Blogosfera Vrata percepcije

OTVORENA FESTIVALSKA SEZONA: Black Coffee u Barutani i Sea Star oduševili partijanere

Od Beograda do Umaga kroz tri dana: Kiša kao da je znala da nije poželjna na otvorenju ljetne sezone partijanja.
Objava 30. svibnja 2019. 0 komentara 262 prikaza
Black Coffee Beograd
Black Coffee Beograd
Black Coffee i ja // Preky

Iako bi se tehnički već gostovanje Pan Pota na Labyrinthu koji se ove godine odvijao u porečkom Byblosu moglo smatrati kao simboličko otvaranje ljeta, u mojoj je glavi to definitivno bilo gostovanje Black Coffeeja u beogradskoj Barutani. Povijesni Kalemegdan i prošle je godine ugostio južnoafričkog deep house maga (izvještaj OVDJE), a uz ogromnu pomoć organizatora iz sve boljeg 'Blendera' realizirao sam i intervju (pročitajte ga OVDJE). Tako je bilo logično da se ove godine vratim na lokaciju i započnem težak raspored od tri dana u kojem sam morao iz srpske prijestolnice juriti ka Umagu.

Black Coffee začarao prepunu Barutanu

U Beograd sam došao u popodnevne sate oduševljen time što nema kiše i brzinski sam se zaputio u restoran 'Zavičaj' gdje već tradicionalno jedem janjetinu. Nakon toga otišao sam ka Dedinju u predvečerje 'večitog derbija' Partizana i Zvezde u finalu kupa, i to kako bih došao do voditelja 'Balkan Infa' Teše Tešanovića koji mi je bio domaćin. Tamo sam se s ekipom zagrijao otvaranjem brojnih aktualnih tema iz svih spektara razgovora pa smo krenuli ka centru gdje smo nakon pića ušli u prepunu Barutanu. Vidio sam par poznatih lica i iz Hrvatske, no fokus mora ostati na glavnoj zvijezdi večeri. Preko veze sam došao u backstage i nadao se čudu. U ovom slučaju ono je predstavljalo snimanje seta iz neposredne blizine.

 

No kako to obično biva s čudima, dogodilo se nešto čemu se nisam nadao. Black Coffee se pojavio petnaestak minuta prije nastupa i uz asistenciju Vladimira (koji me je i uveo gore) uspjeli smo otvoriti neke zanimljive teme - čovjek ne pije, ne drogira se i vjeru ističe kao glavni moment svog stvaralaštva. A ono je doista ogromno i uključuje revitalizaciju afričke izvorne plemenske kulture i zvuka. Prilično skroman, samozatajan i iskren glazbenik vjerojatno nikako drugačije nije ni mogao uspjeti. A vrlo brzo uslijedio je vrhunac večeri koji je kroz dva sata raspametio brojnu publiku - suptilno, a opet plesno, strastveno i čarobno. Opije vas, uljulja, ušuška i prepusti potpunom transu. Uz raskošne afričke ritmove i bubnjeve, fascinantne obrade genijalnih svevremenskih hitova i tople zvukove maestralne produkcije.

Ilario Alicante i Jock favoriti elektronike, Wu-Tang i Vojko hip hopa

Nije ni završilo, a već sam morao reći Beogradu doviđenja. Doduše, uzeo sam si nešto vremena da obiđem Beograd na vodi koji podsjeća na utopijski grad duhova, no to je već tema za neki drugi blog. S partija sam uletio u bus i tamo odspavao poštenih 5-6 sati puta, sjeo na drugi prijevoz za Umag i krenuo na novu avanturu. Oblaci su opet čudesno zaobišli festival, a to je prepoznalo vrtoglavih 40.000 posjetitelja kroz dva dana. Dočekala me je stara ekipa (pozdrav kultnom Prekyju) i fešta je mogla započeti. Prvu večer sam poslušao Vojka V (Foxa sam taman propustio zbog kašnjenja), no zapravo sam iščekivao Ilarija Alicantea, po mnogima ponajboljeg svjetskog techno DJ-a. I čovjek je vjerojatno postao priča festivala, barem u kontekstu elektronike. Genijalna izvedba oduševila je okupljene do te mjere da ni legendarni Sven Vath to nije mogao ispratiti.

Čovjek zbog kojeg sam kao dijete počeo slušati elektronsku glazbu odradio je vrlo dobar posao što ne bih mogao reći za Ninu Kraviz. Ok, možda je generalno ne favoriziram pa me je samo još jednom razočarala, ko će ga znati. After se odvijao u obližnjem kafiću i nije bilo loše. Cijeli dan spavanje i napokon u krevetu, a onda vraćanje u pogon. Panel na festivalu, boravak s Brođanima, runda sa sustanarima i povratak na Sea Star. Btw, i IAMDDB me oduševila odličnim repom i razgovorom s publikom u kojem se nije libila ni pušenja trave, a posljedično sam u defileu vidio brojne poznanike poput dvojca iz Krankšvestera, Foxa, Kuku$a, Targeta... Subotnja poslastica večeri je Wu-Tang Clan. Energično, bombastično, nostalgično. Rulja je uživala, svi su ponavljali poznate versove, a neki su se odlučili i na brejkanje, pa i penjanje po obližnjim rasvjetnim stupovima.

#ShareLove bio je motiv čitavog festivala i izvođači su ga odlično promovirali. Doduše, iako je moto bio upućen kontra nacionalizma - jedina kritika ide ka suptilnoj promociji jugonacionalizma (od strane pojedinaca) koji je uz ine nacionalne pokrete zaslužan za brojna zlodjela kroz dvije Jugoslavije, perfidno skriven pod 'anacionalnom' krinkom - nadam se da će nostalgija za totalitarnim režimima prošlosti kroz koje desetljeće napokon napustiti ove napaćene prostore. Enrico Sangiuliano kasnije je odradio standardno dobar posa, a moram istaknuti Jocka koji je po mom skromnom sudu drugi ponajbolji DJ festivala, nakon neprikosnovenog Alicantea. Tu je bilo pregršt drugih odličnih izvođača ali je nemoguće sve obići i sačuvati snagu za cjelonoćno partijanje. Hvala izvrsnim organizatorima, a niz nastavljam već ovog vikenda na jarunskom We Love Sound eventu. Možda je kiša i tmurno no ljeto je započelo!

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.