Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Profesionalna deformacija

Do nove osobnosti u 90 dana

Objava 17. svibnja 2016. 4 komentara 315 prikaza
Facebook
Facebook
Screenshot

 

Želim vas danas pitati što mislite, tko ste? Ne želim pitati nešto filozofično ili dubokoumno, kako god to neki shvaćali. Odgovor koji tražim je ovozemaljski, prizeman. Osobni podaci. Hrvoje Horvat iz Donjeg Miholjca, otac troje djece, oženjen. Visok 182, težak 85kg. Tamne oči, tamna kosa. 50 godina. Stolar. Što mislite, koliko se često mijenjaju takvi podaci? Možda još važnije, što mislite, koliko se često mijenjate vi? Tako mijenjate da se morate prijatelju ponovo predstaviti. „Bok, Marina. Ja se sada zovem Venera, i  jedem isključivo hranu bez glutena.“ Ok, Venera, drago mi je. No rekli bismo da se ovakve stvari ne događaju tako često. Ali možda smo u krivu.

Razlog zašto ovo govorim je nova obavijest Facebooka, koja mi je došla neki dan. Još uvijek imam crvenu obavijest kraj profila. Što obavijest kaže? Evo citata: „It's been a while since you updated your profile picture. Choose a recent photo of yourself to show people who you are now.“ U slobodnom prijevodu to bi značilo: dugo niste promijenili profilnu fotografiju, izaberite novu fotografiju sebe kako biste pokazali ljudima tko ste sada.

Želim ovome pristupiti iz tri kuta. 1) Koliko izgled osobe s fotografije prikazuje njihovu osobnost, odnosno tko oni jesu? 2) Koliko vremena treba proći da diskontinuitet između stare slike i stare osobnosti postane uočljiv? 3) Kako tu osobnost uopće mijenjamo, odnosno što točno znači „biti netko drugi“?

1) Slika govori tisuću riječi. Tako bar kažu. Svima je jasno da se razne unutarnje, duhovne promjene odražavaju na čovjeku. No ovo zasigurno nije istina za sve ljude i za sve promjene. Ako netko promijeni stil odijevanja, to može ali ne mora proizlaziti iz promjene karaktera. Ako netko doživi psihički slom, to ne znači da će obojiti kosu u drugu boju ili obrijati glavu na ćelavo (ne mislim na tebe Britney). Nadalje, ako netko promijeni boju kose, frizuru, počne nositi jaču šminku, pusti bradu ili brkove (obrije bradu ili brkove), to može ali ne mora nešto implicirati. Profilne fotografije na facebooku ljudi biraju sami, stoga možda i neće odabrati neku fotografiju koja prikazuje promjenu koju oni žele skriti.

Zaključak prvog odlomka: Duhovne promjene mogu značiti i fizičke promjene, ali to nije nužno. Fizičke promjene mogu značiti duhovne promjene, ali niti to nije nužno.

2) Svaki tjedan, karakter jedan. Dobro, pretjerujem. Idemo redom. Ne mogu sa sigurnošću reći kada sam prvi put uočila obavijest o tome da će moji prijatelji na Facebooku zaboraviti tko sam ako ne promijenim sliku, ali znam da je sada 16. svibnja. Profilnu fotografiju sam stavila 30. siječnja. Znam da sam tu obavijest dobila u negdje travnju. Dakle, prošlo je oko 90 dana. Ako prihvatimo da moja profilna fotografija odista prikazuje ne samo kako ja izgledam, nego tko ja jesam, i ako nakon cca. 90 dana moram dati ažurirane podatke, to bi značilo... Što? Da svakih 90-tak dana postajemo netko drugi? Da je moderno, stoga i Facebooku potrebno svakih nekoliko mjeseci podsjetiti one koji ne znaju da su postali netko drugi? Poruka koju Facebook šalje ovim pitanjem u najmanju je ruku neobična. Zar je tako malo vremena potrebno da se čovjek toliko promijeni? Pa fotografije na osobnoj duže traju od toga. Doduše, MUP nas ne pita što nam je na umu svaki put kada ga posjetimo.

Zaključak drugog odlomka: ako prihvatimo to da fotografije oslikavaju tko jesmo, mi smo netko drugi svakih nekoliko mjeseci. Barem sudeći prema društvenoj mreži koja trendove postavlja, ali i prati. Korisnici i Facebook su simbioza. Facebook nudi ono što ljudi vole, a ljudi vole ono što je u trendu. Makar je neke od tih trendova postavljaju upravo društvene mreže. Začarani krug. Moruzgva, rak samac, moruzgva, rak samac.

3) Što me pitaš kad me pitaš tko sam ja? Na početku sam pokušala objasniti što pitam kada to pitam. Drugih odgovora i nema. Kako promijeniti tu osobnost u 90 dana, bez da uopće znamo da se to dogodilo i to tako da moramo o tome obavijestiti prijatelje. Zanimljivo, Facebook nije pitao jesu li mi ažurni podaci koje sam o sebi upisala otkad je fejsa i vijeka. Studiram li još? Radim li na istom mjestu? Ne, ne. To nije ono što se pita. Pita se da slikom pokažemo prijateljima tko smo mi sada. A ako upišemo sve podatke o sebi koje Facebook traži, iskoristimo sve opcije koje se nude;  tko sam onda doli lice iza tih podataka? Osjećam nekakav mistični ostatak koji lebdi iza pitanja „tko ste vi sada?“. Produhovljeno, moderno, vrlo dvijeišesnaesta. Naravno, ne aludiram da naš izgled oslikava te podatke, no Facebook zaista mnoge karakterne osobine može pronaći na profilu. Što osoba voli, što ne voli, s čime se slaže, što podržava, što je veseli ili ljuti. Facebook de facto koristi te podatke pri postavljanju oglasa uz osobni račun. Glazba, politika, filmovi, serije, knjige, područje interesa. Sve. Ukratko – veliki aspekt karaktera ili osobnosti. No on ne pita ništa o tome. Pita za sliku. Facebook zna bolje od vas da ste promijenjeni. Sada samo fotografiju da to dokažete.  

Zaključak trećeg odlomka: pitanje koje Facebook postavlja nije jasno. Ako se ne misli na podatke (a očito se ne misli), na što se misli kada se pita „tko ste sada“? Možda pita „Kako se sada želite predstaviti drugima?“.

Očito je dosljednost izvan mode. Ne monotonost. Ne jednolikost. Dosljednost. Jer da je dosljednost još uvijek moderna, Facebook bi me priupitao „kako izgledaš sada?“. Promjenom izgleda ne narušavamo dosljednost (barem ne onu karakternu: promjenom boje kose ne mijenjam svoj ukus za filmove, na primjer). No moderno je mijenjati stavove, mijenjati ukus. Moderno je imati fleksibilan i trendi karakter. Nemati karakter je novi karakter.  Započeli smo s pitanjem. Završit ćemo odgovorom. Ne znam tko sam, ali nisam onaj koji sam bio prije 90 dana. Tako su mi barem rekli.

Hvala K.K. na intervenciji u tekst. Za one koji su možebitno zainteresirani za ovu ili slične teme, postoji knjiga pod imenom "Facebook and Philosophy: What's on Your Mind? (Popular Culture and Philosophy", ur. D.E. Wittikower. Ova knjiga nije rabljena za ovaj tekst, no tema je slična.

 

  • mikrogrizzly:

    Samo kratko ad 1) - slika govori 1000 riječi! To je navodno kineska, starinska izreka - danas ni Playboy više nije legendarno slikovit udžbenik za engleski, a i živimo u epohi Flash playera pa se slike u međuvremenu žestoko koriste ... prikaži još! za špijunske poruke (ono kad umetnu u piksele). No, bolja je balkanska verzija izreke - 1 psovka vrijedi 1000 riječi odnosno kad krovopokrivaču padne čekić na ulicu onda se on jezgrovito izrazi pučko-šankerskom frazom! I da ne bi bilo bez poveznice s FB zahtjevima - srpski ima navodno 3 stupnja komparacije: lep, bre mnogo lep, ma bre lep u 3 pm! Oni hoće svoje članove uslikane u srpskom superlativu, simple as that! Trebali su i slati takve poruke - please choose a recent photo in 3 pm!

  • Interstellar:

    Uh, pogodili ste u bit jedne od najbolnijih točaka naše civilizacije: jednostavno rečeno, radi se o krizi identiteta. U književnosti, po mom je mišljenju problem maestralno obradio još Luigi Pirandello ("Jedan, nijedan i sto tisuća", "Gole maske"; treba čitati lektiru!) ... prikaži još! - a on se tom temom počeo baviti još početkom 20.-og st. Odonda do ovog trenutka, djela se samo nižu, a problem je sve kompleksniji. Virtualna stvarnost dodatno komplicira stvari, jer nije više upitan samo identitet osobe, nego i realnost stvarnosti, pojavnoga svijeta ("Simulacija i zbilja", ne znam jeste li čitali Baudrillarda). Tako da imamo dvostruku, pa i višestruku, krizu i upitnost: tko smo, što smo, i da li uoće jesmo, i je li svijet oko nas uopće stvaran, tj. postoji li uopće nešto kao "stvarnost". No, klasično filozofsko pitanje istinitosti bitka i privida... FB bi trebao biti "Knjiga lica", ako mu doslovno prevedemo naziv, ali on to de facto nije, nego "knjiga maski" ("tzv. "profilne fotografije" su zapravo postale "cover photo") i izmišljenih identitita. U jednom trenutku možeš biti Minnie Mouse, već u sljedećem Darth Vader.