Blogosfera Vrata percepcije

Dekriminalizacija droge: Je li došlo vrijeme primjene 'Portugalskog principa' na cijeli svijet?

Trend legalizacije kanabisa za sobom je povukao brojna pitanja glede dekriminalizacije i legalizacije svih ostalih droga, ili, kolokvijalno - ukidanja prohibicije nalik onoj vezanoj uz alkohol.
Objava 05. siječnja 2018. 1 komentara 1410 prikaza
NY Times // EDR
NY Times // EDR
Smrtnost uzrokovana drogom na milijun stanovnika (2017.)

Sve priče vezane uz tu temu vode ka Portugalu, te njihovoj promjeni paradigme koja je u srpnju 2001. godine postala dio svakodnevice. Kako je od uvođenja principa dekriminalizacije prošlo dalekih sedamnaest godina, možemo vrlo trezveno i objektivno pričati o samoj strategiji i reperkusijama koje su se od tada dogodile u najzapadnijoj kopnenoj zemlji Europske unije.

Pad sa 104.2 na 3.0 ovisnika u sedamnaest godina

Kao što rekoh, Portugal davne 2001. godine uvodi politiku dekriminalizacije koja unatoč uvriježenoj 'legalizaciji' zapravo podrazumijeva prekršajnu prijavu (novčano kažnjavanje) svih koji su uhvaćeni s posjedovanjem zabranjenih (kontroliranih) supstanci bez prethodne autorizacije od nadležnih organa. I to samo ako je riječ o najviše desetodnevnoj količini supstance, ostalo se tretira kao prodaja u pokušaju iliti dilanje. Razlozi ovakvih radikalnih mjera bili su prilično opravdani - Portugal je u prošlom tisućljeću bio vodeća EU zemlja po broju HIV pozitivnih korisnika igala u narko svijetu, s vrtoglavih 2000 novih HIV pozitivnih narkomana godišnje. Na ionako nevjerojatnih 100.000 heroinskih ovisnika na 10 milijuna stanovnika svake godine se javljalo po 45% novih pacijenata oboljelih od side u HIV zaraženoj populaciji. Okvirno, EU prosjek je 2.85 na milijun ljudi dok u Portugalu danas prelazi brojku 3 (naspram ranijih 104.2 iz 2000. godine!).

Što je znatan pad naspram navedene kataklizmičke brojke. Dakle, Portugal je bio suočen ili s radikalnim potezima ili s potpunom katastrofom. Pitanje svih pitanja je zašto se problem uopće i dogodio, a neke od opcija su totalitarni režim, neimaština, epidemija depresije, tranzit... I nitko na sam uzrok posljedice nije odgovorio. Strategija je u svojim počecima uključivala informiranje, destigmatizaciju droge, smanjenje opasnih posljedica, a konačni cilj projekta nije bio 'dekadencija' na koju nerijetko upozoravaju kvazikonzervativni politički karteli već promocija liječenja i uklanjanje stigme u društvenom normativu. Tako je sve i započelo, širokopojasnom akcijom 'Reci NE korištenim špricama' i administracijom oko tri milijuna besplatnih igala, kondoma i drugih pomagala u besplatne automate na javnim mjestima.

Detabuiziranje droge dovodi do smanjene uporabe

Posljedice su se vrlo brzo mogle osjetiti, pa je Vlada socijalističke stranke odlučila posegnuti za još liberalnijim (po mnogima i radikalnijim) mjerama. Ministarstvo zdravstva širi krug djelovanja i ističe savjetovanje kao nužan aspekt u školskoj dobi, uvodi dnevne rehabilitacijske centre i urgentne detoksifikacijske jedinice. Mreža je uspostavljena po čitavoj državi i vlast je inzistirala na politički korektnom rječniku ('Drogados' su preko noći postali 'ljudi s poremećajem uporabe droge') koji će za rezultat imati lakše prihvaćanje dugogodišnjih narkomana i ovisnika. Institut za ovisnosti dobiva velika financijska sredstva i autonomiju, te preuzima stručno djelovanje unutar ministarstva. Koliko je ozbiljno shvaćen problem govori činjenica o 73 terapeutska sjedišta, 14 detoksifikacijskih jedinica, 70 javnih savjetovališta i 13 dnevnih centara. Sve potpuno besplatno i blagoslovljeno od strane poreznih obveznika. To je do danas jedna od najsveobuhvatnijih nacionalnih strategija u povijesti Portugala.

Monitoring u ovom slučaju nije toliko uključivao dostupnost narkotika (kao recimo u Švicarskoj, gdje ovisnici dobivaju 100%-tni heroin u ordinaciji) koliko je nastojao poentirati na javnu destigmatizaciju i liječenje farmaceutskim pripravcima. Što je sve ova strategija donijela? Prije svega, pad od nevjerojatnih 50% u presudama prijestupnicima, ponajviše u presudama ovisnicima. Portugal je s 1% ukupne populacije na heroinu (deveti u svijetu) došao do toga da čak i skandinavske države imaju preko dvadeset puta veću stopu smrtnosti od narkotika. I zadnji su u EU po smrtnosti od droga, zabilježen je pad od preko 90% u broju heroinskih ovisnika, zadnji su u EU po broju korisnika tzv. 'dizajnerskih narkotika' (sve novodizajnirane droge čiji je cilj eskivacija UN-ovog popisa kontroliranih supstanci, razlika često biva u jednoj jedinoj molekuli, op.a.), stopa ubojstava zbog narkobiznisa najniža je, a Portugal je od najagresivnije postao treća najmirnija zemlja na svijetu po Svjetskom indeksu mira.

'Rat protiv droga' deklasiran 'Portugalskim principom'

Zanimljiv je trend i među pušačima kanabisa, kao i zaplijeni - brojka drastično pada, a stigma policijskog odnosa prema kokainu također se značajno promijenila pa Portugal predvodi EU po konfisciranju tog inače elitnog narkotika. Uzgoj kanabisa omogućen je za osobne svrhe, baš kao i psihodelika. Gram heroina, dva grama kokaina, četvrtina deka trave, gram MDMA, speeda i Metha praktički spadaju u ovu prešutnu granicu dopuštene ili prekršajno gonjive doze za deset dana, a korisnici mogu i sudski dokazati eventualnu veću potrebu. I na temeljima ove paradigme izrodila se priča o legalizaciji kanabisa u SAD-u i Kanadi. Naime, famozni 'Rat protiv droga' kao cilj imao je obračun s narkokartelima - kolumbijskim, meksičkim i distribucijskim tuzemnim kanalima. 'Portugalski princip' dokazao je u praksi kako je daleko učinkovitiji način zaobilaženje ionako nepobjedivih kartela i rad na svijesti krajnjih korisnika, društvenim normama, te potpori kroz zdravstveni sustav. Socijalisti su tako opalili liberalnu pljusku konzervativnoj desnici na njezinom terenu.

Baš kao u heroinskoj epidemiji zlatne jugoslavenske mladeži, Portugal je u svoj problem ušao tijekom totalitarnog režima (korporatistički 'Estado Novo') u kojem je 'cvjetalo stotine cvjetova' dok je izlaz mladeži iz sveopće neimaštine (u kojoj su čak i Coca-Cola, traperice i Milka bili 'zapadnjački luksuz') bio svijet opioida. Portugal je prvi uveo metadonsku terapiju (1977.), kratom, eksperimentiranje s ibogom... I to sve iza zatvorenih vrata. A zdravstvo je kroz pametno ulaganje uštedjelo enormne količine novca poreznih obveznika. Portugalci su zaključili da je jedini način obračuna s narkomafijom preuzimanje kontrole nad narkoticima i korisnicima, i to od strane države ili autoriziranih trećih strana. Jer problem zapravo nije 'zabranjena supstanca' već prekomjerna i nekontrolirana uporaba iste. U Portugalu nema 'teških' i 'lakih' droga već samo 'kontrolirane supstance'. Tako je uklonjena i stigma licemjerja jer se pod iste podrazumijevaju i kofein, tein, alkohol i nikotin, sve odreda 'narkotici' i adiktivne tvari. SAD i Kanada su se s problemom odlučili nositi tako da će na njemu nastojati i zaraditi, izuzev kliznih troškova zarade. I tu postavljamo veliko pitanje - Je li došlo vrijeme primjene 'Portugalskog principa' na cijeli svijet?

  • goran.kranjcic:

    Ratko, naš narod da je pametan, ne bi živio u 91`...Jedini koji bi mogli nešto po tom pitanju promijeniti na izborima odavno su pobjegli iz RH. A dekriminalizirana marihuana??? Kaj ti je!! Pa u zatvoru bi bilo previše mjesta pa ... prikaži još! bi morali ići u njega lopovi kojima paše da je marihuana droga...Ali baš bi htio vidjeti za života (a relativno sam mlad) je dekriminalizacija po češkom/talijanskom modelu u RH...