Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Misterije i tajne

MEGALITNA EUROPA (1): Kako Newgrange i irski dolmeni redefiniraju staru Europu

Megalitna Irska pravo je arheološko blago, što zbog poznatih i relativno dobro promoviranih lokaliteta, što zbog hipoteze o velikom broju još neotkrivenih monumenata koji čekaju na iskopavanje.
Objava 18. srpnja 2020. 0 komentara 1887 prikaza
Ratko Martinović
Ratko Martinović
Megalitna Irska: Poulnabrone i Proleek lokaliteti

Prvi dokazi o sustavnom naseljavanju Irske dolaze iz razdoblja oko 10.500 god.pr.Kr., netom nakon kataklizmičkih događanja sve popularnije Clovis hipoteze i udara istoimenog kometa na zapadno područje sjeverne Amerike. Gotovo tri tisućljeća trebala su da prvi pomorci iz Britanije počnu eksploatirati obalna područja kada se pretpostavljaju i prvi kontakti sa starosjediocima u današnjoj Droghedi ili Munsteru. Lovci-skupljači formiraju zajednice, a populacija otoka ne prelazi desetak tisuća duša. Počinju i prva doseljavanja stoke, divljači, izrada alata, kopalja i harpuna, a vjeruje se i kako zlato polako Irsku pretvara u prvo svjetsko vrelo 'zlatne groznice'.

Neolitik dovodi do tranzicije nomadskog načina života u sjedilački. Irska uz Britaniju pak doživljava pravu eksploziju megalitskih struktura koja se sve do otkrića Catalhoyuka i Gobekli Tepea u Anatoliji smatrala izoliranom praksom. Gotovo preko noći otok biva preplavljen u to vrijeme posve avangardnim strukturama koje po suvremenoj znanosti podižu primitivna plemena bez potrebnog inženjerskog, astronomskog i građevinskog znanja, i to iz dokolice, radi pokapanja vjerodostojnika ili štovanja poganskih božanstava. Nakon desetljeća takve salonske interpretacije akademska se nadmenost polako zamjenjuje ozbiljnijim analizama i studijama. I one ukazuju na to da bi sve dosadašnje teorije mogle biti odbačene, pa i one o datumu izgradnje, broju takvih građevina i njihovim sestrinskim objektima diljem stare Europe.

Dolmeni, obelisci i oblikovani humci mogu se podijeliti u par načelnih skupina koje se i dalje u nedostatku boljih teza nazivaju grobnicama. Prva je dvorska grobnica koju odlikuju zagrađena galerija i međukomore s ulaznom kapijom, te njih nalazimo na sjeveru otoka. Najpoznatiji lokaliteti su Creevykeel i North Mayo. Najuobičajenije grobnice su one s vodoravnim poklopnim kamenom poduprtim menhirima u položaju klina i možemo ih pronaći diljem zapada i jugozapada Irske. One ujedno i najviše koketiraju s grobnom namjenom.

Ostale dvije skupine znatno su rjeđe, kompleksnije i svrhu im nije tako lako pretpostaviti. Od 1200 pronađenih megalitnih struktura diljem zemlje na dolmene (portalne grobnice) otpada samo 190 formacija dok pristupnih grobnica ima tek par desetaka. Zato ne trebaju čuditi teorije po kojima je svako od četiri različita strukturalna rješenja povezano s različitim civilizacijama, kulturama ili osvajačima. Bilo kako bilo, jedan lokalitet po svemu je svjetska senzacija. Brú na Bóinne rasprostire se po okrugu Meath, te je do danas najveći i najstariji megalitni humak u Europi. A kruna 'Palače Boyne' svakako je Newgrange, astroarheološki observatorij čija se puna raskoš otkriva na zimski solsticij kada sunčeva svjetlost prodire u lice odabranog promatrača u dubokoj unutrašnjosti ovog spektakularnog zdanja.

I to je samo najpompozniji od 40 grobnih galerija - Knowth i Dowth dijele specifičnost izlaganja suncu tijekom datuma svakodnevice, a zasad je sigurno da i Cloghalea kromleh, Townleyhall i Monknewtown imaju astroarheološki značaj. Stručni vodič će tijekom organizirane ture slavodobitno zaključiti kako je ovo samo početak i s kronološkim povezivanjem s drugim velikim monumentima poentirati kako je sasvim izgledno da se suvremeni čovjek počeo definirati upravo u Irskoj.

 

Prezervacija Newgrangea danas je osigurana pristupom isključivo kroz plaćene ture, a dodatnu ozbiljnost osigurava i velebni muzej u kojem za razliku od nekih drugih europskih lokaliteta ni najambicioznije teze o svrsi i datumu izgradnje nisu odbačene. Od muzeja do lokaliteta dijeli vas vožnja autobusom kroz pitoreskna naselja zelene Irske. Gužva će vas zateći čak i tijekom državnih praznika, kao i pozamašan interes lokalaca i turista za ne tako poznatu povijest ovog kraja. Newgrange se uočava već iz daljine pa oko promatrača ovaj veliki zeleni humak asocira na neki dobro kamuflirani bunker.

Slojevi megalitnog kamenja i zemlje izmjenjuju se iz metra u metar, fino podšišana trava ukrašava vanjsku plohu, a tek stilizirani ulaz uz simboliku arhetipnog triskeliona ukazuje na ritualni kontekst građevine. 76 metara širine i 12 metara visine pokrivaju oko 4500 kvadratnih metara površine, plohu koja je iz nekog razloga bitna drevnim arhitektima pošto se rekonstruirala u sličnim proporcijama na okolnim humcima. Vodič daje odličan uvod kojim dodatno mistificira kontekst izgradnje i dinamična vremena koja su kroz povijest nepravedno zapostavljena. Ulazak u tamne prostorije otežan je visokim i teškim individuama što možda dočarava proporcije nekadašnjih korisnika prostora, no kada uspijete savladati tijesne ulazne gabarite uđete u središnju prostoriju, poveću galeriju koju odlikuje više manjih komora i megalitni kamen kojeg je netko nekako u davnoj prošlosti morao kilometrima dopremati do pozicije i onda je još podići na današnju visinu.

Na zidovima nisu zabilježeni tragovi dima, kosti i slikarije kasnijeg su datuma, a problem pri proučavanju donosi i kontroverzna restauracija kojom je Michael O'Kelly vanjsku površinu zdanja 'rekonstruirao' suvremenim građevinskim tehnikama, pa je upitno kako je sve i izgledalo u originalnom nacrtu. Dvije stvari su sigurne - za vrijeme zimskog solsticija, odnosno tri dana prije i poslije 21. prosinca korisnici imaju prozor od šest jutarnjih sati u kojem svijetlo Sunca pod gotovo laserskim snopom i kutem prodire u centar nevjerojatnom putanjom, te završava na licu promatrača. A za novije otkriće i prezervaciju tog sofisticiranog djelovanja zaslužni su slobodni zidari koji su za svoje obrede čuvali i obnavljali lokalitet.

Pristupne grobnice na otoku se javljaju već oko 4600 god.pr.Kr. kroz primjere poput Magheraboy ili Carrowmore nalazišta. Potonji primjer ukazuje na možebitnu sudbinu drugih suvremenika pošto su megaliti djelomično upotrebljavani za izgradnju cesta i naseobina. To je ujedno i prvi klaster humaka, ostala četiri su već spomenuti Boyne, te Carrowkeel, Loughcrew i devastirani Kilmonaster. Primjer Heapstown Cairna kao neotvorenog monumenta dodatno podgrijava tezu o omanjim brdima diljem otoka koja bi mogla imati umjetno podrijetlo i prostorije u unutrašnjosti.

Bilo kako bilo, jasno je da je postojala razgranata mreža lokacija sa sličnim građevinskim manevrima i tehničkim rješenjima za usmjeravanje sunčevih zraka. No tu i dalje ostaju pitanja o široj slici, načinu gradnje, točnom vremenskom okviru i, ništa manje bitno, tko stoji iza tog složenog projekta? Rješenje možda možemo pronaći u simbolima unutar samih građevina. Smatra se da je riječ o gravurama koje datiraju od sredine trećeg tisućljeća prije nove ere i predstavljaju astronomske događaje poput pomrčina ili poravnanja nebeskih tijela. Sunce, Mjesec i mjene lijepo se ističu u komori Cairn T na Loughcrew lokalitetu tijekom suncostaja.

Znanstvenicima su zanimljiviji simboli poput spomenutog triskeliona, spirali, koncentričnih krugova, mozaika i nazubljenih linija koje sunce obasjava tijekom tradicionalnih keltskih blagdana u kalendarskom 'kotaču'. Samhain (1.11.) ili Imbolc (2.2.) osvjetljavaju Cairn L nalazište i istoimenu formaciju simbola dok se najimpresivnijim smatra Kamen sedam Sunca u današnjem Dowthu. Cairn H je pak krunski dokaz da crteži nemaju samo astronomski značaj pa spomen mitske vještice Cailleach dodaje folklorni štih cijeloj priči. William Butler Yeats zato Irsku smatra mjestom koje najsnažnije interferira s Gornjim duhovnim svijetom dok je Jonathan Swift vještice i divove uklopio u svoje knjige.

Dodatnu mističnu notu daje i Ceann Caillí, odnosno glava spomenute Cailleach. Riječ je o najjužnijem klifu Mohera, još jednoj lokaciji koja Irskoj s pravom daje epitet mjesta na kojem je teško odvojiti legende od stvarnosti. Pompozne litice vješto odoljevaju snažnim udarima vjetra i Atlantika čineći okruženje oksimoronski surovim i bogatim, ovisno o preferenci samog promatrača. Zbog raznih ratova tijekom povijesti uništena je tvrđa na tom Rtu vještičke glave i zamijenjena izviđačkim tornjem pa nije poznato u kojoj se mjeri podudaraju građevinske tehnike s ostatkom otoka, no za pretpostaviti je da su megalitni arhitekti dio inspiracije povukli i s klifova.

Dagda i njegov sin Aengus spominju se tako i uz prirodne formacije i uz izgrađene grobnice dok su divovi kao idealni radnici prenijeli oko 200.000 tona građevnog materijala s plaže Clogherhead udaljene 5 km od Newgrangea, pa i s 50 km udaljenih kamenoloma. Doduše, kako je lokalitet prekriven zemljom teško je dobiti dojam težine takvog poduhvata, naročito ako kolose vežemo isključivo uz mitologiju, ne i uz stvarni transfer megalitnih blokova. Kada pričamo o portalnim grobnicama iliti dolmenima nije problem vizualno zamisliti podizanje vodoravne plohe ponad dvaju ili više potpornih menhira.

No kada predstavite i u tom vremenskom kontekstu dostupne tehnologije podizanja nije ni čudo da su legende o gorostasnim radnicima i danas prilično popularne, čak i kao šaljivi segment službenih vodiča na lokacijama. Annadorn, Ballykeel, Ballylumford, Brownshill, Goward, Kilclooney More, Kilmogue, Legananny, Meehambee i Slidderyford dio su bogate palete dolmena koji opisuju gotovo svaki pedalj zelenog otoka. Za razliku od koncentrično kružnih lokaliteta poput Drombega, Drumskinnyja ili engleskog Stonehengea dolmeni su između ostalog korišteni i kao grobna mjesta. Ali se sumnja da im je to baš jedina namjena. Dapače, pogrebi se vežu uz kasnije kulture koje su ih zatekle već izgrađene.

U mitologiji predstavljaju portale ili krevet poluboga Diarmuida i princeze Gráinne koji im je bio i utočište u bijegu od junaka Fionna mac Cumhailla tijekom ljubavnog trokuta. Prvi kralj mističnog naroda Tuatha Dé zvani Nuada Airgetlám pod jednim dolmenom je bio sahranjen, a neke plohe su divovi koristili kao pećnice. Najpoznatiji i najraskošniji primjer ulazne grobnice je Poll na Brón, poznatiji pod anglicizmom Pulnabrone. Nalazi se na uzdignutom području regije County Clare, pažljivo je postavljen na vapnenačkom području koje i sam dolazak čini zabavnijim zbog nasumičnih kamenih ploha, a znanstvenici pretpostavljaju kako ima ritualni značaj dok predstavlja i pogrebno mjesto i oznaku teritorija.

Kako se nalazi u području nacionalnog parka Burren, velika frekvencija znatiželjnika je uobičajena. Moguće je da je i specifičnost samog parka razlog postavljanja megalita koji oduševljava čarobnom igrom sa sunčevom svjetlošću tijekom dnevnih sati, kao i spektakularnim zalaskom sunca. Kosti pronađene u radijusu dolmena ukazuju na pokope u razdoblju od 3800. do 3200. god.pr.Kr. Ono što bode u oči je manjak stručne asistencije i zaštite samog lokaliteta pa posjetitelji u borbi za atraktivnijom fotografijom često prelaze preko užeta u ograđeni prostor. Sličnu problematiku vidimo i kod Dundalka, na Proleek lokalitetu.

Uz najbolju moguću GPS asistenciju dobro se oznojite dok shvatite da je za obilazak megalita potrebno proći kroz nečije dvorište. Pet tisuća godina stara senzacija za vrijeme ljetnog solsticija kirurški precizno sunce namješta unutar portala, no ni to nije uvjerilo irsku turističku zajednicu da ga značajnije ogradi. To što ga je po mitu dopremio div Para Buidhe Mór Mhac Seoidin niti što izgleda zaista glomazno ne spriječava turiste da iskušavaju stabilnost postavljenog kamenja. Dapače, narodno vjerovanje kako postavljanje triju kamenčića na vrh dolmena garantira želju ili vjenčanje samo dodatno ohrabruje penjanje po instalaciji.

Takav maćehinski odnos prema kulturalnoj baštini samo dodatno potpiruje teorije kako nekim krugovima i dalje ili nije u interesu složiti kompleksan mozaik građevinskih mogućnosti stare Europe ili i dalje podcjenjuju širu sliku megalitnih kultura od Irske i Britanije do Francuske, Balkana, Sicilije i Malte. Hoće li se promijeniti pristup i pušu li neki novi vjetrovi u arheološkim krugovima preostaje za vidjeti, a Irska vjerojatno krije mnoge misterije kojima nismo ni zagrebli po površini. Mi nastavljamo sljedeći puta s Gobekli Tepeom, 'anomalijom' koja trese institucionalnu znanost...

Foto: pixabay.comFoto: Foto: pixabay.com 1 / 10

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.