Blogosfera Vrata percepcije

Građanski neposluh - Najučinkovitija 'veleizdaja' i otpor korumpiranom sustavu

Objava 28. kolovoza 2016. 2 komentara 2650 prikaza
Građanski neposluh - The Atlantic
Građanski neposluh - The Atlantic
Građanski neposluh - The Atlantic

Ukoliko su meritokracija i anarhizam želje za uspostavom ili odbijanjem uspostave pravila, a u svojoj bazi posljedica sustava ili izostanka sustava - kako onda sustav u vrlo kratkom roku srušiti na koljena? Povijest je pokazala da u tom promptnom obračunu samo jedan mehanizam ima učinka, a riječ je o građanskom neposluhu.

IZVADAK IZ AUTOROVE KNJIGE 'DRUŠTVENI INŽENJERING' KOJA U PRODAJU IZLAZI TIJEKOM LISTOPADA

Ova aktivna neposlušnost građana prema provedbi zakona ili naredbama službene vlasti bez fizičkog nasilja s nenasilnim otporom u teoriji urušava svaki postojeći sustav kroz svega par dana posvemašnje opstrukcije plaćanja poreza, odlaska na posao i eskivacije svih tekovina samog sustava. Vidjeli smo u više navrata ovakav 'modus operandi', i to protiv ekspanzionističkih sila uzurpatora i kao sredstvo antiratnih pokreta. Početni motiv ovakvih pokreta gotovo uvijek je nepravda, neravnopravna primjena zakona ili otvoren sustav kasti, bilo rasnih ili rodnih. Prve asocijacije su definitivno Gandhi i otpor Britancima, no tu su i čehoslovačka Baršunasta revolucija, južnoafrički otpor Aparheidu itd. no najstariji prikaz i izvorni uzor ovom modelu Sofoklova je 'Antigona', tragedija u kojoj Edipova kćer propagira neposluh prilikom otpora Kreontu u želji za sahranom vlastitog brata.

Kao suvremeni početak navodi se Masakr kod Peterlooa gdje se vladina vojska na uobičajeni način obračunala s mirnim prosvjednicima uz ubojstvo petnaest ljudi, a na sve se osvrnuo legendarni pjesnik Percy Shelley u poemi 'Maska anarhije'. Njegovu ideju preuzeo je Henry David Thoreau u svom eseju 'Građanski neposluh', a svoje kapitalno zaokruživanje dobio je u doktrini 'Satyagraha' Mahatme Gandhija. Polazišna točka doktrine bila je vrlo intrigantna - građani su moralno odgovorni za uspon i podršku vlastitim tlačiteljima, bilo kroz izborni sustav ili protuprirodne zakone. Zato se opstrukcija takve podrške najčešće odvija kroz najosjetljiviji element svake države, poreznu obavezu. Zato su ovakve širokopojasne otpore vlasti najčešće instruirale potlačene društvene skupine poput crnaca i bivših robova u SAD-u, židova, katolika i sl., a sve s ciljem borbe za humanističku agendu.

Naravno, s obzirom na ovakvu općenitost i širinu, sama ideja vrlo je laka za hakiranje pa su s vremenom društveni inženjeri koncept razbili poticanjem podrške stvarnim krivcima (odličan primjer je nacionalno ludilo kod uhićenja O.J. Simpsona), terorističkim činovima, pučevima ili političkim atentatima. Definicija je stoga izuzetno teška za formulaciju i namjerno razvlačena u raznim kontekstima, baš poput anarhije. Naročito ukoliko pridjev 'nenasilan' zamijenimo s nasiljem pošto se blokada djelovanja vlasti može izvesti na zavidan broj načina, no samo je opstrukcija sudjelovanja u platnom prometu države zaista štetna za istu. Thoreau je kao ključni filter djelovanja s obaju strana istaknuo svijest - poreznika bi suočio s neetičnošću svojih djela, čuvara logora s perfidnošću vlastite profesije, a političara s predstavljanjem onih koji su ga izabrali.

Ronald Dworkin je zbog tih načela građanski neposluh podijelio na tri skupine - baziran na integritetu (otpor nemoralnim zakonima), pravdi (žudnja za pravima) i pravilima (namjerno kršenje štetnog zakona). Zajednička ideja ovog oblika otpora je da uvijek treba ići protiv vladinih tijela i zakona, pošto su banke i interesne skupine moć i pridobile isključivo zbog zakonskih pogodovanja od strane vlastodržaca. A i teorijski je vrlo tanka granica između neposluha i protuzakonitog djelovanja - primjeri su zahtjev Hitlera ka prokazivanju židova ili fabriciranje dokaza i utjecaji na svjedoke od strane odvjetnika prilikom nepravednog suđenja.

Ovaj oblik otpora se zbog svoje opasnosti prema interesnim sferama vrlo često i vrlo lako manipulira. Dovoljno ga je pretvoriti u nasilni postavljanjem vlastite 'agenture' i onda otpor kroz iste strukture proširiti na nešto samo po sebi moralno upitno. Samo je Gandhi uspjevao zadržati kakav takav integritet masa prilikom vojnog masakra nad nepomičnim demonstrantima. Zato je druga točka inženjeringa ove ideje upravo narušavanje nužnog autoriteta njegovog lidera. Današnji primjeri građanskog neposluha sežu duboko u institut političke korektnosti, zabranjene literature i ugašenih režima. Odbijanje sudjelovanja u poreznoj obvezi na Zapadu zato je kroz literaturu i pop kulturu prikazano kao ultimativna veleizdaja i rušenje nacionalnih interesa, a kazne za sustavno izbjegavanje plaćanja poreza radikalne su i drakonske. Gotovo da su i ropski status ili tri dnevna posla za otplatu tekućih obaveza prihvatljiviji od izumrlog nenasilnog otpora, građanskog neposluha ili opstrukcije države.

  • miso:

    Zanimljivo! Kako iskoristiti izbore da se ne bi moralo protestirati? To bi bio najefikasniji način. Ali ne postoji mehanizam povezivanja ljudi koji bi izborima na demokratski način mogli postići svaki svoj cilj.