Blogosfera Vrata percepcije

IZVJEŠTAJ SA SEA STAR FESTIVALA Atmosfera, After i 'Set & Setting' za čistu desetku

Drugo izdanje umaškog Sea Star festivala odvelo me je u suncem okupano istarsko turističko središte. I odlično sam se zabavio.
Objava 28. svibnja 2018. 0 komentara 388 prikaza
PR foto
PR foto
Sea Star Umag

Iako osobno nisam prevelik fan tzv. 'mainstream' festivala za široke mase, sam spomen da u organizaciji sudjeluje ekipa s Exita motivirao me je na odlazak u Umag.

Ciljanje na 'mainstream' urodilo plodom

Sunce, plaža, masa turista, solidan line-up... Sve su to bili motivi da ovo izdanje bloga posvetim drugom festivalu (prvi je bio grčki Halkidiki) kojim otvaram ljetnu sezonu izvještavanja s omiljenih partijanerskih destinacija u regiji. S obzirom na količine posla u kojima (ne)uspješno plovim u posljednje vrijeme, tek sam se posljednjeg dana odlučio na planiranje - to se pokazuje kao odličan princip pošto doslovno pustim da me iznenadi nedostatak prevelikih očekivanja. Novosađani su u Umag doveli dašak svoje opuštenosti koji Exit čini onime što je - jeftina destinacija prepuna duha, relaksacije, dobre klope i još bolje atmosfere. 'Set & Setting' presudno djeluju na konačne ocijene festivala, pa tako i ovoga. Cijene su u startu značajno prilagođene Jadranu i gostima, pa vjerojatno utječu na potrošačku košaricu i kalkulacije.

Publika je jako pristojna. Sam line-up je samo solidan. Naime, nakon prošlogodišnjeg eksperimenta s Fatboy Slimom, Paulom Kalkbrennerom i Prodigyjem organizator se odlučio za približavanje sadržaja srednjostrujaškoj publici i mladima - globalni trendovi očito još kasne u regionalnom okviru pa nešto nekomercijalniji elektronski zvuk nije motivacija za široke mase. A i moguće je da je snimljeno kako postoji prezasićenje takvim sadržajima tijekom ljeta pa se otišlo u svojevrsni 'crossover' žanrova. Odmah za početak moram pohvaliti PR službu zbog velikog truda oko press materijala i vrlo brze improvizacije vezane uz dogovore oko intervjua. Isto ide i za organizaciju koja je novinare dočekala i ugostila na za hrvatske uvjete neuobičajeno pristojan način. I siguran sam da to nema veze s eventualnim dodvoravanjem već isključivo protokolom i profesionalizmom koji je zaista išao po PS-u.

Paul Van Dyk i Nautilus obilježili petak

Intervjue niste mogli dobiti jedino s egotriperima koji ili misle da su iznad bilo kakvih koncerata ili imaju zabranu od strane vlastitih agenata. Kako je ugovor s umaškim Stella Marisom navodno potpisan na pet godina, riječ je o dugoročnom projektu i legitimno je da organizator isprobava različite koncepte festivala u kojem će svatko bez obzira na očekivanja za relativno malu cijenu karte imati nešto za sebe. Prvi dan obilježili su solidni komercijalni DJ-evi Filatov & Karas čiji zvuk ima prizvuke MTV-a ali su publiku animirali remiksima hitova raznih epoha čime je 'hype' bio na visokoj razini. Nova bina 'Exotic Laguna' nije ni izbliza iskoristila pješčani potencijal pa je za vjerovati da će sljedeće godine nakon ovog eksperimenta dobiti zasluženi veći renome i jače izvođače.

Glavna 'Addiko - Tesla' pozornica prerano je ugostila Krankšvester, što je rezultiralo nepravedno malim brojem znatiželjnika - pretpostavljam da je argument bio nastojanje privlačenja većeg broja publike u ranijim festivalskim satima, no ovo nije bio najbolji manevar. Šteta jer je već Nipplepeople pozamašno iskoristio rastući broj publike, unatoč nešto manje poznatom opusu (svakako vrlo kvalitetnom i osvježavajućem za konzervativnu domaću glazbenu scenu). Robin Schulz je bio tradicionalno tehnički vrlo slab - jasno se primijeti da mnogi producenti ne mogu zaraditi dovoljno u struci pa se prisilno odlučuju na DJ-ing u kojemu su na slabijoj razini od srednjoškolaca. Ta razlika se posebno vidjela u njegovom slučaju, pošto mu je pult preuzeo legendarni trance DJ i producent Paul Van Dyk koji je talentom i klasom nekoliko svjetlosnih godina iznad njemačkog kolege. Publika je to znala cijeniti - istina, kasni sati utjecali su na njezinu brojnost ali je atmosfera bila s pravom užarena do krajnjih granica.

Subota u znaku Hurtsa, techna i Aftera na plaži

Nautilus arena ponudila je izvrstan program oba dana. U petak su privukli nove snage domaćeg HipHopa i srodnih podžanrova - Tram 11, Dječake, Krešu Bengalku, Edu Maajku i regionalne megazvijezde Senidah i Sajsi MC. Iako možda ljudi nije bilo koliko je trebalo biti, motivacija je definitivno bila na razini. Scenski nastupi i poznati versovi razgalili su sve prisutne do razine ludila i ako gledamo cijeli festival kao cjelinu - ovo je bio njezin najkompletniji i najujednačeniji dio. Iako je i subotnji raspored bio vrlo blizu - legenda britanskog techna Luke Slater, izvrsni berlinski resident Tommy Four Seven i pariška ikona Francois X svim ljubiteljima žešćeg i tvrđeg zvuka namastili su zazubice. Exotic Laguna i Silent Octopus bili su svojevrsni dodatni glazbeni sadržaj kada pričamo o ostalim binama i sadržajima. Tijekom dana bilo je i solidnih Aftera, kao i odličnih 'warm-up' partyja po samom resortu - finale Lige prvaka praćeno zvucima elektronike odjekivalo je po Stella Marisu.

No kruna cijelog festivala (ne)očekivano bio je duo iz Manchestera, synth-pop senzacija Hurts. Pjevač Theo Hutchcraft u spotovima izaziva dojam staloženog 'cool' lika koji bez puno pokreta predočava svoj stilski i glazbeni opus. No na bini je riječ o pravom showmanu koji je podigao atmosferu tisuća posjetitelja i doslovno naučio vlastitim pjesmama sve one koji se ranije s istima nisu susreli. Čovjek zna znanje, kako bi rekli stari, a i način izvedbe numera na rubu je da premaši i same studijske snimke. Kada namjerno izbacite fokus s najvećeg hita ('Wonderful World') i prebacite ga na manje renomirane stvari - i ta taktika upali... Onda ste stvarno majstor zanata. Koliko god da su ih platili, pogodili su u potpunosti. Francuski duo Ofenbach također je koketirao s komercijalnim remiksima retro zvuka drugih žanrova uz dva megahita s kojima su se probili u 'mainstream'. A Dimitri Vegas & Like Mike i Mattn pružili su mladim štovateljima EDM-a uobičajeni cirkus praćen vatrometom, produkcijski plitkim zvukovima i 'catchy' stihovima - kao inozemna verzija Turbo Folka.

Slijede Claptone, Villalobos, The Martinez Brothers, Sonja Moonear i Black Coffee

"Nastupi u klubu i na festivalu su u suštini isti, no vibe je značajno drugačiji. U klubu je odnos s publikom intimniji i neposredniji dok je na festivalu sve predimenzionirano - kod izvođača sve ovisi o raspoloženju, nemam scenarij ni koreografiju za nastupe pa mi improvizacija i kontakt puno znače. Na Exitu sam tako zamijenila dvije strofe što nije strašno, ali je lik iz prvog reda reagirao na to... Ono što imam muda raditi na sceni, nemam privatno - adrenalin puca, penjem se na šank i stol od DJ-a u štiklama... A privatno u štiklama ne znam ni hodati, bina iz umjetnika izvlači nešto što možda ni ne posjeduje. Tako mogu prokomentirati i suradnju sa Severinom, uvijek sam se fokusirala na makropojave - u pjesmama imam Tiffany kao hegemona (SAD) i Milicu (zemlja trećeg svijeta), oni su mi simboli za predstavljanje moći na makro-planu... Zato nisam ni išla protiv kolegica i žanra, ta suradnja nije komercijalizacija već oda feminizmu koja ukazuje na licemjerje, koja demistificira" rekla mi je Ivana Rašić, poznatija kao Sajsi MC, čime je zapravo dala i dobar argument zašto pjevači teže širenju (baš kao i novinari) - da šira publika dobije njihove ranije ideje. Jer novca prevelikog u svemu ionako nema.

Meni ponajbolji dio festivala bio je službeni After nakon subotnjeg programa. Vodeće regionalne Progressive i TechHouse snage predvođene maestralnim Dejanom Miličevićem razgalile su pomalo umorne ljubitelje elektronike na plaži uz koktele i pregršt pozitivne energije. Time su zapravo najavili ono što ljubitelje elektronike očekuje u narednih tjedan dana. Prvo u zagrebački Gallery dolazi jedan od trenutno najpopularnijih House DJ-eva Claptone, zatim dan kasnije u sklopu WeLoveSound festivala na Jarunu sviraju svjetske klase poput legendarnog Ricarda Villalobosa, najpopularnijih američkih TechHouse Dj-eva i suradnika modnih revija The Martinez Brothers i trenutno treća DJ-ica svijeta Sonja Moonear, a u četvrtak 7. lipnja u beogradsku Barutanu dolazi 'par excellence' umjetnik Black Coffee. Što reći nego - odličan početak ljeta nakon Eelkea Kleijna i Sea Stara, a tek spremamo kufere za Ultra Resistance, Exit, Sonus, Outlook, Dimensions...

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.