Naslovnica Društveni inženjering

Politički spektar - Jesu li zastarjele podjele na desnicu i ljevicu?

Objava 23. travnja 2017. 0 komentara 250 prikaza
Društveni inženjering - naslovnica knjige
Društveni inženjering - naslovnica knjige
Društveni inženjering - naslovnica knjige

Nakon vrlo uspješne promocije svoje nove knjige 'Društveni inženjering' (možete je naručiti OVDJE) i u ovom blogu prenosim jedan od njezinih dijelova, onaj vezan uz politički spektar i njegove korijene.

Politički spektar tradicionalno predstavljaju četiri kuta razmatranja ideologije i njegova funkcija je kategorizacija ideoloških obrazaca i ljudi u potencijalne stranačke i glasačke kutije. Geometrijske osi definiraju način podjele, pa poznajemo tzv. 'jednodimenzionalnu' podjelu na ljevicu i desnicu, no danas se razmatraju i 'dvodimenzionalne', 'trodimenzionalne' te 'višedimenzionalne' podjele spektra što upućuje na priznavanje većeg broja različitih ideoloških obrazaca.

Originalna desnica-ljevica kategorizacija nastala je po podjeli pozicija u francuskom parlamentu nakon Francuske revolucije, pa su komunizam i socijalizam lijevi, a fašizam i konzervatizam desni aspekti. Liberalizam je uveo neke nove smjernice (bilo socijalne ili ekonomske) dok je centristički pokret dodao i središnju os. Religija je uvela nove tokove pa se nastojalo onemogućiti postojanje ateističkog domoljuba ili pak religijskog anarhista. Humanizam, anarhizam i individualizam također bježe iz skale političkog spektra i stavke se samo dodaju u spomenutu multidimenzionalnu sliku.

Osobne slobode i ekonomske slobode na suprotnim su stranama spektra i često su međusobno sukobljene, poput ljevice i desnice, socijalizma ili nacionalizma, komunizma ili fašizma. Slobodarstvo je pak suprotstavljeno populizmu, a unatoč političkoj nekorektnosti radikalni hibridi u spektru su se znali pokazati kao najveći generatori društvenog rasta, poput nacionalsocijalizma ili korporatizma. Ostale podjele kao referentne točke uzimaju ulogu crkve (klerička država i sekularna država), urbanu ili seljačku razdiobu, državni intervencionizam, multilaterizam ili izolacionizam, pacifističku ili imperijalističku agendu, slobodnu trgovinu ili protekcionizam, multikulturalizam ili asimilaciju, te već spomenute ideologe i njihove načine implementacije samih strategija - radikale, progresivce, konzervativce i reakcioniste. U principu se svi ideološki kompasi na kraju svode na istu priču i svi koji iz nje ispadaju nastoje se nasilno ugurati i etiketirati. Društvenim inženjerima ne odgovara izlazak iz nametnute polarizacije.

Povijesno gledajući, politički su režimi razmatrali dvije strane. Jedna je bila aristokratska i rojalistička, a druga republikanska, sekularna i civilna. Buržuji su predstavljali ljevicu, srednju klasu i kapitalizam, dok su radikalniji koketirali s komunističkim idejama. Desnica je favorizirala imperijalizam, ropsko ili klasno društvo i usku suradnju s crkvom. Nakon Francuske revolucije ljevica se podredila interesima radničke klase, siromašnog seljaštva i nezaposlenih - ne toliko zbog ideologije koliko zbog rastuće potrebe za širenjem kruga potencijalnih birača. Polako se pod isti kišobran skupljala i masa trgovaca, socijalista, anarhista, komunista... Desnica je uvidjela njihove težnje ka izjednačavanju ljudi i prava pa su se posvetili suprotnom - podršci različitosti pojedinaca, hijerarhije i nejednakosti kao vrline. Tržišno natjecanje postaje generator 'poštenih' nejednakosti po evolucijskim i darvinističkim postulatima, crkva je preuzela ulogu autoritativnog monarha dok su aristokrati postali bankari, oligarsi, ljudi bliski s vrhuškom i financijeri političkih kampanja.

U potonjem podcastu raspravljao sam s Peđom Bajovićem upravo o najsuvremenijem obliku političkog spektra, onom kojeg s jedne strane čine konzervativci dok mu s druge strane dominira triptih ljevičari - progresivci - liberali. Naravno, svi troje su doista različitih pogleda na brojna pitanja i društvena uređenja, no lakonski su se svrstali na istu poziciju vjerojatno osuđujući jedni druge na propast. Rezultati te neprirodne koalicije dokazuju se iz izbora u izbore, a kao i uvijek u povijesti - nitko ne želi priznati vlastitu propast i pogrešnu odluku, sve dok ne dodirne samo dno...

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Message