda i te kako brinu o materijalnim problemima župljana, prioritet im je u ovom trenutku njihov duhovni život koji je zaista izložen velikim pritiscima. Netko tko nije praktični vjernik teško može shvatiti što se događa vjerniku kojemu je iznenada onemogućen ili bitno otežan pristup sakramentima i slavljenju svete mise nedjeljom, osobito u vrijeme adventa koji je posebno i snažno vrijeme liturgijske godine. I tako se župnici snalaze, broje svoje vjernike na ulazu u Božji hram za koji su odgovorni i pokušavaju one prekobrojne kojih nikada ne nedostaje pravedno složiti u pomoćne prostorije župe, po 25 ili manje prema odluci Stožera. Organiziraju i služe više misa dnevno nego ikada, kako bi svi ili barem većina onih koji žele i mogu doći imali priliku sudjelovati u euharistijskim slavljima. Bez obzira na okolnost da su vjernici u ovoj situaciji oslobođeni teškoga grijeha koji traži ispovijed zbog nedolaska na nedjeljne mise, mnogi od njih takvo stanje teško podnose. Župnici i ostali svećenici su, dok drže misu, i te kako svjesni da se pred otvorenim ili zatvorenim vratima crkve u koju je već ušao dopušteni broj vjernika smrzava nekoliko puta veći broj onih koji su došli, ali nisu mogli ući. A pritom se novonastaloj situaciji ne nazire skori kraj.

Župnici se svojim župljanima uobičajeno obraćaju pismima oko Božića i u drugim važnim prilikama. Svatko tko uđe u bilo koju crkvu oko Božića, na prostoru za tisak vjerojatno će uz ostale sadržaje naći i takvo pismo. Sada, kad su na kušnji i daju sve od sebe da situaciju održe mirnom i podnošljivom, čine to češće i svesrdnije nego ikada. Sva su ta pisma i druga obraćanja potaknuta dobrom namjerom da se usmjeri, umiri, uputi, pomogne, organizira… Organizira što? Život župe u, nadajmo se privremenom, novom normalnom. Oko Božića župe inače kipe od života i radosti, posvuda ima puno lijepih događanja: božićni i adventski koncerti i priredbe, razni programi za djecu, mlade i one manje mlade, duhovne obnove, euharistijska klanjanja, mise zornice, devetnice, ispovijedi, susreti prvopričesnika, krizmanika, katekumena, župnih skupina i još puno toga. Obično, kažem, toga ima. Trenutno su župe naizgled puste, premda samo privremeno jer svako iskušenje u sebi nosi potencijal za nešto novo, drugačije i bolje, proizašlo iz starog. Na tome će, već prema tome kakva je župa, poraditi župnici sa svojim župljanima kada dođe vrijeme.

Usred svega toga događanja jedan je župnik u jednom većem gradu (nije bitno tko i u kojem gradu, ionako se sve to može naći na internetu) svojim vjernicima, svojim župljanima, napisao pismo. Vrlo ljubazno, toplo pismo kakvo bi svaki vjernik poželio dobiti. Nije bilo skriveno jer se nije imalo zašto skrivati. Bilo je objavljeno u župnom listiću, a vjerojatno i na stranici župe. I onda je netko upravo to lijepo pismo uzeo i izložio ga poruzi javnosti, kao da se radi o najgorem zlu. Ipak, u biti se, kao u većini ovakvih događaja, radi naprosto o nesporazumu, o nepoznavanju onoga što je stigmatizirano. Prva „sporna“ točka bila je pristojna molba župnika vjernicima za razumijevanje jer im zbog zaštite njihovog zdravlja u vrijeme pandemije neće dolaziti na blagoslov u njihove domove, nego im je u listiću poslao blagoslov koji će oni sami izmoliti na blagdan sv. Stjepana i tako dobiti blagoslov obitelji. Druga je bila uputa, također pristojna i ljubazna, da župljani svoj dar za Crkvu uplate na neki od u tekstu navedenih načina. Uputa, ne zahtjev. Bez obaveze. Poznato je da svećenik dolazi na blagoslov obitelji samo onima koji to žele i izričito zatraže, dakle, nitko ne mora primiti niti svećenika niti blagoslov koji on donosi ako to ne želi. A još manje netko mora platiti da bi dobio blagoslov. Uobičajeno je dati dar za crkvu u svojoj župi u vrijeme darivanja oko Božića, premda se to može učiniti bilo kada. Tko god je imalo upućen u funkcioniranju župa zna da je taj novac i te kako potreban. Oni koji ne znaju, oni ne daju i posljedično nemaju ništa s tim. U pitanju je, dakle, slobodna volja pojedinaca o kojoj se danas puno raspravlja na drugim područjima, ni više ni manje od toga. A susret sa svećenikom u vlastitom domu za mnoge je radostan događaj i prava mala svečanost, a svećeniku prilika, često jedina u godini, da dobije osnovnu informaciju gdje i u kakvim uvjetima njegovi župljani žive, da s njima popriča i odgovori na njihova pitanja. Ti susreti, nažalost, teško mogu uvijek služiti u ovu drugu svrhu u velikim župama gdje svećenici zbog brojnosti ne poznaju sve vjernike osobno, a vrijeme susreta prilikom blagoslova se broji u minutama do pet ili deset, no čak i onda je taj susret ljudima drag i dragocjen. A hoće li oni tom prilikom dati ili neće dati svoj dar, to je najmanji problem.

Ideja za blagoslov ima više. Naš je župnik odlučio pozvati obitelji da dođu na blagoslov u crkvu umjesto da svećenici dođu k njima. Premda se time gubi onaj osobit susret sa svećenikom na svom teritoriju, to je nešto novo i sigurna sam da će biti dobro. Osim toga, možda doprinese shvaćanju da se ne radi o blagoslovu stanova kako se često govori i razmišlja, nego o blagoslovu onih koji žive u nekom prostoru.

Što se tiče blagoslova koji je virtualno razapeti župnik iz prethodne priče poslao vjernicima u župnom listiću – osim što će njegova pastirska prisutnost nedostajati obiteljima vjernika, te iste obitelji i pojedinci te župe potpuno će valjano blagosloviti svoje obitelji i prostore u kojima borave. Mnogi vjernici to ionako sami povremeno ili redovito čine. Ono što vjernici laici često ne znaju ili zaboravljaju i zbog čega su nesigurni u ovakvim situacijama jest da su i oni u Kristovoj Crkvi svećenstvo, kraljevsko svećenstvo koje postoji uz ministerijalno svećenstvo koje pripada crkvenoj hijerarhiji. Kao takvi smiju i mogu i „službeno“ blagosloviti svoje obitelji u ovoj situaciji kada svećenik neće doći iz hvalevrijednog razloga – kako ne bi postao širitelj zaraze među povjerenom mu pastvom.

Na kraju ovog odugačkog teksta u duhu zahvaljujem tom dobrom župniku koji je, premda u naizgled negativnom kontekstu, dobio priliku širem krugu ljudi otvorena srca pokazati svoje djelovanje. Hodeći putem između Neba i Zemlje zahvaljujem i onome koji je smislio naslov koji je isprva privukao vrlo negativan odaziv, željen i očekivan, ali je na kraju dao nekima od nas priliku da se izjasnimo po tom pitanju.

Svim ljudima dobre volje pozdrav do sljedećeg susreta.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.