Blogosfera Vrata percepcije

LSD - Intenzivni psihodelik zaslužan za Djecu cvijeća, hitove Beatlesa i iPhone

LSD je dietilamid lizergidske kiseline i jedan od najpoznatijih psihodelika 20. stoljeća.
Objava 15. lipnja 2018. 0 komentara 1569 prikaza
LSD
LSD
LSD - sličice, Albert Hofmann i 'Bicycle Day' art (Wikipedia)

Popularni 'Acid' oblikovao je mentalnu sliku Amerike u vremenima kada duhovnost nije bila ekskluzivni ogranak religijskih instanci već i temeljno ljudsko pravo stanovništva, ponajviše onog dijela neopterećenog rigidno utanačenim društvenim normama.

'Bicycle Day' doktora Hofmanna

LSD je polusintetski psihodelik sintetiziran iz lizerginske kiseline, a kao prirodni izvor može se koristiti plijesan, odnosno gljivice s raži. Konzumira se gutanjem natopljenih sličica, nakapanih kocki šećera ili u želatinoznoj formi. Može se kapati i izravno u usta (neugodan okus) ili uzimati intravenozno u prilično malim dozama. Kako je osjetljiv na kisik, ultraljubičasto svijetlo i klor - treba ga se i sukladno tome uskladištiti. Klasični problem s LSD-em je zapravo problem i sa svim psihodelicima - zlouporaba i prekomjerno doziranje. Zato se unatoč prvotnoj primjeni u liječenju psihičkih bolesti uskoro počeo upotrebljavati kao kondiciono sredstvo u vojno-obavještajnom sektoru ili pak kao prilično opasna rekreacijska droga u kombinaciji s alkoholom i ostalim opijatima.

 

Priča o dr. Hofmannu i njegovom biciklu obišla je svijet, a riječ je o suradnji sa švicarskim sunarodnjakom i kolegom kemičarom Arthurom Stollom s kojim je u Sandoz laboratorijima u Baselu 16. studenog 1938. slučajno otkrio LSD izoliravši ga iz ražene gljivice 'Claviceps Purpurea'. Pet godina kasnije ispisana je povijest. Naime, 16. travnja upoznaje nijanse njegovih svojstava kroz nehotično mikrodoziranje pa je tri dana kasnije odlučio testirati 250 mikrogramsku dozu. Nakon što nije bilo efekta, razočaran sjeda na bicikl i kreće kući. Ta vožnja je danas poznata kao kultni 'Bicycle Day'. Susjedu je u tom pedaliranju vidio kao zlu vješticu, boje i vizije su mu se rasipale u objekte, a doktor kojeg je zvao ustvrdio je da nema nikakvih popratnih fizičkih eskalacija već je riječ isključivo o halucinacijama. Patent Sandoza na LSD potrajao je do 1966., a korišten je u kliničkim studijama shizofrenije. Paralelno ga je CIA koristila u jednom od stadija MKULTRA programa.

Uspon i pad psihodelične kontrakulture

LSD u tom trenutku u potpunosti prelazi u 'mainstream'. Aldous Huxley na njemu piše i prenosi spoznaje, profesor s Harvarda Timothy Leary uz LSD predaje i javno nastupa, a hippie pokret uz 'Djecu cvijeća' koristi ga kao svoj krovni psihodelik. Uspon kontrakulture i antiratnog pokreta uzdrmali su vojno-industrijsku kliku koja ga je u sustav i progurala kao manipulativno sredstvo, no nisu računali da će poslužiti kao superiorni alat za dizanje svijesti i shvaćanje prave prirode života i stvarnosti. The Beatles, Pink Floyd, Jefferson Airplane, The Grateful Dead... Svi su oni zaslužni za široku popularnost LSD-a, kao i formacije glazbenih pravaca poput psihodeličnog rocka, Acid Housea i Psy Trancea koji je desetljećima kasnije samo nastavio dugu isprepletenu tradiciju lizergida i glazbe. A usporedno s rekreacijskom uporabom izvode se i znanstvene studije koje djelovanje ovog psihodelika vežu uz psihičke bolesti poput shizofrenije. No otpor Vijetnamskom ratu osudio je i LSD i kontrakulturalne pokrete na kraj.

 

DEA ga pod političkim pritiskom zabranjuje 1966. godine, unatoč 'pozitivnim rezultatima pri kontroliranoj uporabi i uvjetima', kao i obećavajućoj psihijatrijskoj praksi. Huxleyev 'The Doors of Perception' je i danas uz brojne Castanedine i Grofove radove reprezentativni primjerak knjige o psihodelicima (riječ je o meskalinu), a 'Kapetan Trip' Al Hubbard na LSD je doveo tisuće poznatih osoba iz svih kutaka javnog života. Kako je psihodelična subkultura ekspresno izronila, tako je još brže i potonula. Današnji gurui 'Acida' nerijetko dobivaju i po dvije doživotne zbog promocije i proizvodnje dok je svatko tko o tome priča odmah na rubu prozivanja 'manijakom' i 'antidruštvenim elementom'. A licemjerni kritičari u privatno vrijeme uživaju u kulturalnom naslijeđu - "Lucy in the Sky With Diamonds" i "Comfortably Numb" samo su neki od primjera. Charles Manson bio je točka na 'i' dugačke kampanje, a LSD je praktički pao u zaborav - 'mainstream' ga je prožvakao i ispljunio, duhovne zajednice smatrale 'sintetskim', a šamani opasnim 'ključem za sve brave'. Ili, kako je to racionalizirao Leary, 'LSD je samo ključ, ono što se događa iza vrata ovisi o konzumentu i okolišu'. Alat, ali onaj kojim se može izgraditi carstvo snova i potpuna rekonekcija, ali i dobiti kao čekićem po glavi.

LSD kao dio tradicije i progresije

Tek je 2009. godine pokrenuta prva suvremena klinička studija s LSD-jem. DEA je 2001. zaključila kako 'supstanca nema svojstva afrodizijaka, ne povećava kreativnost, nema pozitivan efekt u tretiranju alkoholne ovisnosti ili kriminala, ne može poslužiti kao obrazac za proučavanje psihoze i ne mijenja osobnost'. Pojedini znanstvenici studiju su odbacili kao presveobuhvatnu s 'prevelikim metodološkim pogreškama'. MAPS (Multidisciplinarna zaklada za psihodelične studije) upozorava da takve studije nemaju za zadatak istražiti određenu tezu već isključivo služe za difamaciju psihodelika. Kao dokaz tomu navode sudbine stručnjaka koji su se prije ukidanja moratorija na istraživanje psihodelika odlučili provoditi studije - bili su suspendirani, etiketirani i znanstveno diskvalificirani samo zbog područja koje istražuju. LSD s jedne strane definitivno može biti okidač za psihičke bolesti, no s druge strane ne uzrokuje psihičku ili fizičku ovisnost - halucinacije su 'ljepljive', sinestetičke, hipersenzibilne, sa snažnim bojama, depersonalizacijom i povremenim nemogućnostima razlikovanja stvarnosti od vizija (moje iskustvo možete pročitati OVDJE). Trip traje i do deset sati, iznimno ovisi o 'Set & Setting' okolnostima (o tome više pročitajte OVDJE), a iskustvo ponajviše ovisi o vama, iskustvima i stečenom znanju.

 

"Konzumacija LSD-a bila je duboko iskustvo, jedno od najbitnijih stvari mog života" svojedobno je govorio Steve Jobs, a njegove riječi potvrdio je i Bill Gates. "Za loš trip kriv je loš stav i loši uvjeti osobe. Iskustvo pak ovisi o stanju svijesti osobe prije uzimanja LSD-a. Okoliš djeluje na iskustvo, ovisno o društvu, okolnostima ili atmosferi - riječ je o Setu i Settingu", tumači dr. Leary. U usporedbi s ostalim psihodelicima doista ima taj dijabolični aspekt 'što na umu, to na drumu' u kojem ćete možda dobiti znanje koje drugdje ne biste dosegnuli. No pod kojom cijenom? Tradicijska uporaba ovog enteogona zabilježena je konzumacijom prirodnog izvora LSA (Jutarnja slava) kod Azteka, a postoje naznake da se koristio i u starom Japanu. Šamani ga ne preporučuju, baš kao nijedan sintetički spoj van svog prirodnog biljnog izvora. Dijaboličan je, intenzivan, invazivan. Za LSD (naročito više doze) morate biti i spremni i stabilni, a i upoznati s psihičkim oboljenjima u vlastitoj obitelji. Kako je lako dostupan i relativno jeftin, pristupačan je za široke mase. Zakonski je dekriminaliziran ili legalan u Meksiku, Portugalu, Češkoj i Ekvadoru pa bi te zemlje mogle biti idealne za degustaciju. Osobno smatram da ima daleko boljih psihodelika, no tko voli nek izvoli...

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.