Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Misterije i tajne

KARCINOM 'KULTURE OTKAZIVANJA': Totalitarizam ovaj puta ne dolazi s ulice ili iz parlamenta nego s društvenih mreža i medija

'Social Justice Warriors' subkultura dobila je novu podskupinu čiji su totalitarni pipci dosegnuli praktički sve pore društva - od medija, filmova do društvenih mreža.
Objava 28. studenoga 2020. 0 komentara 1374 prikaza
Kultura otkazivanja
Kultura otkazivanja
Cancel Culture

Tzv. 'Cancel Culture' ('kultura otkazivanja' ili 'kultura prozivke') ipak nije posve nova stvar. Dapače, svoje korijene vuče iz atenskog ostracizma, narodnog suda kojim bi se osuđivali svi oni građani koji ugrožavaju demokraciju. Organizirao bi se ostrakon, na njemu bi potrebnih 6000 glasova značilo da je nepoćudni građanin prognan na 10 godina. Ono što razlikuje dva tipa diskvalifikacije je da se u Ateni nisu gubili status ni imovina već samo građansko pravo.

Kritička teorija metastazirala je u kulturu otkazivanja

I nekoć se glasalo upravo da bi se izbjegao javni linč ili hajka bijesne gomile, što prema stvarnom krivcu, što prema nekome tko je na ovakvom sudu mogao obraniti čast. Danas je ovo drugo gotovo nemoguće pošto prijenosnici 'nečasnih radnji' (mediji, društvene mreže, političari) sa znatno manjim publicitetom objave demantij, obranjenu čast ili falsificirane dokaze. Zašto? Za pretpostaviti je da ne žele priznati vlastitu odgovornost. Još jedan sve vidljiviji problem proizlazi iz 'kulture otkazivanja' - koristi se kao sredstvo obračuna protiv ideoloških i svjetonazorskih protivnika. Primjerice, Jordana Petersona se nastoji onemogućiti u izdavanju nove knjige jer je 'bijeli muškarac na poziciji moći', 'politički nekorektan' i 'netolerantan'. Na upit stanovitoj 'otkazivačici' koji joj je točno dio knjige sporan, odgovorila je da je nije ni pročitala.

Nije problem samo motiv difamacije. Najpopularniji svjetski podcaster Joe Rogan prilikom potpisa ugovora za Spotify platformu naletio je na otpor LGBTQIA+ zaposlenika, u ovom slučaju transgendera. Tražili su da mu se isplati dogovorenih 100 milijuna dolara i otpusti s platforme unatoč možebitnom bankrotu. Što ne bi bilo nešto do sada neviđeno da progon nije zahtjevalo troje ljudi. Koji su javno bili spremni za gašenje tisuća radnih mjesta zbog svog radikalnog prijedloga, bez mogućnosti dogovora. 'Cancel Culture' je samo jedan od alata sve moćnijeg lobija Frankfurtske doktrine. Sintagma po kojoj je pojedinac jednako vrijedan kao i skupina godinama se zloupotrebljava u političke svrhe, te se pretvorila u svojevrsnu krilaticu proponenata kontroverznog Georgea Soroša. On je kritičku teoriju Frankfurtske škole preoblikovao u progresivnu struju lijeve ideologije čime je politički izbjegao dotadašnje kritike o njezinom pseudoznanstvenom kontekstu.

Narod obožava javni linč, makar progonjeni bio i nevin

'Manjina je jednako vrijedna kao većina i time bi trebala imati ista prava' postulat je koji se s godinama ekstremizirao. Rezultat toga je forma zvana 'pozitivna diskriminacija' ('afirmativna akcija') koju je započeo John F. Kennedy, no s posve drugačijim motivom - inkluzijom Afroamerikanaca u društvo. Kasnije je ta hvale vrijedna ideja iskorištena za 'privilegije defavoriziranih', od vojnih veterana, rasnih i rodnih skupina do imigranata. Jačanjem potlačenih skupina stvaraju se frakcije s potencijalno totalitarnim namjerama, osvetničke 'bojne'. organizacije koje manjine koriste kao 'korisne idiote' - osobe koje propagiraju stavove ili ideologije koju u potpunosti ne shvaćaju, bivajući iskorištene u propagandne svrhe. I tu opet dolazimo do dvaju rivalskih skupina, klasičnih liberala i lijevih progresivaca. Prvima je sloboda govora nepovrediva, kao i ljudska prava ili zakonski konsenzus. Drugi pak slobodu govora ograničavaju s izgovorom govora mržnje, nerijetko prava manjina guraju ispred prava većine, a konsenzus se relativizira. Kako se često argumentira, spomeni oružje, droge i prostituciju i vidjet ćeš tko je liberal, a tko ljevičar.

Ili spomeni šovinizam, mizoginiju, političku korektnost i transfobiju i znat ćeš tko spada u 'kulturu otkazivanja'. Politička korektnost u ovom slučaju često privlači i konzervativce pa ste vjerojatno čuli za 'raidove' (organizirane napade) na pojedince koji 'vrijeđaju religijske osjećaje'. No ono što je temeljni problem je licemjerje, odnosno dvostruka mjerila. U tom ideološkom kišobranu vam je dovoljno da ste svjetonazorski kompatibilni ili financijski podržavate neku od CC skupina da bi se vaše uvrede, prijetnje ili nezakonita djela gurnula pod tepih. Tako bi desničara novinara razapeli za inkriminirajuće dokaze o 'nepoćudnoj seksualnoj orijentaciji' iako je tako što posve osobna i javnosti irelevantna stvar dok bi ljevičara novinara pod tobožnjim čuvanjem identiteta žrtve zaštitili od teških optužbi za spolno uznemiravanje maloljetnica. Takvih primjera ima na stotine, a poziciju 'zaštićenog ličkog medvjeda' uvijek zauzimaju mediji, znanstvenici i političari - koliko god teške neistine, uvrede, klevete i prijetnje plasirali, očekuju da im ne uzvratite. Jer oni ne griješe, samo rade svoj posao, ne snose odgovornost za svoje pogreške, a vi im uvijek isključivo želite cenzurirati pravo na javnu osudu.

Ta javna osuda dovela je pak brojne novinare u posebno tešku poziciju - istraživačko novinarstvo je na izdisaju i koristi se za obračune, a autocenzura postala je uobičajenija od cenzure. U lipnju 2020. godine u istraživanju javnog mnijenja je potvrđeno da je vrtoglavih 40% 'otkazivanja' radi uvrede stalno, čime je nečija karijera nepovratno uništena. Zanimljivo, angažman prosječnog otkazivača nestaje ako je utvrđena pogreška pa se samo 10% aktivista angažira oko isprike i odgovornog rebrendiranja žrtve. 53% ispitanih je za kažnjavanje onih koji u javnosti iznose nepopularno mišljenje, a tek polovica tog postotka smatra da to mišljenje mora biti i duboko uvredljivo. 46% vjeruje da je ovakav oblik diskvalifikacije otišao predaleko ali i dalje sudjeluju u takvim progonima. Zašto? Jer im je ponekad zabavno vidjeti bogate, slavne i nedodirljive u problemima. Pored takve javnosti mediji zaista nisu najodgovorniji krivac za otkazivanje već samo metastaza. A totalitarizam opet postaje svenarodni pokret, no ne s ulice već s društvenih mreža...

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.