Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Misterije i tajne

BUNIKA: Kako je sveta biljka naših predaka postala zloglasna zbog jedne proslave Nove godine?

Prošlo je gotovo trinaest godina od tragične proslave Nove godine na kojoj je preminuo Ratko Barić (62).
Objava 18. prosinca 2021. 0 komentara 4437 prikaza
Bunika
Bunika
Wikipedia

Od toga je dana bunika postala sinonim za buncanje, samoprozvane šamane, pa čak i politički život u manjim sredinama. I izgubila se njezina prava narav, ona svete biljke naših predaka. Pa ću u narednom blogu prenijeti neke od ključnih informacija o njezinoj povijesti i uporabi.

VIŠE O PSIHOAKTIVNIM SUPSTANCAMA MOŽETE PROČITATI U MOJOJ KNJIZI 'PSIHODELICI' KOJU OVDJE MOŽETE KUPITI NA AKCIJI S 30% POPUSTA I MOJIM POTPISOM

Leteći tepih, nekromancija, pivo

Bunika (Hyoscyamus) je zeljasta biljka visine do 60 cm, dlakave stabljike, mutnozelenih listova, a raste uz nasipe, na smetlištima i po šikarama. Zovu je daturinom sestrom jer često rastu u neposrednoj blizini što dovodi do zabune da je riječ o istoj biljci. A za razliku od dature kojoj je atropin glavno disocijativno sredstvo, u bunici prednjači hioscijamin (do 0.28% udjela), slijedi ga skopolamin, dok se atropin nalazi samo u tragovima. Tri su najpoznatije inačice. Crna bunika (Hyoscyamus niger) sa svojim je imenom henban služila kao enteogen još kod starih Germana koji bi je koristili u magijskim i divinacijskim ritualima. Arapi su njome letjeli na letećem ćilimu, Apolonove svećenice predviđale su ishode ratova, Albertus Magnus svjedoči o nekromancerima koji stupaju u kontakt s demonima, a Pomeransko suđenje vješticama iz 1538. dovelo je do priznanja vještice o čaroliji uzrokovanoj napitkom od bunike. 

Interesantno je da je korištena i srednjevjekovnom Pilsenu kao aroma u pivu uz blage ili nikakve disocijativne efekte. Najnovija otkrića u danskom Fyrkatu vežu je uz Vikinge koji su prije bitke dolazili u stanje ludila pijući čaj od bunike. Bijela bunika (Hyoscyamus albus) popularna je u istočnoj Europi, pa i u Japanu. Koristila se u slavenskom šamanizmu u crnoj magiji i za ljubavne napitke. Egipatska bunika najčešće je korištena kao otrov, bilo za ljude ili životinje od strane afričkih plemena. Efekt bunike je sam po sebi prilično zanimljiv, premda je lišen tipičnih atropinskih čimbenika. Srodne biljke sa sličnim djelovanjem, no opet manjeg rasta, grupno se nazivaju bijeli bun (Scopolia) i imaju tri podvrste - kineski Anisodus tanguticus koji uz hioscijamin i skopolamin sadrži i nikotin, kranjski bijeli bun (Scopolia carniolica) koji raste po listopadnim šumama jugoistočne Europe na sjenovitom, vlažnom i rahlom humusnom tlu te Scopolia atropoides.

Iskustvo nalik lucidnoj noćnoj mori

Zbog spomenutog smrtnog slučaja bilo mi je otežano dobiti informacije o djelovanju, no uspio sam pronaći dobrovoljca koji je u više navrata molio za apsolutnu diskreciju. Što je naravno i osigurano, stoga ću samo prenijeti neke njegove zaključke. Kako pretpostavlja da ju je probao u Lici, moguće je da je riječ o kranjskom bijelom bunu prije nego bijeloj bunici. Odmah je naglasio da ružniji i smrdljiviji čaj nikad nije probao i da to ne bi ni nazivao čajem. Popio je jako malo, ali je opet itekako osjetio efekte, a spravio mu ga je poznanik koji je već iskusan konzument. Usta su se brzo osušila i to tako jako da bi neispijanje vode prouzročilo kašljanje i gušenje. Zatim se toliko opustio da se nije mogao ni ustati, a na momente je morao po nekoliko sekundi razmišljati gdje je i što se uopće događa. Izgubio je poimanje dimenzija sebe i okolnih objekata, a ljudi koji su isto tako ležali bili su mu posve nepoznati, iako je to bila ekipa s kojom se druži i igra nogomet. 

Okolna priroda kao da ga je promatrala i to mu je izazivalo osjećaj nelagode, prolazila ga jeza i kao da je temperatura stalno varirala, a smetala mu i hladnija i toplija. Sve je bilo crno-bijelo, uz dozu maglice i čudnih sjena koje opisuje kao kombinaciju vibriranja objekata i pomicanja faze u prostoru. Trajalo je to cijelu noć i ujutro su se svi probudili s opakim glavoboljama, ne znajući jesu li imali loše tripove ili i loše snove. On zaključuje kako same vizije nisu bile prestrašne, ali je sve bilo jezovito, kao u snu i pojma nema je li zapravo sve sanjao ili je još dinamičnije doživljavao, ali je zaboravio. Prijatelji mu se također slabo sjećaju što se događalo oko njih i što je bilo stvarno pa više nisu odlazili kod poznanika, ni ponavljali konzumaciju. Nisu čak ni sigurni jesu li sve zabrijali ili nisu. Gledajući neka svjedočanstva po netu zaključio sam kako su izrazito subjektivna, pa samim time i teško opisiva bez dodatne kontekstualizacije.

Velebilje, anđeoska truba, drvo čarobnjaka, kalež i Trompettia

Velebilje iliti veliki bun (Atropa belladonna) poznata i pod nazivom smrtonosna pomoćnica dio je uobičajene flore od Velike Britanije do Ukrajine i Irana, te sjeverne Afrike. Izrazito je potentna i samim time jedna od najotrovnijih biljaka pa su je tako brojni rimski velikaši koristili za atentate. Korijen joj sadrži do 1.3% triju tropenskih alkaloida , a pčele koje ju koriste smrtonosna su opasnost za djecu. Zanimljiva činjenica je da goveda i zečevi jedu biljku bez ikakvih nuspojava. Kako joj je skopolamin vodeća psihoaktivna supstanca, tako su i efekti potpunog prepuštanja tuđim naredbama, konfuzije, gubitka vida i nemogućnosti govora još istaknutiji nego kod sestrinskih biljaka. Vještice su navodno radile kompote od opijuma i velebilja da bi proizvele hipnagogiju, stanje nalik snu u budnom stanju ili lucidne snove tijekom spavanja. 

Djevojke u Rumunjskoj uzimale su je da bi pojačale vlastitu atraktivnost u narodnom obredu. Iskustvo nisam proživio, a nisam pronašao ni ikoga tko jest. Isti slučaj i za ostale tropanske disocijative u priči. Anđeoska truba (Brugmansia) predstavlja sedam južnoameričkih biljki u literaturi nerijetko pogrešno smatranih sinonimom za daturu, baš kao što je bun za buniku. Brugmansie se od dature razlikuju drvenastim oblikom i rastom do čak 8 metara. To su višegodišnje biljke čiji kričavi cvjetovi vise prema dolje u obliku trube, a plodovi u obliku mahune stvaraju sjeme obloženo plutenom ovojnicom. Češće su korištene kao sekundarni halucinogen zbog jakih svojstava, kao i serum istine, odnosno alat pri pljački. Koristi se kao biljka iscjeliteljica i kao biljka za odgoj pošto se daje zločestoj djeci koju potom izravno odgajaju preci koji nemaju previše takta za neposlušno ponašanje. Njome su se drogirale supruge i robovi pokojnika da bi bili naživo pokopani u zajedničkoj grobnici. Šamani iz peruanskih Andi koriste je kao inicijacijski i divinacijski alat, iako je znaju upotrebljavati i u brujeriji kao crnomagijski dodatak ayahuasci. 

Čileansko drvo čarobnjaka (Latua pubiflora) također je opaka i zloglasna biljka koju prate delirij, trans, amnezija, klaustrofobija, osjećaj pseudospoznaje koji uključuje buncanje pri kojem mislite da ste odjednom naučili jezik plemena u kojem se nalazite, kao i ostala već poznata delirijska svojstva. Mapuche i Machi šamani i danas je koriste kao dio tradicionalne medicine i očuvanja baštine. Vrijedi svakako navesti i kalež (Solandra), deset vrsta biljke iz iste obitelji pomoćnica u kojoj nema skopolamina pa nije učestala u crnoj magiji. Sakrament meksičkog plemena Huichol sa sobom nosi arheološke dokaze po kojima se koristio čak i prije poznate uporabe pejotla. Prekrasan cvijet havajskog ljiljana (Solandra maxima) uz jake delirije velikog kaleža (Solandra maxima) razlog su zašto se ova vrsta sve više popularizira u svijetu botaničkih vrtova. I za kraj, Trompettia cardenasiana maleni je grm s još manjim lišćem i cvijećem nalik trubama. Bolivijski endem koji raste na visokim nadmorskim visinama jedina je podvrsta, no svojim efektima i tropanskim alkaloidima svakako je rođak dature i anđeoske trube. A sad, nakon truba, bobica i korijena vraćamo se na gljive.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.