Blogosfera Vrata percepcije

Hašiš - Inspiracija drevnih Asasina, pisaca '1001 noći', šahova i beduina

Potaknut vašim upitima odlučio sam se nakon par analitičkih tekstova i opisa nešto egzotičnijih supstanci malo raspisati i derivatima kanabisa, a nakon ranije spomenutog CBD-a ovaj puta je na redu i Hašiš.
Objava 06. veljače 2018. 1 komentara 2186 prikaza
Hašiš
Hašiš
Wikipedia

Hašiš iliti haš smola je dobivena od pojedinih sorti biljke kanabis čija potencija i količina kristala garantiraju visoku koncentraciju psihoaktivnog THC-a. Povijesni kontekst, luksuzni šmek i suptilni dim mnogim ga korisnicima čine prihvatljivijim izborom od samog kanabisa.

Nepoznato podrijetlo i tvorci

Nedavno je prilično aktivni Davor Rostuhar upravo za Večernji pisao o marokanskom hašu (članak pročitajte OVDJE), a ja ću odmah u startu početi s povijesnim presjekom koji je iznimno bitan za širu sliku. Zanimljivo, nije poznato gdje se i kada prvi puta pojavio, samo da je 'odjednom' postao uobičajen proizvod diljem starog svijeta - od Indije gdje ga poznajemo pod terminom Charas, Perzije gdje ga vidimo kao dio obreda i pogreba, pa do arapskog sjevera afričkog kontinenta. Kako je kanabis u pogrebnim običajima korišten i desecima tisuća godina ranije pa je i logično i realno da je Hašiš kao takav ili varijacija na temu prisutan praktički koliko i uporaba same biljke. No sam termin dolazi kao uska poveznica s islamskom religijom - 1123. godine u Kairu izlazi pamflet koji optužuje Nizari muslimane da su 'proždirači Hashisha'. Pretpostavlja se da je tada već cijelo stoljeće bio prilično korišten na području današnje Arabije, i to u mjeri da o njemu postoji i priča u '1001 noći'.

U Ku'ranu ga pak nema što govori ili da je namjerno eskiviran ili da se uporaba proširila kasnije. Arapi u 11. stoljeću optužuju Perzijance i Mongole za njegovu popularnost pa mnogi Sufiji dekretom zabranjuju uporabu. Već sam u jednom blogu spominjao da je riječ 'droga' u većini starih jezika lijek, otrov i zabranjena supstanca pa ne čudi da je o Hašišu u znamenitoj 'Knjizi otrova' pisao i irački alkemičar Ibn Wahshiyya. Naravno, najpoznatija priča ona je o Starcu s planine Sheiku Hasanu ibn al-Sabbahu i njegovoj sekti Asasina (Hashishina) koji su regrutirani i obučavani kao prvi povijesni profesionalni ubojice i lovci na glave na križare i Templare u Svetoj zemlji. Sumnjam da niste čuli i za istoimenu video igru, a i engleska riječ za profesionalnog 'hitmana' dolazi od istog termina. Mistika koja okružuje grupaciju počinje i završava u dimu Hašiša, najboljega u tom povijesnom okviru - iako za to nemamo dokaza izuzev imena i štiva Arnolda de Lubecka i Marka Pola.

Inspiracija Hugoa, Dumasa, Baudelairea i de Balzaca

Velo legendi nije izgubljeno ni u storiji sufijskog redovnika Sheika Haidara. On je po priči otkrio psihoaktivna svojstva kristala kanabisa konzumirajući svježe lišće i praveći pastu. Tako bi upravo on mogao biti idejni tvorac i otac Hašiša. Iako, pogađate, za to nema nikakvih dokaza, a ako kronološki povežemo par točaka - hašiš je odavna bio u uporabi. Ono što je sigurno je da su ga u ogromnim količinama koristila mongolska plemena predvođena legendarnim Ghengisom Khanom, te su sva zauzeta područja praktički preplavila njime kao kasnije Turci kavom ili duhanom. Zašto njih spominjem? Jer su do pojave pušenja smolu ponajviše koristili žvačući je ili paleći pa inhalirajući omamljujući dim. Stoljećima je pripravak popunjavao stranice pustolova i medicinara starog kova sve dok u 18. stoljeću napokon nije došao u Europu gdje ga prvi znanstveno obrađuje Gmelin i to 1777. godine, a Napoleono osvajanje Egipta Assis visoke kvalitete konačno širi u obični europski puk putem vojske. 

19. stoljeće ga uvodi u medicinsku praksu kada baš kao i za kanabis deseci renomiranih liječnika rade zapise i studije o njegovim benefitima. Victor Hugo, Alexandre Dumas, Charles Baudelaire i Honoré de Balzac pišu najpoznatija djela pod njegovim djelovanjem, a širi se čak i na kraljevski dvor. Prohibicija kanabisa od 1937. ga polako uklanja s naslovnih stranica da bi od 1961. i UN-ove konvencije o narkoticima bio posve zabranjen. Danas je Amsterdam meka njegove uporabe dok su najbolja proizvodna tržišta i dalje Maroko, Afganistan i Indija. Zbog svoje smolaste prirode, neuobičajenog mirisa i mogućnosti polaganja u vaporizator omiljena je elitna zabava prije i nakon posla. Cijena mu je nešto veća pa nije toliko popularan na crnom tržištu i omjer zaplijene kanabisa i Hašiša je oko 82-18 po posljednjim brojkama. Kako se dobiva iz nakupljenih trihoma koji poput dlaka sjaje na biljci, smatra se da postoji veliki potencijal u daljnjim istraživanjima još boljih smola.

Profinjena, glatka, balansirana i šmekerska verzija kanabisa

Zadnji pasus uvijek ostavim za vlastita iskustva. Hašiš je generalno nešto teže kupiti, poglavito zbog iznimno niske informiranosti prosječnog hrvatskog pušača trave. 'Albanka' je dizajnirana da bi povećanim udjelom THC-a 'zakucavala' (bacala u 'Stone' stanje) jer naši konzumenti smatraju kako trava nije dobra ako ne 'lupa'. Naravno, u pitanju je posvemašnja glupost, a dobavljačima ista olakšava procese i povećava profit. Vani korisnici ujutro preferiraju fino šmekersko 'High' stanje i pri tome odabiru sorte trave poput 'Amnesia Hase', za pred spavanje 'Stone' sorte dok u međuvremenu odabiru kombinacije za dobro raspoloženje, sorte protiv bolova, stimulaciju apetita, relaksaciju i antiaksioznost itd. Hašiš je tu genijalan jer iznimno glatko, sofisticirano i lagano pogađa željeno stanje, a može ga se doslovno vaporizirati u restoranu za vrijeme poslovnog ručka. Ni fizički nitko neće primijetiti značajnije razlike kao tijekom pušenja trave.

Konzumirao sam marokansku Tbizlu s najizraženijim 'High' stanjem i moram zaključiti kako je nevjerojatna energetska dizalica i gotovo instantno popravlja raspoloženje, bez prevelikog 'swinga' i uz profinjeno balansirano djelovanje. Također i legendarnu Malana kremu iz Indije koja sadrži i do 40% THC-a. Tu je pak riječ o savršeno balansiranom i moćnom meditativnom alatu koji vas na koji sat odvoji od razmišljanja, te vas poput Letećeg tepiha nježno ljulja dok vam je tijelo na godišnjem odmoru. Obje sorte su značajno profinjenije od domaćih sorti marihuane i mogu se usporediti isključivo s najboljim hibridima dostupnim na amsterdamskom tržištu. Nema klackanja, brzinske euforije i puštanja, izgubljenosti... Sve je nježno i strašno opušteno, a mozak može i ne mora biti korišten i apsolutno nije uvjetovan psihoaktivnim okolnostima Hašiša. Zato i ne čudi što je Hašiš bio toliko popularan na Bliskom istoku u doba najvećih znanstvenih i društvenih dostignuća onoga vremena, '1001 noći', prekrasnih mitova i bajki, šahova i šeika, naoružanih Asasina, beduina i deva koje dočekuju izlazak sunca uz piramide...