Blogosfera Vrata percepcije

Kokain i lišće koke: Omiljeni stimulans Freuda, Escobara, političkih elita i pop svijeta

Nakon što sam na svom Facebook zidu objavio video u kojem poznati Podcast voditelj Joe Rogan inzistira na legalizaciji kokaina uz dvije zanimljive tvrdnje, više čitatelja me je priupitalo da napišem blog o lišću koke i kokainu.
Objava 02. prosinca 2017. 1 komentara 8184 prikaza
Kokain
Kokain
Kokain - Wikipedia

'Smatramo li doista da je viski zdraviji od kokaina? Zabrana kokaina ide na ruku jedino crnom tržištu pa se možemo s pravom zapitati ima li ono kakve veze s politikom i zakonodavcima?' Te dvije teze definitivno imaju zdrave temelje i svakoga će navesti na barem pristojan logički moment. Zašto je koka toliko stigmatizirana, a prije svega stotinu godinu su je reklamirali tadašnji 'influenceri' poput Sigmunda Freuda, šmrkali knjiški magovi poput Sherlocka Holmesa, snifali renomirani Pape i ispijali klinci diljem planete u omiljenom napitku 'Coca-Coli'?

Lišće koke kao 'light' stimulans

Pod Kokom se podrazumijeva bilo koja kultivirana biljka od četiriju postojećih, iz obitelji Erythroxylaceae. Biljka raste u zapadnom dijelu Južne Amerike - Peruu, Boliviji, Kolumbiji, Ekvadoru i Argentini, a u posljednje vrijeme i Meksiko nastoji razviti njezinu kultivaciju. Naravno, nećemo se lagati, koka je najpoznatija po svom psihoaktivnom alkaloidu kokainu kojeg ovisno o potenciji svaki list sadrži u 0.25% do 0.77% obimu. Što odgovara na vaše pitanje može li se žvakanjem lišća osjetiti kokainski efekt - može, ali u iznimno suptilnim odnosima - hektar koke tako sadrži 1.864 metričke tone suhog lišća, a to posljedično sadrži 0.0034 metričke tone kokaina. Dakle, nešto manje od 300 grama suhog lišća koke daje oko gram čistog kokaina.

Autohtone civilizacije Južne Amerike koristile su ga u obliku čaja ili kroz žvakanje lišća, pošto u klasifikaciji kontroliranih supstanci (kod nas 'opojnih droga') ulazi u sektor stimulansa, poput nikotina, kofeina, efedrina i dr. Jedno od pitanja koje se također često postavlja u pop kulturi je zašto je uzgoj lišća koke ograničen samo na te krajeve. Odgovor je zapravo dvojak - na potenciju utječe nadmorska visina (koja je u Južnoj Americi na odgovarajućoj razini), a potencija značajno utječe na količinu koke potrebnu za velike količine proizvedenog kokaina. Prevedeno - jednostavno nije isplativa za uzgoj u Europi ili SAD-u, jer je a) ilegalna, b) bila bi potrebna enormna količina prostora za relativno male količine kvalitetnog kokaina, što je ogroman sigurnosni problem narkokartela. Zato ju je najekonomičnije proizvoditi u militantnim okruženjima džungli u Andama - to je tradicija pa je i uzgoj legalan, a i iskustvo iz nekih ranijih razdoblja daje tim argumentima za pravo. Naime, u ranim tridesetima Japan je proizvodio čak 23.3% svjetske koke, što se promijenilo tek uvođenjem restriktivnih zakona.

Tradicija iznad zakona, profit iznad etike

Koliko je uzgoj profitabilan, govori i činjenica da je izuzev četiri nabrojane podvrste stvorena i peta, tzv. 'La Millionaria', odnosno kemijski hibrid Boliviana negra, otporan na herbicid glifosat. U famoznom propalom projektu 'Rat protiv droga' razvijen je akcijski plan poznat kao 'Plan Colombia' u kojem su DEA i kolumbijska Vlada došli do ideje aerosolnog zaprašivanja kokinih plantaža, s ciljem uništenja biljke. Naravno, kolumbijski farmeri imaju 'putra na glavi' pa su uz financijsku pomoć kartela uzgojili hibrid otporan na glifosat. Ili, u pitanju nije 'kemijski hibrid' nego GMO, a u kreaciji im je pomogao zloglasni Monsanto - što implicira da je ova korporacija umiješana u kokainski biznis. Nakon što je otkriven novi soj, američka Vlada je prestala sa zaprašivanjem i stvar se pogodno gurnula pod tepih. Ovo je samo blatantan dokaz koliko je duboka zečja rupa u biznisu vrijednom trilijune dolara. Kolumbija, Peru i Bolivija danas drže 98% tržišta uzgoja i prerade kokaina, koji kasnije napaja nosnice interesnih, političkih i pop elita zapadne i istočne hemisfere, neovisno o boji kože, religiji, spolu, rodu i moneti. Hrvatska tu naravno ne odudara, osim po cijeni - kokain u Hrvatskoj najskuplji je na svijetu, s obzirom na standard građana, a to što ne padaju dileri kokaina više govori o njihovim progoniteljima nego o samoj situaciji na tržištu.

Nije baš tako ni gladak put od koke do kokaina. Neću navoditi kako se odvija proces da me se ne bi optužilo da potičem na eksperimente u kućnoj radinosti, no nije problem navesti činjenice o njezinom uzgoju. Zanimljivo, Indijanci su je uvijek sadili na specifičnim nadmorskim visinama, kontrolirajući tako njezinu kvalitetu i potenciju. Sjeme se sije u ova dva zimska mjeseca sjeverne hemisfere - prosincu i siječnju - po malim parcelama, skrivenim od izravne izloženosti Suncu. Kada biljke narastu do 60 centimetara visine, presađuju se u velike plantaže poput vinograda. Vrućina, vlažnost i padaline pozitivno djeluju na prirast, pa tako ne čudi da se nerijetko sadi u šumama. Tu je ekonomičnija i prerada u kasniji kokain, za koji je nužno pobrati kombinacije bilja stare od jedne do četiri godine. Pucanje prilikom savijanja lišća označava zrelost za preradu. Žetve su raspoređene u tri ciklusa - prvi je u ožujku nakon kišnih naleta, drugi pri koncu lipnja i treći krajem listopada ili početkom studenog. Lišće se rasprostire na vunene krpe zrnatije teksture, suši na suncu, te se takvi pakiraju u suhe vreće. Kasnije se pretvaraju u dvije različite paste, transferiraju u Kolumbiju, a zatim odlaze u narko-državu Afrike Gvineju-Bisao koja zbog specifičnih trgovinskih odnosa s nekim zemljama Europe i Azije služi kao teklič za trgovinu kokainom. Kada 'bijelo' dođe na zagrebačke ulice, za 500,00 kuna dobivate otprilike 40% čistoću dok se za cifru od 900,00 kuna može dobiti i do 74% čistoće. Riječ je o istraživanju iz 2016. godine, tako da je moguće da se zbog povišenih zahtjeva (broj turista) kvaliteta i povisila.

Kokain - Ultimativni užitak egotripera

Uporaba lišća koke stara je stvar. Mumije stare i preko tri tisuće godina pronađene su s posmrtnim darovima biljke u izgubljenim grobnicama Andi, a povijesni dokumenti navode i osam tisućljeća korištenja biljke. Čuvena Valdivijska kultura njome je krasila skulpture i umjetnost, a korištenje nije prekidano sve do Inka carstva čije je plemstvo ispijalo kokine čajeve dok su pučani žvakali lišće. Još jedan intrigantan podatak - konkvistadori su brutalno zatirali kulturu psihoaktivnih biljaka zbog religijskih bojazni, a da nije bilo Isusovaca zatrli bi i ispijanje Yerba Matea. No lišće koke im nije predstavljalo problem, dapače, već je u 16. stoljeću došla u Europu i sve do 19. stoljeća konzumirana je samo u redovima najvišeg svećenstva i plemstva. Gotovo da su je ljubomorno skrivali od znatiželjnog pučanstva. Tek je relativno nedavno, 1859. godine, Albert Niemann na Sveučilištu Gottingen izolirao ključni stimulans kokain i time otvorio sasvim novi svijet, drugačiji čak i od onog čija je vrata odškrinuo dr. Albert Hoffman. Korištenje kokaina eksplodiralo je tijekom Prvog svjetskog rata, a paralelno je i zabranjivano diljem Europe. Prvo ga je 'Coca-Cola' uklonila iz recepta, zatim su ga se odrekli i renomirani konzumenti, a indikativno je uz medijsku pompu rasla i cijena. Može se reći da je kokain potaknuo prvu pravu anti-narko hajku u povijesti, koju je netom kasnije slijedio i opijum, pa kanabis i onda domino-efektom i sve ostale kontrolirane supstance. Izuzev lijekova i legalnih droga poput šećera, kofeina, nikotina i teina, te kapitalnog sedativa alkohola. Kako je onda moguće da je kokain unatoč tolikoj društvenoj stigmi i dalje narkotik elite? I jedina droga koju ni policija ne procesuira na prežestok način, a čak i Vlade država imaju svoje prste u njezinoj distribuciji?

Vrlo jednostavno, ključ je u njegovom djelovanju. Ako ste ikada probali kokain, znate da je to iznimna ego-dizalica, sa sasvim realnim kontekstom u liječenju depresije. No, kako to obično biva - ego 'booster' koriste oni čijem egu on doista i nije potreban. Nestaje umor, gubi se glad (izuzev hedonizma, pa je janjetina uvijek dobrodošla), suzbija se žeđ (gorak okus i aditivi nakon konzumacije uličnog kokaina često uklone ovu indikaciju). Indijanci navode da je najmoćniji pripravak za borbu protiv problema s razrijeđenim zrakom na visokim nadmorskim visinama. Kako je riječ o stimulansu, ima i elevacijski efekt, potiče narcisoidne crte osobnosti, donekle potencira anksioznost i konzumenta naočigled čini uvjerenim u vlastite stavove, pričljivijim i agresivnijim u argumentaciji. Zato je iskusnom konzumentu relativno lako primijetiti druge uživaoce dok je onima koji ga nisu ni probali jako teško razlučiti njegove efekte od osobina egotripera i grlatosti. U Hrvatskoj su zakoni o tzv. 'opojnim drogama' jako loše napisani pa je teško za razlučiti je li zabranjen samo kokain ili i lišće koke s kokainom u tragovima (vjerojatno je slična stvar kao i s industrijskim sortama kanabisa). Dok su kolumbijski karteli poput Medellina, Calija ili Sjeverne doline vrlo pomno opisani, meksički (Sinaloa i Juarez) tek čekaju adaptacije - hrvatski preprodavači su društvena tabu tema, pa ne čudi da i najviši policijski službenici često znaju zaključiti da je malen broj procesuiranih kokainskih dilera samo dokaz o 'nekonzumaciji kokaina u Hrvata'. Urbane legende o korištenju 'bijelog' postale su dio svakodnevice, a rijetko tko javno priznaje uživanje. EuroStat-ova istraživanja govore drugačije pa je u Zagrebu konzumacija kokaina u značajnom porastu, uz MDMA i kanabis dok Split vraća nekadašnji 'ugled' u trostrukom povećanju konzumacije heroina naspram ranijih studija. 3.6% Europljana probalo je kokain (12 milijuna), dva milijuna ga je uzelo u studenom, a Hrvatska ipak ne prednjači u njegovoj konzumaciji - stručnjaci tvrde da je razlog u tome što mu je tržišna cijena veća nego u Londonu, a kvaliteta značajno slabija. Kao da ga dilaju domaći političari...