Naslovnica Društveni inženjering

Autohtoni hrvatski psihodelici: Od mandragore i muhare do bunike i jutarnje slave

Objava 08. siječnja 2017. 0 komentara 5100 prikaza
Psihodelici - ilustracija
Ratko Martinović
Psihodelici - ilustracija

Kao mali odmak od blogova vezanih uz društveni inženjering ovog puta ću se opet posvetiti psihodelicima, konsenzusnoj zabrani svih zakonodavstava i religija svijeta.

Kako je 'The Scientist' svojevremeno pisao, dvije odvojene znanstvene studije dokazale su kako psihodelici nemaju negativnih utjecaja na mentalno zdravlje ljudi i da psihički problemi nastaju jedino ako su već bili prisutni. Dapače, psihoaktivne supstance bi imale popriličnu iskoristivost u medicini - da nisu zabranjene. Kao što možete vidjeti na potonjoj grafici, psihodelici zapravo nisu krovna podjela psihoaktivnih supstanci, već je riječ o halucinogenima - psihoaktivnim agensima koji stvaraju halucinacije, perceptivne anomalije i subjektivne prozore drugačijih misli, osjećaja i svijesti.

Pojedini autori poput Grahama Hancocka ili Terencea McKenne smatraju mogućim koketiranje nekih ranijih hominida s psihoaktivnim biljkama čime su stekli potrebni okidač za prijelaz na višu razinu postojanja i evolutivne procese. Primitivni ljudi su se vrlo brzo povezali s tim apstraktnim svjetovima i otkrili obrasce božanskog, nadnaravnog i prirodnog. Animističke i šamanističke tradicije koristile su ih tijekom ceremonija i rituala, a umjetnici su formirali umjetničke pravce ovisno o psihologiji vezanoj uz autohtone biljke krajeva iz kojih dolaze - zato ne čudi da tijekom konzumacije napitka Ayahuasce korisnici vide južnoameričke ornamente.

Onome tko nije probao halucinogene izuzetno je teško opisati taj svijet, posve drugačiji od bilo kojeg drugog iskustva. Realnost je posve promijenjena, kao i svijest, percepcija je iskrivljena ili preciznije rečeno, usklađena na drugu fazu, prostor i vrijeme kao i dimenzije znaju imati drugačije karakteristike, iskustvo je snovito, a osjećaji i empatija poput osjeta pojačani i rekalibrirani. Kako je samo iskustvo subjektivno - nekome ista vizija može biti nadahnjujuća i adrenalinska, a drugome šokantna i teško probavljiva. Sjećanje, pamćenje ili živci nisu pogođeni pa se nakon psihodelične seanse korisnici učestalo osjećaju odlično, rekonektirano i opušteno.

OSNOVNA PODJELA HALUCINOGENA:

PSIHODELICI (širenje svijesti)

>> Triptamini (psilocibin, DMT, LSD, ibogain)
>> Fenetilamini (meskalin, MDMA)
>> Tropani (atropin, skopolamin, hioscijamin)
>> Izoksazoli (ibotenska kiselina)
>> Dibenzopirani (THC)
>> Aromatski eteri (safrol, miristicin, Salvinorin A, B)

DISOCIJATIVI (odvajanje od svijesti)

>> Ketamin
>> PCP

DELIRIJANTI (sužavanje svijesti)

>> Skopolamin
>> Atropin
>> Alkohol

U ovom blogu ću se koncentrirati na Hrvatsku. Ako spominjemo gore navedenu podjelu, Hrvati najčešće posežu za delirijantima (alkohol), metilksantinima (kofein), kolinergicima (nikotin) i ostalim legalnim drogama dok od nelegalnih najčešće rabe kanabis i MDMA - što u prijevodu znači da volimo zadržavati kakvu takvu kontrolu nad samima sobom, što nekoć nije bilo baš tako. Naša tradicija je tijekom stoljeća vezana uz kršćanstvo i slavenski šamanizam, dvije suprotstavljene tradicije u kojoj prvonavedena u ceremonijalnom smislu predstavlja 'duhovnu policiju' dok druga obred nastoji prilagoditi pojedincu bez obzira na moguću zlouporabu ili kult 'crne magije'. Zato ne čudi što su upravo slavenski bogovi sa svim svojim vrlinama i manama poslužili kao okosnica predodžbe o nižim demonima i silama prirode. U autohtonom šamanizmu ne postoji jasna razlika 'dobra' i 'zla' već oni tvore vidljivi svemir poput dvije strane istog novčića, baš kao što su muški i ženski arhetipi jednako moćni. Zemlja je visoki duhovni entitet, a bogove drugih religija vide kao saveznike i viša duhovna bića, ne kao i same stvoritelje. Kada bismo opisivali slavenski panteon, onda bismo to najlakše obavili uspoređivanjem božanskih osobina s elementima prirode - ona zna biti surova ali na koncu uvijek stvara nove životne obrasce.

Slaveni su zbog sveg navedenog prilično snažno koketirali s psihoaktivnim biljkama. Iz tog razloga su vjerovali u cikličnost života i reinkarnaciju, a kršćanski raj poistovjećivali su sa svojom 'Ljetnom Zemljom' - područjem prijelaza i kontemplacije o sljedećem životu između reinkarnacijskih ciklusa. Konzumacija psihodelika u njihovom je slučaju usko vezana uz magijske obrede pa je posve normalno prostor invokacije ili ceremonije zaštititi na način blizak današnjoj kršćanskoj tradiciji. Iako danas nema pretjerane raskoši u povijesnom naslijeđu slavenskog šamanizma, kao ni u inkvizicijom zatrtoj kulturi - promatrajući autohtone šamanske biljke možemo otprilike zaviriti u njihov svijet.

MUHARA (AMANITA MUSCARIA)

Legendarna gljiva o kojoj kruže urbane legende o njezinoj toksičnosti (iako nije zabilježeno puno slučaja smrtnosti) tradicionalna je halucinogena gljiva čitave sjeverne hemisfere, a u ove krajeve je došla po predaji šamanskih tradicija slavenskog govornog područja. Sadrži koktel dvaju halucinogenih tvari - muscimola i ibotenske kiseline. Muskarin pak doista djeluje toksično pa konzument slini, suzi, povraća... Antidepresiv s delirijantskim karakteristikama služio je Vikinzima kao sredstvo fokusa na bitku. Staroslavenski šamani zvani žreci muharu su koristili kao alat prijelaza u drugi svijet - napitak je relativno lako pripraviti jer se gljiva može narezati na listiće, prokuhati u slanoj vodi i nakon pola sata gljive možete nesmetano pojesti, a napitak iskoristiti za psihodeliju. Kako je sama ceremonija izgledala nije do kraja poznato, barem kada pričamo o Slavenima. Danas je ova psihoaktivna gljiva najprepoznatija po Carrollovoj 'Alisi u zemlji čudesa', štrumpfovima i litavskim vjenčanjima.

BUNIKA (HYOSCYAMUS NIGER)

Kada pričamo o psihodelicima i Hrvatskoj, prva asocijacija nam je nedvojbeno bunika i 'šaman' Hodak. Njegovo odricanje od odgovornosti za konzumente u vlastitoj ceremoniji ga je vjerojatno doživotno diskvalificiralo iz šamanizma, no mora se priznati kako je upravo on jedan od rijetkih praktikanata ove vrijedne tradicije danas. Bunika ili svilajac dolaze iz obitelji pomoćnica, a svih deset vrsta u rodu su psihoaktivne. Nalaze se u zaraslim predjelima, smetlištima, nasipima, gradilištima... Izuzetno je bogata psihoaktivnim supstancama pa se u njoj nalaze skopolamin, hiosciamin, atropin i neki drugi tropani. Dobar izbor je i zbog toga što je djelovanjem slabija od sebi sličnih biljki poput dature ili beladone, lakše joj je snagu odokativno procijeniti, a i brzina djelovanja daleko je predvidljivija. Konzumirane bobice uvode u stanje nalik deliriju i euforiji - osjećaji su više povezani s fizičkim (letenje, halucinacije, delirij) nego psihičkim iskustvom. Zato je u šamanskoj tradiciji često korištena kao medij prijelaza iz doba mladosti u zrelo doba, a adolescenti je danas najčešće i zloupotrebljavaju pri eksperimentiranju i rekreaciji.

MANDRAGORA (MANDRAK)

Kultna 'vještičja metla' autohtona je šamanska biljka Dubrovačke Republike i danas endemski raste na Sniježnici u Konavlima. Krasi je ogroman korijen s vanjskim listovima čudnog mirisa i okusa. Psihoaktivne supstance i u njoj tvore koktel skopolamina, atropina i hioscijamina pa tom logikom čitavu šamansku tradiciju Hrvatske možemo nazvati tropanskom. U mitologiji je nazivana 'jabukom spoznaje dobra i zla', 'Đavoljom jabukom', a vještice su je koristile i zbog plodova koji nevjerojatno nalikuju ljudskim obrisima. Kako je rasla ispod raspela i vješala, smatralo se da ju potenciraju urin i sperma mrtvaca. Zanimljivo, uvozili su je u Egipat i na Bliski istok radi magijskih ceremonija. Najčešće je spominjan psihodelik u Bibliji gdje je u judaističkoj tradiciji naznačena kao 'Biljka ljubavi'. Tek je tijekom inkvizicije dobila negativni kontekst - svećenici su vještice optuživali da su se trljale njezinim korijenom po vagini pa su na taj način 'letjele' na metlolikoj biljci. S obzirom na ogroman broj povijesne dokumentacije o njezinoj uporabi - ova hrvatska biljka definitivno ima i turistički potencijal.

DATURA (TATULA, KUŽNJAK)

Sjevernoamerička psihoaktivna biljka vrlo se brzo po otkriću Novog svijeta našla u šamanskoj tradiciji Europe, unatoč ogromnoj konkurenciji. Možemo je pronaći na pustarama, gradilištima i otpadima. Biljka je iznimno opasna i potrebno je za njezinu uporabu imati poprilično iskustvo - južnoamerički šamani tako odokativno procjenjuju koliku pojedina ubrana biljka ima snagu, koliko će trebati za njezin učinak i koliko dugo će taj učinak trajati. Kao i ranije navedene biljke, i ova sadrži atropin, hioscijamin i skopolamin, no s ogromnim variranjima od biljke do biljke, koja dosežu čak i peterostruke vrijednosti. Slikovito, mlade biljke miješaju atropin i skopolamin u omjeru 3:1, nakon cvjetanja je on 3:1 za skopolamin, a kasnije isti opet pada i paralelno jača hioscijamin. Ni najiskusniji šamani ne koriste dature, izuzev kao dio nekog drugog obreda. Kako simptomi djelovanja traju od 24 sata do dva tjedna, dobra stvar je što se oni informirani o njezinim djelovanjima ipak ne usude istu konzumirati. Zaštitnik dature je Santo Toloache, a u narodnoj medicini konzumira se za desetke tretmana bolesti. Castanedin Don Juan smatra je najmoćnijom biljkom učiteljicom ali ju je i on izbjegavao zbog hirovitosti nalik LSD-u.

VELEBILJE (ATROPA BELLADONA)

Tamnoljubičaste bobice sadrže iste alkaloide kao i ranije navedene biljke, uz dodatak beladonina. Kako je riječ o delirijantima, iskustvo prati izrazita tupost, sužena svijest, odvojenost i delirijske halucinacije. Poznate su i autohtone ceremonije vezane uz biljku - lišće se probire i bere čitavog ljeta, a zatim se suši na vjetru u što tanjim slojevima - po mogućnosti u nekom hladu i mraku. Vrhovi grančica s listovima se prikupljaju, kao i korijenje do tri centimetra u promjeru, a nakon što se sve osuši kuha se kompot. Druga opcija je konzumacija plodova, odnosno bobica. Velebilje raste u brdskim i planinskim krajevima, šumama uz bukovo i hrastovo drveće. Izrazito su otrovni i smrtni pa njihova konzumacija nije preporučljiva izvan stručnog šamanskog obreda.

PSILOCIBINSKE GLJIVE

Vjerojatno i najrasprostranjeniji psihodelik, s najdužom praksom uporabe koja seže još iz pećina drevnog Alžira i Južne Amerike. To su u osnovi gljive koje sadrže triptamine poput psilocibina i psilocina. Legendarni 'gljivarski' antropolog Gastón Guzmán ih je kategorizirao i popisao, te je došao do okvirne brojke od 200 vrsta. U 'mainstream' su ušle tijekom ekspanzije hipi pokreta kao 'Magic Mushrooms' ('Čarobne gljive'), a u istom vremenskom kontekstu zabranjene su UN-ovom konvencijom o 'psihotropnim supstancama' (1971.) kada ih se potiskuje u ilegalu. Kako u Hrvatskoj nismo imali ekspanziju psihodelične (kontra)kulture tijekom sedamdesetih zbog totalitarnog režima, nikada nisu niti postale dio tradicije izuzev sporadičnih uporaba i rekreacije. Uništavanje gljivarske kulture javlja se dolaskom katoličkih misionara koji su ih prozvali 'dvosmjernom komunikacijom s đavlom', a vlastito tumačenje duhovnosti smatrano je blasfemijom jer su svećenici jedini službeni posrednici između duhovnog i zemaljskog. Tako je psilocibin postao zabranjena i skrivena ('okultna') praksa. I tako bješe sljedećih par stoljeća dok gljive nisu došle na Zapad. Ukoliko netko želi ući u psihodelični svijet, upravo su gljive uz Ayahuascu idealna početna faza.

JUTARNJA SLAVA

Poznati balkonski ukras kućanica diljem zemlje zapravo je prirodni izvor spoja sličnog LSD-u, ergina iliti LSA. Njihovu tradicijsku uporabu dokumentirao je legendarni antropolog Richard Schultes, te je povezao s astečkom civilizacijom. Također su je koristili i Zapoteci, a slučajno ju je otkrio dr. Albert Hofmann prilikom svojih eksperimenata s raženom plijesni i LSD-om. Izuzev famozne CIA-ine uporabe u MKULTRA programu danas je biljka rekreativno korištena kao pripravak u psihodeličnim čajevima. Samo djelovanje je iznimno slično spominjanom Acidu i korisnika odvodi u stanje nalik shizofreniji, no s izrazito potenciranim emocijama i empatijom, rekonekcijom i snažnim filozofski nabijenim halucinacijama. Ukoliko se odlučite mamama ukrasti sadnicu, predlažem da recept proguglate prije vlastitog eksperimentiranja.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Message