Blogosfera Vrata percepcije

Mikrodoziranje psihodelika - Omiljeni kreativni moment Silicijske doline i Wall Streeta

Nakon par blogova o statistikama i psihoaktivnim tvarima, ovaj tjedan pišem o mikrodoziranju - tehnici koja je od drugog vala psihodelika polako formirala i treći, i to kao njegov iznimno bitan segment.
Objava 20. siječnja 2018. 0 komentara 1211 prikaza
Psilocibinske gljive
Psilocibinske gljive
theatlantic.com

Mikrodoziranje je tehnika ili prakticiranje uporabe psihoaktivnih supstanci u niskim dozama koje onemogućavaju halucinogene efekte, no stvaraju blage promjene ponašanja u skladu s tvari koju konzument uzima. Popularnost je steklo nakon što su ga brojni poznati i uspješni ljudi promovirali putem svojih društvenih kanala, i to kao svojevrsni 'booster' u svakodnevnim životnim i poslovnim situacijama i odlukama.

Fadimanov protokol

I takav pristup nije isključiv za psihodelike, iako je u tom sektoru najučestaliji. Sportaši tako nerijetko upotrebljavaju GHB ili kanabis, biznismeni mikrodoze kokaina ili metha, teški ovisnici heroina ili cracka. No, psihodelici nisu narkotici, i to iz više različitih razloga. Onaj najbitniji je da ne povećavaju fizičke ili hormonalne karakteristike korisnika već su više usmjerene na psihološki aspekt i specifični 'mindset' (misaoni okvir) za određeni posao ili životnu prekretnicu. Tako mogu biti ključni otponac u kreativnosti, konsenzusu ili pak zdravstvenom oporavku. Danas je mikrodoziranje praktički 'fancy' dodatak kojim se elitne skupine žele izdvojiti od svakodnevice, no nekoć ovo i dalje neistraženo polje nije bilo pretjerano popularno ni u znanstvenim krugovima. Pioniri su tako bili klasični psihonauti ere Djece cvijeća, a znanstveni obol dao je dr. James Fadiman.

On je do prohibicije koja je počela otprilike kada i rast Hippie pokreta radio studije i istraživanja, kako na sebi, tako i na testnim subjektima. Kao doktor psihologije posvetio se upravo mogućoj uporabi psihodelika u dnevnom životu, i to kao element poboljšavanja efektivnosti i kreativnosti u korporativnom sektoru. FDA mu je u tim vremenima blokirala daljnja istraživanja, no sljedećih desetljeća koristi zakonsku poroznost pa stvara mrežu volontera korisnika koja mu šalje svoje rezultate i zapažanja tijekom dnevnih aktivnosti mikrodoziranja različitih supstanci. Protokol mu je bio takav da se jedan dan mikrodoziralo, tri dana pauziralo, četvrti dan mikrodoziralo istom količinom supstance i tako šest tjedana. Zaključak je da su subjekti posve normalno funkcionirali u dnevnim obavezama i odnosima s kolegama, bez gubitka standardnih shvaćanja ove stvarnosti, no uz znatno snažniji fokus, kreativnost, višak tjelesne energije i emocionalnu bistrinu. LSD je pak pokazao i veliki sportski potencijal zbog veće izdržljivosti, bržih refleksa i balansa.

Odlična terapija za mentalne bolesti

Na njegovim rezultatima polako niču kliničke studije kojima je cilj dokazati te značajne praktične podatke. Danas je i društvena stigma značajno oslabila pa korisnici nemaju problema s dijeljenjem vlastitih iskustava. Joe Rogan, Psyched Substance, pa i BBC ili CNN snimali su i prepričavali vlastita iskustva u mikrodoziranju, uz nešto drugačije okolnosti od Fadimanovog protokola. I svi tvrde praktički identične stvari - pojačan fokus, snažno inducirana kreativnost izvan standardnih okvira, te prihvaćanje iskustva kao nečega što vas gradi kao čovjeka, bez obzira je li pozitivno ili negativno. Fadiman smatra da je dokučio i zašto uviđamo upravo ove efekte. Psihodelici se vežu na 5-HT2A serotoninske receptore što bi i po teoriji i u praksi trebalo omogućiti uočavanje uzoraka u naoko kaotičnom prostoru, te pretvaranje apstraktnih ideja u konkretne vizije i razrade. Naravno, Fadiman je samo nastavio ideju koju su ranije promovirale indijanske tradicije, kao i kasniji pioniri psihodelika poput dr. Hofmanna.

On je mikrodoziranje vidio kao idealnu terapiju za mentalne bolesti, pošto su neadiktivni, predoziranje je iznimno teško ostvarivo, a ne stvaraju ni oštećenja na organima kao aktualni medicinski pripravci. Smatra se da ovakav pristup psihoaktivnim supstancama subjektima omogućava gledanje svijeta bez klasičnih filtera predrasuda, tuđih utjecaja i naslijeđa. Zato im omogućava tzv. 'Out of the Box' pristup pri rješavanju problema. Stoga ne čudi da su najpoznatiji zagovornici mikrodoziranja ljudi iz Silikonske doline, s Wall Streeta, Bill Gates i pokojni Steve Jobs. Psilocibin, meskalin i LSD godinama su predvodili te trendove, a u zadnje vrijeme mediji sve češće pišu i o 'pauzama za DMT', petnaestominutnim kreativnim stankama programerskih genija u kojima konzumacijom istoimene supstance dobivaju posve nove dimenzije u vlastitom radu. Kako su sve učestalije i znanstvene studije o psihodelicima, tako je i mikrodoziranje kao terapija pronašlo novi put u medicinskim primjenama. No, ono što ga čini lako dostupnim je to što ga svatko od nas može probati u okvirima vlastitih dnevnih rutina.

Moje iskustvo

Prije otprilike dvije godine radio sam i sam sličan eksperiment s gljivama. Za njih sam se odlučio jer mi od svih psihodelika ionako najmanje utječu na već spomenuti 'mindset', čak i u većim količinama imam određenu dozu samokontrole i pozitivnih emocija. Uzimao sam od 0.1 do 0.3 grama manje potentne sorte psilocibinskih gljiva, i to u tri navrata - prije posla (08:00), nakon posla (16:30) i pred gledanje dokumentaraca ili čitanje (21:00). Nisam se držao Fadimanovog protokola nego sam prva dva tjedna isključivo balansirao s dozama da pronađem idealnu, bez dana pauze. I to sam radio mjesec dana, bez kasnijeg ponavljanja prakse. Ujutro vas doza definitivno razbistri, poput turske kave ili tablete 100%-tnog kofeina. Budete čili, vedri, kreativni i bez dlake na jeziku, možda mrvicu preotvoreni za rad u kancelariji ili redakciji. Poslijepodnevna doza utječe i na tjelovježbu. Osobno nisam dizao neke veće kilaže ili osjetio značajno bolju formu, ali bez problema odradite trening bez umora ili nevoljkosti.

Večernja mikrodoza se najbolje osjeti, kao da je pola velike doze. Vjerojatno zbog umora. Čak bih rekao da vam usvajanje novih znanja (spomenuti dokumentarci ili knjige) nije primarno, već kreativno stvaranje - poput pisanja, smišljanja ideja i koncepta, promišljanje i priprema za sutrašnji dan. Najveći nedostatak u cijeloj priči je vjerojatno okus gljiva, pa ne čudi što se većina ljudi odlučuje za LSD. Tu je i osjećaj da bi povećavanjem doze imali bolje efekte, iako bi utjecaj na osjete vjerojatno bio snažniji. Prestao sam s praksom kada sam potrošio količinu koju sam imao. Kako sam tada smišljao koncept 'Kaleidoskopa', moram priznati da mi je pomoglo u kreativnom procesu. I nimalo me ne iznenađuje popularnost mikrodoziranja u poslovnim krugovima, baš kao i uzimanja testosterona kao psihoaktivnog dopinga. Promjeni vam se 'mindset', produktivniji ste, kreativniji i društveno prihvaćeniji. Nije isključeno da se iznova ohrabren ovim prisjećanjem odlučim za neki novi protokol mikrodoziranja, pa ako budem svakako i o tom budem pisao, a mi se čitamo sljedećeg tjedna.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.