Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Okultna simbolika

MOJE ISKUSTVO: Ayahuasca i DMT - Psihoterapija i nevjerojatno duhovno putovanje

Objava 09. siječnja 2015. 15 komentara 19100 prikaza
Ayahuasca
Ayahuasca
Ayahuasca

Za početak, već u prošlom blogu uvidio sam koliki će me problemi dočekati čim spomenem da sam konzumirao psihoaktivne biljke. No, kao i u cijeloj svojoj dosadašnjoj novinarskoj karijeri glavni forte su mi tabui koje se drugi zbog straha od osude ne usude niti spomenuti. Ovaj post tako posvećujem svojim konzumacijama napitka Ayahuasce i izlažem se na potencijalnu osudu.

KLASIFIKACIJA: (12) Parapsihologija - Um

POPULARNOST: 5

MOGUĆNOST: 5 - Koliko je doista moguće širenje vlastite svijesti i slike stvarnosti koju živimo uzimajući psihoaktivne supstance? Iz mog osobnog iskustva itekako moguće. Jer ukoliko čak i zanemarite duhovni aspekt iskustva, ostaje vam promijenjeni pogled prema materijalnom.

Prije početka teme, obavijest. Počeo sam na tjednoj bazi objavljivati Podcast, odnosno ležeran razgovor s poznatim osobama o raznim temama. Isti možete lajkati OVDJE, a prvi nastavak s Krešimirom Mišakom pogledajte ispod teksta dok vam već za ponedjeljak mogu najaviti i drugu epizodu s Generalom Woom.

A sad Ayahuasca. Prvo - ako vam se ne da čitati tekst zbog dužine, pročitajte barem zadnja dva paragrafa skroz dolje. Možemo krenuti. Smisao ovog pomalo mazohističkog, nekom nihilističkog, a nekom religiozno oblikovanog života vjerojatno je u individualnom doživljaju. Iako smo na nekoj energetskoj ili božanskoj razini svi jedno sa svemirom ili stvoriteljem, dojam je u potpunosti subjektivan. To zapravo samo po sebi nije nimalo loše, no problem počinje kada se već od rođenja prepuštamo mentalnim okvirima i utjecajima okoline koja nas indoktrinacijom, odgojem, društvenim normativima, predrasudama i tabuima privlači u ovaj ili onaj interesni pravac, što 'de facto' predstavlja kalup za buduće iskorištavanje od strane vladara planeta.

Ključna pitanja koja često postavljamo i duboko u sebi osjetimo kako nisu prava ljudska priroda su 'Zašto želimo pobijediti?', 'Zašto želimo biti najbolji i zašto se dokazujemo svima osim sebi?', te 'Zašto ne budemo ono što jesmo, a ne ono što drugi žele da budemo?' Jer u konačnici, djeca gotovo uvijek budu produženi ego vlastitih roditelja. O svim ovim stvarima nisam ozbiljno razmišljao sve dok nisam doznao za Ayahuascu. I to je bilo relativno kasno, tek tamo oko 2010. sam počeo čitati o tome, kasnije je došla i knjiga 'DMT - Duhovna molekula', a onda sam i preveo istoimeni dokumentarac Joea Rogana te ga postavio na YouTube. Ako želite doznati više o samoj Ayi, preporučujem vam da pogledate video. A u nastavku pročitajte iskustvo s prve dvije seanse...

AYAHUASCA #1 - La vita è bella

Karijera i život - filmsko platno

Želja za uzimanjem ove tekućine javila mi se prije mnogo godina, no kao i za sve 'prave' stvari potrebno je pričekati pravi trenutak i sazrijeti. Dugogodišnje pisanje o brojnim svjetovnim i alternativnim temama, intervjui koji su sezali od jednog Davida Ickea pa do Alexandre Stan bili su mi odskočna daska u prilično raznolikoj novinarskoj karijeri, ali vrlo vjerojatno i u odrastanju od vrlo neozbiljnog dječarca do današnje slike (prijatelji će odmah reći da je ova prvotna opaska i danas vrlo aktualna).

O brojnim stvarima sam teoretizirao, a neke sam i isprobao na svojoj koži, poput regresivne hipnoze i povratka u 'prošle živote', namještanja prvog vratnog kralješka 'atlasa', pa do tetoviranja simbola majanske transformacije svijesti ili mjerenja energetskog tjelesnog omotača. Neki su se smijali mojim tekstovima, neki su odlučili kritički sagledavati sve mainstream vijesti (što je zapravo i moj cilj) dok su se treći posve odvojili od grube stvarnosti i odlučili se na suživot s prirodom. No, moram priznati, ayahuasca mi je otkrila odgovore na brojna dotadašnja pitanja.

Tehnički podaci

Prije svjedočanstva moram iznijeti par tehnikalija za šire čitateljstvo. Ayahuasca je, kao što sam rekao, napitak šamana za liječenje i podizanje svijesti o sebi i svijetu koji vas okružuje. Za takve dublje spoznaje potreban je psihodelični učinak kojeg osigurava molekula DMT-a, popularno prozvana 'duhovnom'. Ukoliko mislite da ćete postati drogeraš, nemate se čemu bojati - daleko je veća opasnost od opijata poput kave (kofeina), alkohola (C2H5OH) ili cigareta (nikotina). N,N-dimethyltryptamine iliti DMT je triptamin koji se prirodno javlja u ljudskom tijelu kao neurotransmiter i stvara se u vrlo malim količinama tijekom normalnog životnog metabolizma putem enzima triptamin-N-metiltransferaza.

Narav DMT-a je lakše shvatiti na način da posjeduje indolnu strukturu i sličan je neurotransmiteru serotoninu koji je također po prirodi triptamin, te je poznat kao tzv. ‘hormon sreće’. Ovom usporedbom shvaćamo da je DMT sasvim normalna i prirodna supstanca koju proizvodi i luči ljudski organizam u određenim dijelovima životnog procesa. Dr. Rick Strassman sredinom devedesetih dolazi do ideje stvaranja velike studije o molekuli DMT-a, po njegovom mišljenju, duhovne molekule koja je pravi dokaz postojanja duše, duhovnosti i povezanosti. Dvije godine su bile potrebne za pribavljanje raznih dozvola no kraj je bio i više nego uspješan, dozvola je stigla, istraživanje je moglo započeti, a brojnim subjektnim iskustvima i isto tako uspješno završiti (detaljnija iskustva subjekata pogledajte u dokumentarnom filmu ili pročitajte u knjizi).

Ayahuasca – hrana za obnovu mozga

Zaključci istraživanja su bili revolucionarni. Naime, do tada se vjerovalo da se mozak ‘hrani’ isključivo glukozom dok sve psihodelike, alkohole i ostale štetne kemikalije odbija prirodnom obranom jer mu oni štete na brojne načine. To je pravilo bilo valjano sve do pokusa s DMT-om. Otkriveno je da je DMT ne samo prirodni proizvod mozga nego prilikom njegove konzumacije pušenjem, injekcijom ili oralno mozak na sve načine pokušava ‘prisvojiti’ što veće količine ove molekule, te, nakon što dođe do svojevrsnog preopterećenja ili zasićenja istom, nastaju tzv. ‘astralne projekcije’, odnosno, napuštanje duše subjekta i izlazak iz 3D vozila zvanog ljudski organizam.

Zaključak studije je taj da je DMT svakako bolje konzumirati na prirodni način, putem napitka Ayahuasce, koji ne samo da produžuje učinak na čak do pet sati (za razliku od laboratorijskih 30-40 min.) nego i olakšava shvaćanje vizija. DMT iskustvo (prirodni ili laboratorijski unos) uključuje izrazite vremenske pomake (usporavanje vremena, petnaest minuta se ponekad čini kao godine), putovanja kroz vrijeme, putovanja u ‘paranormalne svjetove’ i susrete sa spiritualnim bićima ili drugim trans-dimenzionalnim bićima. Ovo, naglašavam, nisu naklapanja ili neki paušalni zaključci nego isključivo svjedočanstva svih konzumenata koji imaju gotovo identične vizije.

Upozorenje – murija nema sluha za DMT, za razliku od kriminala političara

Prije svega što pročitate, veliko upozorenje. Naime, DMT je zabranjen u Hrvatskoj od 2009. godine, a diljem svijeta se ne smije koristiti niti u znanstvena istraživanja i možebitnu primjenu kao lijeka za brži oporavak od moždanog udara, kao niti za ‘osobnu primjenu’ – izuzev određenih država u Južnoj Americi i religijskih zajednica u SAD-u. Dakle, iako preporučujem da se napitak konzumira pod svaku cijenu, zakon, policija i država vam to brane. Savjest vam mora biti na prvom mjestu i ne zaboravite da kod nas čak i premijeri, ministri i predsjednici krše zakone pa se samo trebate povesti njihovim primjerom.

A sada opis. Neću reći kada, gdje i s kime sam konzumirao napitak. Bitno je da se sve odvijalo u prirodi, a klasični višednevni rituali uključuju šamana, tradicionalnu glazbu i dim posebnog duhana, kao i brojne druge finese. To vam može, a i ne mora biti nužno – sve je podložno različitim interpretacijama. Nužno je navesti i dijetu koju trebate provoditi do tjedan dana prije konzumacije, čisto da izbacite konzumerističke otrove iz vlastitih organizama. Dan prije trebate svu prehranu bazirati na manjim količinama voća i većim količinama vode.

Život bez brige odlična uvertira

Naravno, ja se toga nisam držao pa sam večer prije rituala vodio jedan event, pio pivo, jeo pizzu i glavom bio u sasvim drugim pričama, poput recimo nogometa. Zapravo, sve što sam ja radio vi ni u kojem slučaju nemojte! Kako takve stvari dolaze u serijama, zaboravili smo ponijeti tradicionalnu glazbu i duhan, a jedino što smo zapravo ispoštovali je prazan želudac i manja količina unesene vode sat vremena prije početka. Pili smo odvojeno Ayahuascu (koja sadrži nužni MAOI iliti inhibitor monoaminske oksidaze što ukloni prirodnu blokadu za unos DMT-a u organizam) i izvor DMT-a, iz mimoze.

Gledao sam na desetke dokumentarnih filmova i sličnih stvari i u svakom je jedna točka zajednička – bjesomučno povraćanje nakon ispijanja tekućine zbog ‘ogavnog okusa’. Iskreno, Ayahuasca ima miris sličan klinčićima i okus poput nezrnatog soca, dok je DMT ipak neka druga priča – opora tekućina koja zbog grubosti doslovce isuši usa. Odmah sam prepoznao kako samo piće nije toliko loše za ispijanje i sumnjao sam na dva razloga povraćanja – neprilagođenost želuca na takav okus ili izbacivanje toksina iz organizma.

Srce Amazone

Nakon što sam se izolirao u prilično mračnoj prostoriji i ispio tekućinu, slijedilo je dugotrajno iščekivanje u krevetu. Sve četiri u zrak i nakon sat vremena bez ikakvog učinka pala je odluka za još jednu rundu, iako je bilo jasno da bi ovakva ideja mogla završiti (pre)velikim količinama DMT-a u organizmu. Okus je opet isti, s tim da sam bio žedniji i brže sam popio. Počele su sumnje u kvalitetu ispijenoga, no kao što ćete vidjeti – bez ikakvog razloga. Nakon novih pola sata počeo je ‘cirkus Colorado’. Prvo su zvukovi postajali sve glasniji i oštriji, a zatim sam osjećao toliku opuštenost kakva me u životu nije pogodila. Izvijao sam se poput balerine i intenzivno osjećao svaki djelić tijela, kao da sam počeo percipirati da me svakodnevne obaveze odvlače od nekih iskonskih opuštanja i uživanja.

Osjećaj je iz minute u minutu bio sve bolji i ugodniji, tijelo mi je postalo poput gume. Izuzev tih ‘svjetovnih’ udaraca, osjećao sam se i psihički gotovo neopisivo. Tolika količina ugode sa svih strana i izvora gotovo je nepojmljiva – kao da se prepustite najljepšem ljetnom prizoru uz lagani vjetrić, a istovremeno ste u nekakvom filozofsko-psihičkom klimaksu i ‘agapičnom’ orgazmu. Oko vas se odjednom počinju pojavljivati potoci, lijane, miris prašume, zvuci žamorenja i životinja. Jednostavno postajete dio Amazone i sve još jače potenciraju udarci bubnjeva iz nepoznatih izvora – stereo, ma čak i 11.1 zvuk su za to smiješni tehnički dosezi.

More kaleidoskopa i ornamenata

Nakon kratkog uživanja vraća se stvarnost i percepcija, te se opet nalazite u realnom vremenu. Pričao sam s ostalima uključenima u proces i sve je bilo po starom. No, moja narav je podcijenila iskustvo – gotovo u istom trenutku sam mislio da je sve završilo. I prevario sam se najviše u cijelom životu. Nakon petnaest minuta ćakulanja legao sam na krevet i vratio se u skroviti život Ayahuasce. Prvim zatvaranjem očiju stvorio se nekakav paralelni svijet – halucinacije su stvarne, opsežne, pune boja, ornamenata, nevjerojatnih oblika, kaleidoskopskih mora – skidam kapu majstoru koji je za potrebe filma ‘Poručnik Blueberry’ stvorio taj dinamični svijet!

Nepregledni prizori pravi su raj za mozak – nažalost, ne znam naslikati niti ‘čiča-glišu’, pa sam osuđen na rječitost i spisateljske opise. Ta ‘šumska televizija’ sofisticirane tehnologije zapravo je samo uvod u najbitnije stvari. To je nekakav slikoviti opis izlaska duše iz tijela i odlaska u plato gdje nemate niti tijela niti ega – nevjerojatno! Vjerujte, šok kojeg doživite kada spoznate kako zaista izgledate, bez ovozemaljskih okova – zaista je sveobuhvatno nevjerojatan! Iste sekunde vam gotovo sve vezano uz vaše odluke u životu postaje kristalno jasno.

Ljubav – ključ spoznaje

Mene je ‘biljka’ (zapravo ne znam s kim sam komunicirao, je li to ‘Bog’ prerušen u prašumu ili prirodu, utjelovljen u ženi?) kroz niz osobnih alegorija i vizija vodila kroz određene životne situacije (vezane uz rat, odrastanje, trenutne odnose s meni bitnim osobama) i pomoću signala (namigivanje) razjašnjavala sve što me je ikada zanimalo. Moje stvarno ‘JA’ me je toliko šokiralo i istovremeno oduševilo da uopće ne sumnjam kako sam se od tog iskustva posve promijenio kada je u pitanju percepcija prema stvarnosti. U jednoj viziji (da u primjeru vidite način razmišljanja Ayahuasce) sam se vrtio na velikom vrtuljku (poput ‘London Eye’) i malo vozio velikim brzinama da bih zatim naglo kočio i tresao se u sjedalici. Vrištao sam od sreće, ali djeca oko mene nisu identično reagirala – neki su plakali, neki povraćali, a neki su željeli odustati od vožnje. Ispod su stajali vlasnici vrtuljka i s cigarama u ustima i licima identičnima prelijevanim bojama na Picassovim slikama.

Aya mi tumači situaciju – vidiš, taj vrtuljak je život. Vlasnici dolje uživaju, a vi se vozite. Njima nije bitan novac nego strah. Vrtuljak se vrti i mijenja rotaciju, ubrzava i naglo šokira zastajkivanjima – baš kao život. Neki poput tebe su odlučili pustiti adrenalin, brigu na veselje i uživaju u neočekivanim događajima i prevratima te vrište punim plućima. Drugi pak dopuštaju da im sve smeta, povraćaju, grče se i najradije bi se zalijepili u sjedalo i vrtjeli se stalno istim programom. Ne postoji zapravo dobra ili loša vožnja – sve je stvar percepcije! Sustav vožnje je taj koji stvara ljude podložne navikama…

Nakon desetaka vizija i spoznaja sve završava upravo onako kako je i započelo – prepušteni ste bezuvjetnoj i bezgraničnoj ljubavi. Nevjerojatno je da mi je zapravo glavni zaključak svega bio taj da svi problemi počinju zbog straha od nedostatka ljubavi, odnosno krive percepcije da je nemate svugdje oko sebe – ne živi se od ljubavi, ali se svakako živi s ljubavlju! Ljubav nije fizika, matematika niti kemija ili biologija, zato ona ne stvara razliku potencijala u Transurfingu, zato je ona toliko nelogična i ne može se potaknuti nasilno. Znam da će mnogi nakon ovog svjedočanstva reći da sam ‘fijuknuo’, no taj mentalni film me zapravo i ne brine. Rick Simpson je rekao da bi svijet bio sretnije mjesto kada bi svako jutro počelo s kanabisom – kada bi jednom mjesečno uzeli Ayahuascu, promijenila bi se paradigma svijeta kakvog poznajemo.

AYAHUASCA #2 - Promjena kuta gledanja ključ je transformacije svijesti

Ukoliko je prvi puta smjer bio razotkrivanje duše, onda je drugi definitivno razotkrivanje tajni svemira. Jasno je kako se ovakva izjava može razmatrati svakojako, ponajviše pretenciozno. No, definitivno se može reći da 'gdje ima dima, ima i vatre'. Ukoliko sagledam da je zaključak prvog iskustva imao slične prizvuke, onda to zapravo i nije toliko neočekivano. Život je vrtuljak s konstantnim promjenama brzine i kretanja, sve što znam do ovog trenutka je predrasuda, a sve ljudsko zlo rezultat je percepcije nečijeg nedostatka ljubavi u određenom trenutku - filozofija je koju sam definitivno vrlo dobro upamtio.

Daleko od mirisa prašume i zvuka šamanskih bubnjeva opet sam se upustio u jednu od onih stvari koje bi svatko trebao barem jednom iskusiti - čisto jer ne izaziva ovisnost, potiče lučenje onoga što ionako imamo u organizmu i tjera na promatranje životnih situacija iz sasvim drugih kuteva. Jedini veliki minusi su možebitni kvantni skok i promjena paradigme, što je loše za uvriježeni način života - kredite, naporne poslove i kapitalistički konformizam.

Ornamenti i slikarije u nastanku

Ovaj puta sam imao i stručnu asistenciju koja mi je pomogla da ono što sam monologirao kroz neko polusatno razdoblje ostane zapisano. Ovaj puta smo slušali i ikarose - tradicionalnu glazbu, koja mi doduše nije napravila neki pretjeran efekt izuzev salvi kritika iz srca prašume. Moram priznati kako sam bio zatečen sasvim drugačijom vizijom - na tisuće ornamenata i neobjašnjivih vizualizacija konstantno su se nadomještale, kao da se nešto gradi, nadograđuje ili popravlja. Bilo mi je u potpunosti nejasno u samom početku što se zaista događa - ništa niti kasnije nisam dokučio.

Biljka me je savjetovala da samim time niti ne razmišljam o onom o čemu mogu samo nagađati, kao i u svim drugim situacijama u životu. Zatim me je usmjerila na komentiranje pjesama što su svirale i nisam bio pretjerano impresioniran onime što čujem. Baš poput prošlog puta, upravo u trenutku kada sam pomislio da je ovo sve i da ću ovaj puta imati nešto drugačije iskustvo - u meni se otvorilo 'ono nešto'.

Izbaci isključivost iz svog života!

Istog trenutka sam spoznao da svijet gledam 'Ratkocentrično' što je s jedne strane odlično, no s druge strane sam sebi stvaram nekakav osobni balon i sve promatram kroz svoje oči. Postalo je jasno ono što je bilo jasno i ranije - sve je subjektivno, no moj problem je što sam vlastitu subjektivnost nastojao širiti i na druge, u određenim situacijama kada mi je to bilo bitno. No, kako mi je to posao kroz kolumne i stvaralaštvo - stvar se odnosila na obične životne trenutke. Ljepota u ljudima je raznolikost mišljenja i razmišljanja, a to sam i znao, samo što nekada nisam prakticirao.

'Probaj ponekad gledati na stvari tuđim očima, možda ti se otkriju neke do danas neviđene stvari', zaključak je prvog niza filozofskog monologa. Odmah je slijedio novi - 'Ukoliko je smisao života iskustvo protkano uživanjem, zašto svatko od nas ne traži nešto lijepo u ljudima? U svakom kutku svemira postoji nešto u čemu se može istinski guštati i uživati, no isto tako - u čemu se može patiti... Stalna promjena kuta gledanja omogućuje jedno ili drugo', došla mi je misao. Samim time sam zaključio da je isključivost najveći neprijatelj mog uma.

Paraziti stvorili nepotpun sustav

'Sve je umjetnost, pitanje je jedino hoće li je promatrač uočiti?' Nakon iskustva koje se dogodilo prije nešto više od mjesec dana otišao sam tamo gdje iz nekog suludog principa nikada ne bih - na modnu reviju, te sam počeo kuhati - čisto da vidim postoji li u svemu istina. I, uvidio sam da je trud i stvaranje itekakav umjetnički aspekt, a da je isključivost u bilo kojem smjeru najveća kočnica osobnog i kolektivnog napretka. Sustav možda nameće trendove, stilove i modne pravce, ali način odijevanja podjednaka je umjetnost kao i slušanje glazbe, filmska industrija ili slikarstvo. Ili kuhanje.

A onda je krenulo ono najbitnije. 'Sustav je zapravo osmišljen da bi stvorio isključivost i mentalne barijere i inpute. No, mi i taj sustav relativno lako možemo okrenuti u svoju korist!' Kada mi je to došlo do uma, bilo mi je interesantno doznati i kako. I dobio sam odgovor - sustav su osmislili paraziti, nešto drugačiji od nas. Oni su pretenciozni i iako su poput parazita na nekom ogromnom drvetu, maleni, i život duguju kori koja ih trpi, oni smatraju da drvo postoji isključivo zbog njih. U nekim stvarima su takav koncept razmišljanja proširili i na ljude.

Bolje umrijeti kao čovjek, nego živjeti kao zombi

Ali, što se uvijek dogodi kada sustav osmisli parazit koji želi crpiti energiju, no istovremeno ne poznaje pravu narav i bit bića kojeg crpi? Dogodi se to da sustav ispadne manjkav. Kao i naš. Svaki puta kada te paraziti požele gaziti čizmom, širiti mržnju i hraniti se istom, događa se jedna nuspojava. Naime, paraziti ne poznaju osjećaj ljubavi i suradnje. I što god nam napravili, na kraju kao rezultat izlazi još veća ljubav. Zaključak - oni nas žele postupno uništavati, no zapravo su glavni čimbenik za naš kolektivni napredak. Gdje bi Messi bio bez Cristiana Ronalda?

Svi ratovi, gladi, mržnja, pohlepa, ljubomora, zavist - sve nas kroz postojanje naših duša čini snažnijima i iskustveno boljima. 'No, što onda s gladnima u Africi koji svakodnevno umiru?' Ponekad je, vjerujte, bolje umrijeti u naručju svoje majke od dvadeset i kusur kila pa živjeti taj trenutak kao istinski čovjek, nego živjeti cijeli život u kapitalističkoj mašini, spavati pored žene iz navike, mučiti se s kreditima i umrijeti sam, daleko od unuka i bližnjih... Naročito ako je riječ o postojanju reinkarnacije. Gazite nas koliko hoćete, ali na kraju uvijek stajemo na noge!

Borba protiv sustava - mazohistička i potpuna submisija!

'Kako uništiti taj sustav, da se vratimo na stvar?' Ni to nije teško, treba samo promijeniti paradigmu i kut gledanja. Zamislite situaciju - nalazite se u zatvoru, u ćeliji s nabildanim ćelavim dvometrašem željnim seksa. Vi imate metar i žilet uz pedesetak kilograma kostiju... I ne možete ništa. On će vas napasti zbog dvije stvari - uživanja u seksu i uživanja u vašoj potlačenosti i patnji, baš poput svjetskih lidera. No, što ako napravite nešto što nitko nije očekivao? Što ukoliko biste počeli uživati u tom seksu i, ne dao bog, zaljubili se u tog zlostavljača? Dogodile bi se samo dvije mogućnosti.

Ubio bi vas - što je bolje od svakodnevnog silovanja. Ili bi bježao od vas - što je isto bolje od svakodnevnog silovanja. A psihološki, vrlo vjerojatno zbog traume više ne bi silovao, te bi frustracije iskaljivao u sukobu sa sebi ravnima. To je analogija na sustav. Što bi se dogodilo kada bi jednog dana odlučili - silujete nas, ha? Mi ćemo sada uživati u tome! Evo vam cijela plaća u porez, evo bankama i moja kuća - ode u prirodu živjeti u šatoru i saditi rajčice. Evo i moj život u ratu, ma evo sve! Kako kažu teoretičari - nije njima više bitan novac, nego moć... Ovime bismo im oduzeli moć! I natjerali da se međusobno sukobe. Ako toliko uživate u krađi i korupciji, evo vam je na n-tu potenciju. Pa da vidimo hoćete i dalje uživati u onome što imate na pretek!

Put duše kroz iskustva terminalnih bolesti

Ključna greška roditelja je uskratiti djetetu igračku - što kada bi djetetu dao sve igračke odjednom? Možda bi se to dijete zainteresiralo za nešto zbilja bitno. Dakle, ključ borbe protiv manipulacije nije otpor! Nego submisivno mazohističko uživanje u manipulaciji. Štokholmski sindrom nacije, ali onaj stvarni - to bi bio spas. Ljudi se opiru svemu što im smeta - pogrešno! Prepustimo se svemu i pokušajmo naći pozitivu u tome. Ego i obrambeni štitovi nisu loši ukoliko su čuvari istinskog ja - ukoliko su preuzeli istinsko ja, onda jesu. Ključ svega je shvatiti da u svemu leži nešto pozitivno, pa i u tim 'zlim' parazitima - njima trebamo biti zahvalni za ono što ćemo jednog dana postati.

Jer je civilizacija došla do trenutka da je jedini period života kada istinski volimo svoje bližnje, imamo beskonačno vremena za nezaboravne minute s njima i želimo iskoristiti svaki zadah - period kada smo smrtno bolesni i imamo koji mjesec života. Kakav paradoks! Tek kada umiremo mi zaista živimo svoj život! I dao bog da na mjesec dana svi ljudi svijeta budu smrtno bolesni... Jer bismo možda baš tada transformirali svijest i više ne bismo bili bolesni uopće! I možeš biti manipulator koliko god hoćeš i napajati se energijom bližnjih - ali čim jedan konac popusti, kraj je neizbježan! A možda je svaki kraj zapravo početak...