Blogosfera Vrata percepcije

BLACK COFFEE I BEOGRADSKA PARTY SCENA Jesu li usporedivi hrvatski i srpski klupski i noćni život?

Nakon Eelkea Kleijna, Claptonea i 'We Love Sound' festivala na Jarunu, na red je došao i meni najiščekivaniji nastup Black Coffeeja.
Objava 11. lipnja 2018. 6 komentara 866 prikaza
Black Coffee
Black Coffee
Barutana, Beograd - Blender

Beogradska Barutana i prošli četvrtak tako su bili mamac da iz Zagreba nakon radnog vremena potegnem za Beograd. U avanturi koja će zasigurno ostati zapamćena.

Najveći fanovi Black Coffeeja u najvećoj improvizaciji

Dogovor oko odlaska pao je tek koji dan ranije iako sam bio apsolutno siguran da idem, pa makar i sam. Black Coffee kultni je južnoafrički DJ i umjetnik svjetskog glasa čija je glazba nezaobilazna uz svaku afričku feštu kao moment popularizacije zaboravljenih tradicija crnog kontinenta. I meni omiljeni glazbenik iz svijeta elektronike, prvenstveno zbog hipnotičkog zvuka koji poput soničnog MDMA ljulja i tijelo i dušu.

No dogovor ne bi bio uobičajen da u posljednji trenutak nije došlo do obrata - ovaj puta iz objektivnih razloga. Riječ je praktički spala na jedno slovo - mene - i po tome sam se ravnao pa sam u strci tijekom završavanja tekstova za ostatak tjedna naručio Bla-Bla Car kao posljednju opciju. Već sam se pomirio sa sudbom kletom kad mi stiže poruka od omiljene Kolibarke Jelene (Kolibe, fascinantno pitoreskno mjesto uz Bosanski Brod) u kojoj osjetim dašak nećkanja, što je s obzirom na raniji kontekst veliki napredak. I od tog trenutka kreće klasična 'video igra' s misijama koje će potrajati do kasno u noć.

 

Prvi zadatak bio je pješke (zbog obnove tramvajske trase) doći do Ante, Jeleninog dragog, i vidjeti je li moguće izorganizirati neki kasni odlazak za Bg. I to pod stresom, pošto moram donijeti odluku na otkazivanje Bla-Bla Car opcije što mi je zapravo posljednje osiguranje da sigurno odlazim. Što ne bi bio problem... Da imamo auto! Da, Jelenin auto ima razbijen far pa ga treba nekako i popraviti, a već je prošlo 18 sati i početak partyja u Beogradu od 23 sata izgleda sve bliže.

Drugi zadatak tako postaje popravak auta, što opet ne bi bio problem da nije četvrtak u popodnevnim satima i da ga možemo sami odvesti do mehaničara i potrebnih dijelova. Naravno, kada žurite 400 kilometara ka istoku - onda nemate vremena za multitasking. Tako smo morali automehaničaru kojeg smo sasvim slučajno dobili preko veze objasniti kako ne samo da će morati popraviti auto nakon radnog vremena već će i sam trebati po dijelove u Sesvete, vratiti se i posao obaviti na Črnomercu. Dok se Jelena sprema u centru. Dok ja strepim hoćemo li ili nećemo krenuti. Dok vrijeme curi. Dok. Dok. Dok... Naravno, ovo sve podrazumijeva da mehaničar uopće može i zna popraviti takav kvar u tako kratkom roku. No sreća prati hrabre. Ili lude, kako već.

Hipnotički trans afričkog umjetnika

Vrijeme leti, već je prošlo 20 sati, a mi polako saznajemo da ćemo kasniti na party odličnog Blendera koji u Barutani uspješno organizira evente već duže vrijeme. U međuvremenu dogovaram intervju s Black Coffeejem preko Igora Puljića koji mu je 'predgrupa' pa se nadamo da ćemo uspjeti barem poslušati koju minutu njegove izvedbe. Zadatak tri je uspješno riješen (Jelena se spremila, nakon sat i pol), no dobivamo neočekivanu bonus misiju - zaboravlja torbu u stanu, vrata se sama zatvaraju, a ključ je kod Ante.

U međuvremenu nam dolazi prijevoz koji nas čeka dok ključ i vrata nisu otvoreni, a mi spremni za put ka mehaničaru. Koji dovršava drugi zadatak i auto je spreman za polazak. 21:30 je na satu, do Beograda je dvostruka udaljenost od Slavonskog Broda i imamo vremena. Jurimo po autocesti i neočekivano počinje Zadatak četvrti. Olujno nevrijeme popraćeno tučom. Zadatak broj pet preskačem jer je rubne prirode pa smo na Zadatku šest koji uključuje utrku s vremenom i snalaženje po beogradskim ulicama noću. Uspjeh!

Zadatak sedam - pronalazak parkinga. Uspjeh! Pogodite kad smo ušli u Barutanu? IDQ silazi s bine, dolazi Nkosinathi Innocent Maphumulo... A Jelena i Ratko doslovno upadaju u prepuno dvorište utvrde Kalemegdan. Pod velikim stresom. No kao što rekoh, jedan je Black Coffee.

 

Hipnotički zvuci publiku pretvaraju u fluid, pozadinski vizuali i bas dodaju dimenziju Afrike i kao da smo u nekom psihodeličnom spjevu ljuljamo se sinkronizirani s tisućama fanova neuobičajenog sounda. Pronalazimo svoj plesni kutak, vidimo neka poznata lica (pozdrav Petru) i uživamo u atmosferi s elementima Charlieja Chaplina (odmah su nam na um pali Exit, Maja i Palfi), Gotyea, Robin S, iboge, khata...

I Jela doslovno invocira završnicu s Princeom i Purple Rain, koja samo stavlja točku na 'i' genijalnog seta kojeg je BC odradio rutinski - kako je jedan od posjetitelja zaključio - on jednom rukom (doživio je tešku nesreću, op.a.) radi ono što drugi ne bi mogli ni s tri. Sam set mu je bio nešto žešći nego inače što je bilo dodatno iznenađenje koje je naravno ispunio bez većih trzavica i problema. Publika se ljuljala u skladu s nešto konzervativnijim opijatima - Ecstasy se dao osjetiti u zraku, a za razliku od Zagreba nije bilo i stvarnog mirisa kanabisa ili ketaminskog svijanja, kao ni GHB-ove energije.

Publika je osjetila BC-a ali mi je malo nedostajao taj žustriji element koji bi 'žurku' pretvorio u ludilo. Ovako je sve proteklo u kombinaciji Chilla, gužvanja i urnebesa u VIP sektoru koji je očito imao i snažan utjecaj dopaminskih 'boostera'. Iako sam apsolutno siguran da bi Black Coffee i na 'suho' bio idealan izlazak jednog četvrtka, gdje god se nalazili.

Splavovi i vikend ludilo Beograda

Nakon BC-a nastupala je velika nada (ili već dokazani DJ, ovisno o perspektivi) Kristian Molnar - koji je nešto žešćim zvukom kombinacije industrijskih tonova, techna i techhousea razjario preostalu publiku. Naravno, mi smo imali i viška energije okuraženi ispunjenim Zadacima pa smo se zaputili nekih dva kilometra dalje u KPTM - klub koji svojim oblikom podsjeća na otvorenu verziju zagrebačkog Mastersa. Tamo je sve bilo u znaku techhousea, laganog vjetra i ulaska u burni vikend.

Nismo nešto predugo ostali, prvenstveno zbog relativno ranog kraja programa pa smo se zaputili na Kaluđericu, intrigantno naselje prepuno 'divlje' gradnje gdje su nas kao lordove dočekali prijatelji Ana, Miroslav i klinci. Zalegli smo, 'ubili oko' i nakon neočekivano dugog sna odmorni i čili otišli u degustaciju srpskih delicija u jedan etno restoran. Paralelno je igrala i Hrvatska, a Danijel se netom nakon priključenja ekipi odvažio odigrati na našu pobjedu, i to nakon 0:1 uz konačni rezultat. Kladionica je podržala dobrosusjedske odnose, a na krilima svih tih uspjeha odlučili smo se tu večer ostati u Beogradu i 'hodočastiti' noćni život.

Kafana Korčagin bila je prva destinacija, priključio nam se prijatelj Maradona i uz komunističku totalitarnu simboliku, biste Tita i Lenjina, te zvuke tamburice i žive glazbe nismo uspjeli ponoviti osjećaj od ranije noći. Jelena je bila vidno u 'downu', a i svi ostali - pa smo se bacili na splavove.

 

Odabir je pao na Shake 'n' Shake. Kombinacija komercijalnog housea i nešto čvršćih zvukova pokazala se kao pun pogodak. Preko veze smo upali unutra premda smo bili u kratkim hlaćama i neadekvatnoj opremi, dobili smo i stolić, a kroz vrijeme se društvo širilo kao i prostor u kojem smo ordinirali. Kako je kraj večeri dolazio kraju, beatovi su bili sve snažniji i atmosfera se polako bližila usijanju.

After smo ovaj puta morali preskočiti suočeni s mojim odlaskom prema Slavonskom Brodu i nadolazećoj SF konvenciji Marsonikon - no avantura će svakako zlatnim slovima ostati upisana u 2018. godinu. Rezime? Beogradska party scena daleko je šira i rekao bih da je elektronika bliža 'mainstream' populaciji nego što je to slučaj u Hrvata. Stimulansi i sedativi su pak u konzervativnijem obliku konzumirani - neću reći da su Srbi 'neiskvareni' što se kontroliranih supstanci tiče, već prije da im je ograničen pristup širokoj paleti proizvoda koje nudi Europska unija, odnosno ponuda i potražnja.

Cijene su jeftinije i time bliže europskoj zbilji, no kvaliteta je i lošija pa su njome bliži Hrvatskoj kao tržištu koje svoje korisnike 'časti' robom s najvećom kontaminacijom (a time i nuspojavama) i najvišim cijenama. S time da se mora navesti kako je riječ o četvrtku, odnosno petku - subota je navodno značajno znažnija i popunjenija, zbog potrošačke košarice koja je i dvostruko manja od Hrvatske, iako Srbi više teže provodu.

I osjeti se da su im bitnija imena i kvaliteta glazbe od samih organizatora i mjesta događanja - čime se također razlikuju od Zagreba. A kako se bliži Exit, Srbija ovog ljeta poput Jadrana i rastuće hrvatske metropole dobiva sve značajnije boje u rasporedu europskih partijanera. Nadamo se i da ćemo mi s manje improvizacije dosegnuti njihov puni spektar.

 

  • domxerex:

    Što toliko vi u Zagrebu toliko patite za Beogradom. Je li to zov otadžbine očeva ili dedova. Zašto ne pišete toliko o Parizu, Beču, Budimpešti ili Rimu. Čak i Temišvar je veči od ZG i BG. Mogli bi recimo pisati ... prikaži još! o Bukureštu. Meni je Rumunjska puno privlačnija nego srbija i/ili bih. Jedino mijeljivo sa tom temom je London i novi kraljevski bračni par engleske dinastije sa onom promiskutetnom osobom. Šta ste se toliko zakačili za srbiju, beograd, srbe i njihove cajke da bi ste se pet minuta kasnije ismijavali sa onima koji slučaju narodnjake? Dao bih se kladiti kada bi zaustavljali automobile iz kojih trešte cajke da bi tu bilo puno vas nadobudnih urbanih intelektualaca koji kao slušate urbanu glazbu, JAZZ ili klasiku. Bilo bi i seljačina i šljakera ali iz tekstova u VL vidim da bi bilo puno iznenađenja.

  • samoborka:

    samoborka: Potpisujem domxerexov komentar i jos dodatno porucujem Vecernjem i ostalim nazovi-hrvatskim medijima da mi se bljuje od njihove opsjednutosti Srbijom. Ako niste znali, na kugli zemaljskoj postoji jos drzava osim Srbije. Ali ocito je problem vecine novinara i nemalog ... prikaži još! broja stanovnika Hr sto ne moze nadici mentalni i civilizacijski nivo iznad bratstva i jedinstva,cevapa,sarme i sumadijskih,rakijaskih derneka.

  • Avatar Baba_Yetu
    Baba_Yetu:

    Devedesetosma, otvaranje Barutane, na sredini cesma, pod neuredjen, blato. Hovek Olam i cini mi se Tsujoshi Suzuki. Ekipa odvojena od zivota, mislim da je svako zabo po dva lsd-a. Po rupama na bedemima ribe poskidale bruseve, ostatak ekipe beogradski dileri, ... prikaži još! na svakom stolu po sto mica vice, sprave kruze, atmosfera friendly. Svice zora, ljudi setaju pse po Kalemegdanu, gledaju nas odozgo i neverica sta vide. Skacem a pored mene Tsujoshi divlja. Nezaboravno.... Takođe kad su roknuli Badzu, zamenika policije, da se proveriti datum, zurka u filmskom gradu, Kosutnjak, najveći studio. Bacili pubovi oko keca dva vojna suzavca da rastetaju "narkomane", Jothi Sidhu pustao, ekipa stampedo napolje, vecina ih ode, mi najodvaljeniji uletimo unutra ne hebemo suzavac, Jothi se vrati i od dvojke do deset ujutru nam je postao, prekidao deset puta i svaki put aplauz i sta ce nastavi uz konstataciju da smo najluđi. Posto je zurka "propala" organizatori- Eksperiment,(Max, Buca, Jakov) deli osveženje. Oko jedanaest sati izlazimo napolje, nas stotinjak na autobus, i dan danas se secam tih iskrivljenih faca. Inače to su bili neki pocetci sintetike kod nas tako da ako mozes da zamislis atmosferu na zurci na kojoj je vecina ljudi prvi put probala lsd, ekser. Ekipa andergraund u fulu, dileri i rave, najopasniji ljudi, vecina je nazalost pokojna. Atmosfera friendly... I tako par godina dok seljana nije cula za "rejv". Dvehiljadite sam prvi put video tucu na tehnu, to mi je bio zadnji put da sam otisao