Naslovnica Društveni inženjering

Disocijativni poremećaj osobnosti - Skrivaju li se druge osobe u vašoj glavi?

Objava 28. siječnja 2017. 2 komentara 4500 prikaza
Disocijativni poremećaj osobnosti - 'Podvojen', 2017
Ratko Martinović
Disocijativni poremećaj osobnosti - 'Podvojen', 2017

Povodom odgledanog filma 'Podvojen' ('Split', 2017) ovaj blog sam prenio iz skorašnje knjige 'Društveni inženjering' (21.4.). Kako mi je čitavo poglavlje vezano uz psihologiju i kontrolu populacije, film me zainteresirao i prije izlaska. Osvrt na samo ostvarenje možete pročitati OVDJE, a u nastavku ću proći kroz koncept disocijativnog poremećaja ličnosti koji je okosnica duševnog stanja glavnog lika.

Disocijativni poremećaji osobnosti glavno su obilježje 'uglednih' psihopata. Oni su povezani s identitetom, svijesti i pamćenjem, koje prerasta u selektivno. Amnezija je jedna od najčešćih značajki, kao i depersonalizacija gdje subjekt dobiva dojam otuđenosti od vlastitog tijela. No nama su posebno interesantni oni povezani s tzv. 'alterima' (prvo veće javno eksponiranje vezano je uz zloglasni projekt MK ULTRA). Disocijativni poremećaj identiteta podrazumijeva da osoba ima najmanje dva 'ego-stanja', dvojnika ili alter ega. Svaki od njih podrazumijeva različite osjećaje i iskustva, budući da djeluju kao neovisne osobnosti. Stručnjaci tvrde da je riječ o kroničnom oboljenju, no implementacija traume pokazala je neke drugačije osnove.

Hipnoza tako izuzev traume nerijetko koristi i komplekse koje definira kao odcijepljene parcijalne psihe nastale pod traumom, šokom ili moralnim konfliktima, te subjektu brane uspostavu stvarne cjeline vlastitog bića. Kako najčešće nastaju u ratnim stanjima ili djetinjstvu, ne čudi što su ih koristili upravo vojni programi i što bi se trauma začahurila u regresiji. Takva istraživanja potvrđuju uspješnu implementaciju do sedam različitih osobnosti, od kojih svaka može obavljati vlastite zadatke. Cijela priča po prvi puta se spominje u radu američkog psihijatra Mortona Princea. Njegova knjiga 'Rascjep osobnosti' izdana 1905. godine, prvo je djelo u kojem se spominje ovaj poremećaj. Zanimljivo, osim dijagnosticiranja prirode bolesti Prince je bio uvjeren kako ista ima veze s'hipnogenetikom', te se može potencirati i tretirati sugestijom. Tek je pedesetak godina kasnije (1957.) tezi posvećeno više prostora kada je u javnost izašao slučaj s tri Eve, White Eve, Black Eve i Jane. Odlikovalo ih je različito ponašanje u različitim situacijama (o svemu više možete pročitati OVDJE).

Do današnjeg dana detektiranje simptoma prilično je teško jer osobe nisu svjesne drugih osobnosti u sebi već isključivo amnezije ili prijave prijatelja. Uzroci nastanka poremećaja nisu potpuno jasni. Međutim, podaci govore da je većina osoba koje imaju ovaj poremećaj pretrpjela teško (obično seksualno) zlostavljanje u djetinjstvu. Naime, ova traumatična iskustva mogu dovesti do toga da osoba mora odvojiti emocije straha i bola koje je osjećala. Potreba za odvajanjem vodi do nesvjesnog razdvajanja (disocijacije) različitih aspekata prve osobnosti, pri čemu će svaka od njih pokazivati neku emociju: bijes, seksualnost, adekvatnost koju prva nije imala snage izraziti. Tijekom zlostavljanja, dijete se pokušava zaštititi od trauma disocirajući se od zastrašujućih postupaka, postajući tako druga osoba. Tako disociranje postaje metoda samozaštite od emocionalnih prijetnji.

Simptomi koji prate ovaj poremećaj su krajnje nespecifični – poput glavobolje, gubitka orijentacije, amnezije i čestih promjena raspoloženja. Ovo otežava postavljanje dijagnoze jer ovakva simptomatologija može biti indikator i nekog drugog poremećaja. Upravo zato je neophodno promatranje u dužem vremenskom periodu. Osobe s ovim poremećajem mogu pokazivati tendenciju ka samo-proganjanju, a isto tako mogu sabotirati sami sebe. Osoba koja je inače savjestan vozač, može, dok je druga ličnost dominantna, voziti brzo i nemarno. Zanimljivo je to što višestruke ličnosti mogu pokazivati i različite fiziološke karakteristike poput dioptrije ili koeficijenta inteligencije. Sam prijelaz iz jedne u drugu, tzv. 'switching', događa se naglo i obično traje nekoliko sekundi do nekoliko minuta. Okidač za promjenu su obično stresne situacije, traume. One se mogu aktivirati namjernim otponcima, koji su hipnotički implementirani u osobu, što bi stvorilo idealnog agenta ili vojnika.

  • than:

    Psihopate nemaju veze sa time, ali vec sociopate. Psihopata se postaje, a sociopata (koji se ne spominje ovdje) se radja takav. Visestruke licnosti su nesto sasvim trece... Malo se preuvelicava ta problematika. Bolje da se bavi problematikom shizofrenije, ali to ... prikaži još! ne zeli nitko, jer ispada da je masa ljudi shizofrena (ne mislim pod time smo na paranoidnu shizofreniju) i piju madu tableta za smirenje...

  • rebel.zg:

    E moj Ratko. Stavio si link na clanak o tri Eve, i kad sam poceo to citat shvatio sam da je pola tvog clanka copy/paste sa srpskog na hrvatski. Bezveze sklepo neki post samo da se nesta napise

Message