Blogosfera Profesionalna deformacija

Ručnik u plamenu

Ručnik u plamenu
Objava 02. kolovoza 2016. 11 komentara 3405 prikaza
Keep away from fire.
Keep away from fire.
Keep away from fire.

Ljeto je. Jedna trivijalna istina. Vrijeme je da neke stvari izađu iz ormara. Primjerice, kupaći kostimi - badići. Idemo na plažu. No moramo svoje badiće držati podalje od vatre, što sam pročitala na jednoj informirajućoj etiketi. No moramo držati i ručnike podalje od vatre, a ovaj tekst neka posluži kao naputak za držanje vlastitih ručnika što je moguće dalje od vatre.

Vrijeme je da svoja salasta i mlohava tijela uguramo u uske i elastične odjevne predmete, kako bismo ostali dostojanstveno obučeni jer je neugodno da budemo goli.

U zadnje je vrijeme hit-tema na internetu ostavljanje ručnika na plaži ujutro ili navečer, kako bi si osigurali mjesto na plaži u onome trenutku kada žele na istu doći. Ovo je vrlo osuđivan postupak, toliko osuđivan da se dogodio slučaj protestnog paljenja takvih ručnika.

No zašto to ljudima toliko smeta? Jer im mjesto zauzima ručnik bez guzice na njemu? Jer se nisu sami sjetili toga? Jer se sada boje oni učiniti isto, kako im netko ne bi zapalio ručnike? Moguće da je u pitanju nešto, a moguće da je u pitanju sve od navedenoga. No hajdemo eksplicirati koji su točno problemi s ručnicima-čuvarima mjesta na plaži. Čini se da je ovdje glavni problem odnos 1) privatnog i javnog vlasništva, te 2) psihološki problem praznog ručnika.

1) Prvi problem je zasigurno problem privatiziranja javnog vlasništva. Naime, ako je plaža gradska, odnosno javna, tko ima pravo „privatizirati“ javno vlasništvo svojim ručnikom, točnije „uzurpirati javni prostor svojim privatnim vlasništvom“?

Kako bismo pristupili ovome problemu, za početak moramo razjasniti u čemu je ovdje problem. Naime, plaža je javno dobro, a ručnik je privatno dobro. Pojedinac uzurpira javno dobro svojim ručnikom na određeno vrijeme. Zato jer drugi pojedinac nema pravo dirati tuđi ručnik, taj je ručnik mali komad privatnog prostora na javnoj plaži. Po ovome uređenju plaže funkcioniraju zaista dugo. Možda i oduvijek.

Stoga pozivam na razmišljanje... Ako netko ostavi mobitel, dijamantni prsten, kutiju cigareta ili komad odjeće, pretpostavit ćemo da je taj predmet izgubljen, ne (zlo)namjerno ostavljen da nekome zauzima mjesto. Zašto bismo nešto različito pretpostavili s ručnicima koji kampiraju na plaži? Možda je vlasništvo nakon nekog vremena zaboravljeno, više ne zauzima mjesto. Ako ovu premisu možemo prihvatiti, tada možemo i vlasniku dotičnog ručnika reći da mu nismo uzeli mjesto, već mu uručiti njegovo vlasništvo uz komentar „Ovo ste zaboravili na plaži sinoć?“.

Privatno vlasništvo kao opozicija javnom dobru predmet je mnogih rasprava, koje mogu priopćiti zainteresiranome pojedincu, no mislim da je ovo za potrebe problema s plažom sasvim dovoljno.

2) Psihološki je problem zaista zanimljiv. Naime, pojedinac neće gunđati ako je osoba na plaži cijeli dan, čak i cijelu noć. Ako sjedi na ručniku i čita romane Danielle Steel, prži nauljenu stražnjicu na suncu, jede jetrenu paštetu s kruhom i jogurtom iz obližnje pekarnice i uživa na plaži. No moguće je čak da ta osoba proizvodi mirisno zagađenje plaže svojom hranom, da proizvodi vizualno zagađenje plaže velikim suncobranima ili slično (da ne budemo nepristojni). Umjesto šuma valova i dječjeg smijeha, možete slušati Šabana Šaulića s mobitela osobe s ručnika do. To je bez daljnjeg i nedvojbeno zvučno zagađenje plaže.

U svakom slučaju, svi smo se nekoliko puta u životu uvjerili da osobe (na plaži ili ne) mogu biti znatno iritantnije od ručnika. Ručnici su prijatelji. Poput sapuna, a za razliku od vlasnika.

Stoga je zanimljiv fenomen kako nam smetaju ručnici, a ne pojedinci na njima. To vjerojatno proizlazi iz činjenice da možda, duboko u sebi, smatramo da ipak osoba do nas, kakva god bila, ima pravo na naše mjesto, ako je ondje došla prva. Ručnici nam smetaju, osobe ne. O pojmu osobe također je sasvim dostatno za ove potrebe.

Za kraj, predlažem rješenje. Paljenje ručnika, u slučaju da su oni izgubljeno dobro, nije prihvatljivo - do neke mjere. Ako prihvatimo da moraju ići u ured izgubljeno-nađeno nakon nekog vremena (recimo da postoji neki komunalni radnik kojemu je to posao), tada je paljenje takvih ručnika neprihvatljivo). Da se razumijemo, „ostavljači ručnika na plaži“ nisu galaktički autostoperi D. Adamsa čiji se izgledi za preživljavanje u svemiru znatno smanjuju bez ručnika, niti su „plameni inkvizitori ručnika“, revolucionarni borci pravednih plaža. No ipak, postoje sličnosti između autostopera bez ručnika u svemiru i „guzice na vrućem plažnom betonu“ bez ručnika. Oboje su nečega lišeni (http://hitchhikers.wikia.com/wiki/Towel).

Ne zaboravimo i estetiku jer ručnik u plamenu na plaži usred bijela dana mogao bi biti i homage Dalijevoj „Žirafi u plamenu“ koja će igrom slučaja baš sljedeće godine navršiti 80 godina svog postojanja. Dakle, estetsko pitanje može biti važno.

Prisjetimo se usto i ekološkog pitanja, jer za razliku od idiotskih turističkih podataka koji broje količinu turista koji prelaze granicu RH (dobro da ih ne izražavaju u kilogramima ili tonama po metru kvadratnom) umjesto da broje koliko su i na što novca potrošili i koliko su iza sebe zagađenja ostavili, ovdje bi netko mogao zauzetost plaže brojati količinom ručnika na njoj umjesto količinom guzica na njima koje iza sebe ostavljaju toliko smeća da se po odlasku s plaže jasno ocrtava oblik ručnika.

Ovo naravno, povlači pitanje. Nakon koliko izbivanja osobe ručnik postaje izgubljeno dobro, a prestaje biti privatno vlasništvo? Ključ je ovog problema odgovor na to pitanje. Zatim, tko ima pravo na izgubljeno dobro? Svatko? Komunalni radnici ili osobe za to ovlaštene? Ne znam odgovor na ovo pitanje.

Stoga, vrijeme je da se osuđivači ostavljača ručnika i ostavljači ručnika ostave Paola Coelha i Danielle Steel, te da se uhvate štiva o privatnom vlasništvu i psihologiji, napose o pojmu osobe u filozofiji, kako bi znali što ih točno smeta kod ručnika koji čuvaju mjesto, te možda ponude rješenje na problem koji sam ovdje istaknula. Stoga, ovaj tekst možda i nije najbolji priručnik za dobrobit Vaših ručnika.

 

  • vedran.vuinac:

    E pa dragi novinaru, ti si očito u onoj skupini koja ostavlja ručnik na plaži preko noći, zar ne? Problem je jednostavan: lik dođe ujutro recimo u 6 sati, ostavi ne jedan, ne dva nego četiri ručnika i nema ih ... prikaži još!a ih do podneva. Ja onda dođem sa kćerkom u 9 sati i nemam se gdje smjestiti, a u vrijeme kad odlazimo gospoda još nisu ni došla. I što napraviti? Sad lijepo maknem ručnike bez ustezanja. Jednom su mi ti Česi počeli nešto da prostite srati, jer ekipa kod koje su odsjeli ih je vjerojatno uvjeravala da je to njihova plaža i da si samo stave ručnike, pa kad nije drugačije išlo, bacio sam im ručnike u more. Bili su preagresivni za moj ukus. Žalosno je da dolazi do ovakvih situacija, no ja ne odustajem. Jedno je staviti ručnik i otići na sladoled, drugo je rezervirati mjesto i ne pojaviti se cijelo dopodne. A vi to gospodine radite kod sebe doma. Na plaži gdje sam ja to neće ići.

  • Avatar think pink
    think pink:

    zadnjih godina ima stvarno svakavog smeća na netu... ali ovaj tekst je ipak pomako granicu. ako ovoj ženi stvarno nije jasno u čemu je tu problem - onda ne bih htjela biti u njenoj koži... kako ona uopće prelazi ulicu? ... prikaži još! ode u trgovinu? kako se vrati kući?...

  • baba44713:

    Majke ti, ova žena kao da je s marsa pala... nije problem u jednom ručniku koji "psihološki živcira jer je neko došao prvi pa ima pravo", problem je u frajeru koji ne ostavi jedan ručnik, već pet ručnika, luftić, tri ... prikaži još! stolice i dvije ležaljke, sve strateški porazbacano da zauzme i svaki djelić hlada, što onda stoji prazno cijeli dan dok se ostatak normalnih onda natiskava na rubovima ovog spomenika bahatluku.