Blogosfera Vrata percepcije

DR. BRUCE LIPTON EKSKLUZIVNO: Za promjenu svijesti i programa potrebno je otvoriti vrata percepcije

Kultni biolog dolazi u Zagreb 21. i 22.9.: Idu li znanost i duhovnost zajedno - pitanje je koje polarizira najveće umove današnjice. Ne i renomiranog gosta koji uskoro posjećuje Zagreb.
Objava 03. rujna 2019. 0 komentara 1354 prikaza
Bruce Lipton
Bruce Lipton
Poster za Studentski centar, seminar

Dr. Bruce Lipton poznati je američki molekularni biolog, profesor anatomije i laboratorijski znanstvenik s par renomiranih sveučilišta, među kojima je i Stanford. No svoju istinsku slavu doživljava tek nakon otvorenog oponiranja teorijama evolucijskog biologa i autora knjige 'Sebični gen', Richarda Dawkinsa. Česti gost dokumentarnih filmova, Podcasta poput onog kod Joea Rogana i konferencija u Zagreb dolazi za vikend 21. i 22. rujna kako bi održao seminar 'Biologija vjerovanja - ljubav, strah i život koji kreiramo' (preostale ulaznice dostupne OVDJE).

Zahvaljujući dostupnim i vrlo ljubaznim organizatorima iz Centra izvrnosti dobio sam ekskluzivni termin s vječno nasmijanim autorom bestselera 'Biologija vjerovanja' (Teledisk, 2007.), te smo u ugodnom razgovoru raspravljali o brojnim temama, kako iz predavanja, tako i iz mog spektra interesa. Pa počnimo.

Jedan ste od najprominentnijih zagovornika epigenetike i kvantne biofizike... Jeste li zadovoljni dosadašnjim utjecajem na znanstvene krugove?

Znanstvenici su sporiji nego što sam mislio, no polako se pomičemo s mrtve točke. Nužno je shvatiti da se svijet nalazi u krizi... Stara znanost kaže da smo žrtve neuravnoteženog svijeta, no nova znanost postavlja nas u ulogu tvorca problema, sami smo krivi za ono što se odvija no isto tako bismo mogli stvoriti i daleko ljepši svijet. Moć našeg uma još nije shvaćena na pravi način, a epigenetika se gleda kao teza da okoliš upravlja genima. Nova biologija i fizika tako upiru prstom u svijest, no pravo je pitanje je li svijest u našim glavama ili oko nas, u okolišu? Jednostavna analogija bila bi da su naša tijela poput TV uređaja koja iz okoline stanicama primaju prijenos baš poput televizijskih programa. Svaka osoba ima drugačiju tjelesnu frekvenciju, postaju, a naš identitet ne nalazi se u nama nego u energiji oko nas. Fizika tu energiju naziva Poljem, a drevne prakse je nazivaju Duhom. Mi se nalazimo unutar tog 'prijenosa', frekvencije, nismo u tijelu pa ako tijelo umre - prijenos/polje/duša/energija nastavljaju svoj put. To se zove reinkarnacija, a za daljnji put potreban je samo novi TV prijenosnik i evo nas opet. Svaki televizor je kalibriran s 'antenom', stoga i razmjena dijelova poput transplantacije organa donosi specifične informacije tuđeg prijamnika. Kada umrete, vaš prijenos čeka novi televizor i ganja vašu frekvenciju, pa na poslijetku nalazi takav embrio bez obzira na spol ili rasu... I shvaćamo da nismo samo televizorski uređaji već puno više, duše u svom putovanju.

Uz to je vezana i vrlo važna lekcija koju ćemo po Vama naučiti u bliskoj budućnosti – čovječanstvo je jedan superorganizam. Jesmo li u toj ujedinjenosti povezani jedino s ljudima ili i sa svim živim stvarima?

Naša civilizacija stremi ka uništenju sve dok okoliš razdvaja od nas samih. Mi jesmo okoliš! Zato uništavamo sami sebe, a to se događa šesti puta i bit će kobno ako ne prepoznamo svoju ulogu. Mi smo superorganizam, naša tijela su zajednica 50 trilijuna stanica i predstavljaju jedan takav superorganizam. Baš kao i civilizacija, mi smo poput stanica i tvorimo čovječanstvo. Zato moramo djelovati kao jedan, rušimo granice, stare poglede na svijet i moramo prihvatiti činjenicu kako smo dio iste jedinice. Koja je povezana s ovim planetom. Zato mi se transhumanizam čini kao puki SF, ljudski mozak je računalo iznad svakog računala kojeg ćemo ikada konstruirati. Upoznat sam s težnjama o rekonstrukciji ljudskog mozga, no logička pogreška je u samoj premisi da informaciju generira mozak. Informacija dolazi izvana, iz Polja. Računala će morati imati vlastito podatkovno polje, a mi samo moramo naučiti kako koristiti već postojeće koje je tu oduvijek.

Brojni autori poput Joea Dispenze i Gregga Bradena snažni su zagovornici teze u kojoj je ključ našeg razumijevanja prave prirode stvarnosti povezan s melatoninom i DMT-om, odnosno epifizom. Michael Pollan pak navodi iskustva s psihodelicima – koje je Vaše mišljenje o tome?

Mnoge kulture diljem planete kao dio tradicije prijelaza u zrelu dob koristile su psihoaktivne biljke, napitke poput Ayahuasce i gljive poput onih psilocibinskih. Supstance koje one sadrže pomažu nam pri otvaranju našeg uma ka shvaćanju šire slike, otvaraju naše oči ka spoznaji drugih svjetova. To je za mene biološki iznimno bitan korak pošto vjerujemo kako smo mi samo naša tijela. Psihodelici šire svijest, no isto tako suvremena znanost supstancama poput LSD-a i psilocibina dokazuje i iscjeliteljska svojstva, kao i mogućnost liječenja ovisnosti, PTSP-a i dr. Ako takve supstance mogu pomoći čovjeku, a Indijanci ih daju i djeci, onda je to što rade navedeni autori dobar potez. Naš svijet je puno više od onog što naše oči vide. Legendarni autor Aldous Huxley napisao je knjigu 'Vrata percepcije' po kojoj su i Morrisonovi 'The Doors' uzeli ime, a u njoj navodi da nakon rođenja primamo enorman broj informacija kroz sva osjetila pa nakon nekog vremena taj dotok moramo zaustaviti pritvaranjem vrata čisto da bismo mogli normalno funkcionirati. Taj uski prolaz percepcije omogućava nam posao, život, obitelj pošto bismo u suprotnom bili na tripu cijelo vrijeme. No zato imamo psihodelike, oni nam uklanjaju programe i otvaraju vrata percepcije ka višim sverama, svemirima. Oni su izniman alat jer nas osnažuju – kada vidimo da nismo žrtve nego svemoćni tvorci, mijenjamo svijest trajno!

U Zagrebu ćete održati seminare u subotu i nedjelju 21. i 22. rujna. Što možemo očekivati kroz ta dva dana i što slijedi na programu?

Prvo ćemo otvoriti temu Nove biologije, odnosno izazovnog vremena u kojima se trenutno nalazimo. Geni ne kontroliraju naše živote već naši umovi. Moramo promijeniti način našeg promatranja na stvari, 90% naših bolesti i dalje nema veze s našim genima već načinom života, stresom. Pričat ću o konceptu djelovanja stresa. Tu su i prilično zanimljivi telomeri, ili, kako ih još nazivam – 'fontane mladosti'. U vašim se stanicama nalaze posebni enzimi koji vas čine zdravima i mladolikima, a oni djeluju sukladno vašoj podsvijesti – jeste li sretni, napeti, pod stresom, zadovoljni. Telomeri koreliraju s našom podsvijesti. Otvorit ću i temu programa, ići u samu promjenu programa. Pojednostavljeno, zbog njih se osjećate kao žrtve, a nužno je osvijestiti ljude da posjeduju iznimnu moć nad vlastitim životima. Svi smo programirani do naše sedme godine i tada prestaje snimanje/skidanje sistemskog softvera. Kako programe ne vidimo već se automatski po njima vodimo, tako nam je i poimanje programa apstraktno. A oni su podsvijesni. Život postaje poput nacrta zbroja vlastitih programa. Stvari koje nam se događaju tu i jesu zbog programa koji nam ih dopuštaju. Da to slikovito opišem – sve one ciljeve za koje se najviše trudimo i za koje radimo, a oko njih opet imamo popriličnih problema, za sve te ciljeve ili nemamo nužne naučene programe ili nam ih postojeći otežavaju i onemogućavaju. Za stvari koje volite imate i nužne programe, no za stvari koje želite – često ne. I umjesto da neželjeni program na računalu obrišete, vi pokušavate nasnimati novi koji će se konstantno kositi s već postojećim. U to ulaze i međuljudski odnosi, i posao. Podsvijest nije kreativna, ona je temeljni softver. Tri su temeljna načina kako utjecati na podsvijest, to ću i u Zagrebu značajnije obraditi. Prvi se odvija prije naše sedme godine kada mozak operira na nižim vibracijama svijesti, poput Theta valova iliti hipnoze. U takvoj vibraciji vanjska informacija dolazi izravno u vašu podsvijest, kao da snimate sistemske programe na vaše netom kupljeno ili formatirano računalo. Svake noći kada zaspete i ulazite u fazu snova, nalazite se u Theta fazi. Stavite slušalice, pustite snimljenu informaciju i ona ide izravno u vašu podsvijest. Reprogramirate se. Taj način zovem SAMOHIPNOZOM. Drugi način počinje nakon sedme godine i obuhvaća primanje informacija u vašu svijest. Vježbate, ponavljate i tako učite, kao što učite svirati na gitari. Stvarate navike. Tu rutinu ponavljate i automatizirate nove programe u softveru. To je onih 5%, najteži dio je da tih 5% uhodate da bude dio 95% automatike. Drugi način nazivam HABITUACIJOM. Treći dio je najbrži, njega zovem ENERGETSKOM PSIHOLOGIJOM i za njega imam veći broj mogućih primjena. Na svojoj web stranici iznosim 25 do 30 različitih praksi pa njih možete koristiti za najbrži pristup vašoj podsvijesti. Mozak posjeduje mogućnost superbrzog učenja i samo ga treba prebaciti u taj mod. Znanje je moć, doslovno.

 

Na kraju je gospodin Lipton sve zainteresirane pozvao na seminar, te najavio novu knjigu kojoj će ime biti povezano s novom teorijom evolucije, onom baziranom na suradnji. Vidimo se za tri tjedna u Studentskom centru!

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.