Blogosfera Vrata percepcije

Holografski svemir – Je li naš život hologramska projekcija?

Objava 12. prosinca 2014. 12 komentara 6800 prikaza
Trinaesti kat
Trinaesti kat
Trinaesti kat - Scena iz filma

Teorija po kojoj je naša stvarnost projekcija emitirana izvan nama poznatog prostor-vremena od strane nepoznate inteligencije posljednjih pedesetak godina intrigira kvantne fizičare, ponajviše nakon objave knjige Michaela Talbota 'Holografski svemir'.

KLASIFIKACIJA: (17) Tehnologija

POPULARNOST: 1

MOGUĆNOST: 4 - Unatoč zanimljivoj rezerviranosti znanstvene zajednice, postoji širok spektar razmatranih pojava koji itekako daje za pravo 'odmetnicima' da daju svojevrsni rezon ovoj teoriji. Kako sve povezuje i znanstvenike novake i legende poput Davida Bohma, sinergija bi vrlo lako jednog dana mogla podariti čvršće temelje teoriji.

A cijela priča o hologramskoj prirodi svemira dolazi iz mozgova spomenutog Davida Bohma, Einsteinovog 'šegrta' i jednog od najrenomiranijih svjetskih fizičara dvadesetog stoljeća, te Karla Pribrama, neuropsihologa sa Sveučilišta Stanford. Što je još zanimljivije, ovaj duo je došao do svojih zaključaka odvojeno, tj. uopće neznajući za onog drugog.

Njihovo mišljenje je da je svaki segment naših života, od igle do samog čovjeka, samo projekcija iz razine stvarnosti izvan našeg prostora i vremena. Tako je smrt filozofski promatrana kao prelazak iz jedne holografske stvarnosti u drugu ili pak promjena različitih projekcija u istoj stvarnosti. Također, obrađeno je i svjesno sanjanje kao mogućnost posjeta paralelnim svjetovima iliti projekcijama. Sinkronicitet je po fizičaru Davidu Peatu kao i ostale situacije s nemogućim koincidencijama vrsta 'pukotina u stvarnosti'. Pisac knjige 'Holografski svemir' (koju možete pronaći i na našem tržištu) Michael Talbot napisao je brojne knjige koje stvaraju paralele između drevne mistike i kvantne fizike, u kojima je najčešće donosio teoriju o svemiru kao jednom velikom hologramu. U ovom dijelu je spojio istraživanja te dvojice znanstvenika uz implikaciju nevjerojatne pozadine naše cjelokupne stvarnosti.

Ključni eksperiment

1982. godine tako se dogodio jedan od najvećih događaja u znanstvenom svijetu - putem laboratorija fizičara Alaina Aspecta – subatomske čestice, kao elektroni, u posebnim uvjetima dobivaju zapanjujuću sposobnost komunikacije bez obzira na udaljenost (Prvo su zagrijavanjem atoma kalcija laserima proizveli niz fotona blizanaca. Potom su svakom od elektrona dopustili da u suprotnim smjerovima putuju kroz šest i pol metara dugu cijev te prođu kroz posebne filtre koji su ih usmjeravali prema jednom od dvaju mogućih analizatora polarizacije. Svakom je filtru trebalo deset milijardinki sekunde da skrene s jednog analizatora na drugi, oko trideset milijardinki sekunde manje nego što je svjetlosti trebalo da proputuje čitavih trinaest metara koji odvajaju svaki skup fotona. Tako su Aspect i njegovi kolege mogli isključiti svaku mogućnost da fotoni međusobno komuniciraju bilo kojim poznatim fizičkim procesom). Problem nastaje u tome što ovo saznanje ulazi u Einsteinovu teoriju o nemogućnosti brzine komunikacije za putovanja brža od brzine svjetlosti. Brzina veća od brzine svjetlosti sama po sebi donosi i probijanje vremenske barijere što bi u principu značilo da je moguće putovanje kroz prostor i vrijeme u nevjerojatnim brzinama. Ovo je osnova Bohmove teorije po kojoj postoje takve nerealnosti koje su po njemu 'rupe' unutar holograma.

Hologram je po definiciji trodimenzionalna fotografija 'uslikana' pomoću lasera u jednom složenom procesu. Za razliku od obične fotografije, hologram zadržava svaku informaciju originala bez obzira koliko je puta rascijepljen. Bohm smatra da subatomske čestice zapravo ne komuniciraju međusobno nekim misterioznim načinima jer nisu ni razdvojene. Hologram čini tu razdvojenost, te je ona zapravo ništa drugo nego obična iluzija. U nekoj posve drugoj stvarnosti ništa nije razdvojeno. Da širem spektru ljudi objasni kako sve ovo funkcionira, Bohm nudi primjer. Zamislite akvarij s ribicom. Taj akvarij ne vidite uživo već preko dviju kamera postavljenih u posve drugačijim kutovima. Pod pretpostavkom da ne znate da je to jedna te ista ribica nakon nekog vremena ćete pomisliti da nekako komuniciraju čim imaju pokrete koji su prilično slični.

Fizičari polarizirani

Karl Pribram pak smatra da je ljudski mozak 'primopredajnik' gigantskog holograma iliti beskonačne svijesti. Po njemu ključ u svemu imaju dijelovi nervi kroz koje prolaze impulsi s laserskom svjetlošću, što znači da je i mozak sam po sebi hologram. Ova teorija ujedno nastoji objasniti kako čovjek tijekom života pohrani deset bilijuna bita informacija na tako malom prostoru. Uz to je i fascinantna činjenica da bez obzira koliki dio mozga čovjek izgubio prilikom neke situacije i dalje zadržava sjećanja izuzev manje 'maglovitosti'. Znanstveni naziv za ovu teoriju je 'Holografska paradigma'. Zanimljiva je i teorija o psihoaktivnim supstancama. Pošto one utječu na mozak i ujedno stvaraju halucinacije, možda mu u zapravo ometaju signal sa 'svemoćnim' superhologramom i samim time objekt, odnosno čovjeka, šalju u neku drugu hologramsku stvarnost ili stvaraju pukotine u trenutnoj. Na taj način bi teoretski njihovom konzumacijom imali priliku proviriti 'iza zavjese'.

Većina je fizičara skeptična prema Bohmovim zamislima. Na primjer, fizičar Lee Smolin s Yalea Bohmovu teoriju jednostavno ne smatra 'osobito snažnom, u fizikalnom smislu'. Pa ipak, prisutno je gotovo univerzalno poštovanje prema Bohmovoj inteligenciji. Mišljenje fizičara sa Sveučilišta u Bostonu Abnera Shimonyja tipičan je primjer tog gledišta. 'Bojim se da jednostavno ne razumijem njegovu teoriju. Ona je zasigurno metafora i pitanje je u kojoj ju mjeri treba doslovno shvatiti. Unatoč tome, on je zaista vrlo duboko promišljao o ovoj materiji, i mislim da je napravio silno korisnu stvar zato što je ova pitanja doveo u samo središte fizikalnih istraživanja, umjesto da ih jednostavno pomete pod tepih. Bio je hrabar, smion i maštovit čovjek.' Usprkos izraženom skepticizmu, ima i fizičara koji su skloni Bohmovim zamislima, uključujući 'krupne ribe' kao što su Roger Penrose s Oxforda, tvorac moderne teorije crne rupe; Bernard d'Espagnat sa Sveučilišta u Parizu, jedan od vodećih svjetskih autoriteta za konceptualne temelje kvantne teorije; i Brian Josephson, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku 1973. godine.

Za vrijeme dok su Bohm i Pribram razmatrali holografsku teoriju, još je nekoliko istraživača došlo do sličnog zaključka. Evo nekoliko primjera:

Kenneth Ring

1980. godine psiholog Kenneth Ring sa Sveučilišta Connecticut izašao je u javnost s tvrdnjom da bi se iskustva tik do smrti mogla objasniti holografskim modelom. Ring, predsjednik Međunarodnog udruženja za istraživanja iskustava tik do smrti, smatra da takva iskustva, kao i sama smrt, u stvari nisu ništa drugo od prebacivanja svijesti osobe s jedne razine holograma stvarnosti na drugu.

Stanislav Grof

1985. godine dr. Stanislav Grof - voditelj psihijatrijskih istraživanja u Centru za psihijatrijske studije u Marylandu, i profesor asistent na Medicinskom fakultetu Johns Hopkins - objavio je knjigu u kojoj je iznio zaključak da su postojeći neurofiziološki modeli mozga neprikladni, te da samo holografski model može pružiti objašnjenja za pojave kao što su arhetipska iskustva, susreti s kolektivnim nesvjesnim i druge neobične pojave koje se javljaju u promijenjenim stanjima svijesti.

Fred Alan Wolf

1987. godine na godišnjem susretu Udruženja za proučavanje snova održanom u Washingtonu, fizičar Fred Alan Wolf održao je govor u kojem je ustvrdio da holografski model objašnjava svjesne snove (neobično živi snovi u kojima sanjač shvaća da je budan). Wolf vjeruje da takvi snovi, u stvari, predstavljaju posjete paralelnim stvarnostima, te da će nam holografski model u konačnici dopustiti razvitak «fizike svijesti» koja će nam omogućiti sveobuhvatnija istraživanja tih razina postojanja na drugim dimenzijama.

F. David Peat

1987. godine dr. F. David Peat, fizičar sa Sveučilišta Queen's u Kanadi, u svojoj knjizi Sinkronicitet most između materije i uma iznio je tezu da se sinkroniciteti (podudaranja koja su toliko neobična i toliko psihološki smislena da se čini kako nisu rezultat pukog slučaja) mogu objasniti holografskim modelom. Peat smatra da su takve podudarnosti u stvari 'pukotine u strukturi stvarnosti' te da su naši misaoni procesi mnogo povezaniji s fizičkim svijetom nego što se dosad mislilo.

Izvori:

Michael Talbot: 'Holografski svemir' (2006.)

Ratko Martinović: 'Svjetske misterije i tajne' (2006.)

http://www.val-znanje.com/index.php/tekstovi/znanost/435-holografski-svemir

  • Avatar JOHNI
    JOHNI:

    ….. ako imalo pogledamo slike ,karte svemira vidimo kako se planeti okreću oko sunca (kao elektroni oko jezgre = atom)…., kako izgledaju galaksije, a i kako izgleda (nagrubo sl. samo umanjeno) atom…., dakako da je sve inteligentno sačinjeno , ništa ... prikaži još!ta nije slučajno …., čak i kvantni fizičari su došli do zaključka da materija (materijalni atom) ne postoji…. nego su sve to samo sile , dakako snažne neraspadljive, sile koje ne može uništiti čovjek…. Ja ču reći sve je i svugdje Svevišnji… i on je taj svijet u kojem mi već sada živimo ….,a opet ništa nije suprotno tumačenju Biblije itd…., i čovjek ima ulogu zadatak da stalo raste …., iz jednog (ovozemnog) svijeta u drugi ….. Sve je i svugdje pa i u nama , naše tijelo čini ,pokreće Svevišnji …..,a mi smo male svijesti (djeca Božja) koje su uronjene u Bogu , svijesti koje funkcioniraju, žive uz pomoć savršene svijesti (ili Boga kojeg neki zovu Bog Otac, Isus Krist, Duh Sveti, Alah, Budha, Krišna …) …, DAKAKO IMAMO SLOBODU…i nismo isprogramirani (kako ćemo živjeti s kime , koliko dugo itd…, iako ta Svijest sve zna i prošlost i budućnost, baš sve, i kako ćemo živjeti i što odabrati , kakvi biti…)…, no mi smo rođeni, nastali iz ljubavi STVORITELJA prema nama svojoj djeci ….., da ne duljim , Bog nije hologram niti mi, ….,ali materije ne postoji (nego sam SVEVIŠNJI je oko nas sve i mi u njemu, …..,ali ipak osjećamo meko, tvrdo, bol ,vruće ….. da bi smo se znali odnositi prema ljudima, svijetu itd…… I čovjek (ljudska svijest ili duša ) je besmrtna …….

  • jtpm:

    Startrack12.12.2014 u 22:54h "Tomjay" prije svih svemira, prije svih Bogova, prije vremena moralo je postojat neko nista. Kako je iz nekog nista nastalo sve ovo. >>>> Pogledaj biocentric teoriju Roberta Lanze. Svijest je primarna, Nikad nije nastala a ipak postoji.Ni ... prikaži još!Ni od cega nije nacinjena, a od nje je sve nastalo, ali je jos uvijek jedna. Svemir je mentalne prirode a ne materijalne ,iako to tako ne izgleda,sve dok ne udjemo dublje u svijest.

  • USA:

    Znanje nase civilizacije je i dalje toliko minorno da su sve ovo puke teorije. Istina, ljudsko znanje se progresivno povecava ali to je i dalje samo znanje skupljeno iz naseg okruzenja, bez bitnog doticaja sa vanjskim prostorom.