Blogosfera Vrata percepcije

PSIHODELICI I ZNANOST Zašto predrasude i neinformiranost i dalje utječu na znanstvenu zajednicu?

Povod novom blogu dva su članka izašla u Viceu i Rolling Stone magazinu.
Objava 10. prosinca 2018. 0 komentara 2374 prikaza
Psilocibinske gljive
Psilocibinske gljive
theatlantic.com

Svaki od dvaju tekstova govori o psihodelicima, odnosno o nužnosti njihove reevaluacije u stručnim krugovima. Iako su ih nekoć i predsjednici poput Ronalda Reagana prozivali kao otrove - situacija se rapidno mijenja i psihodelici prolaze kroz svojevrsnu renesansu.

MDMA ruši političku barijeru

O novoj knjizi Michaela Pollana već sam pisao (tekst pročitajte OVDJE), baš kao i o dokumentarnom futurističkom serijalu u kojem ih je i Elon Musk etiketirao kao jednu od mogućih promjena paradigmi 21. stoljeća - dugoročni efekt ove nove priče o psihodelicima i dalje utječe na američku javnost. A sada se i voditelji talk-show i late-night emisija pitaju imaju li potencijala u liječenju psihičkih bolesti i ovisnosti. Psilocibinske gljive i meskalinski kaktusi u takvoj se uporabi koriste već stotinama i tisućama godina dok je LSD pokrenuo jednu od najvećih kontrakulturalnih revolucija prošlog stoljeća - Hippie pokret i Djecu cvijeća.

Studije o pozitivnim učincima postoje i pokretali su ih entuzijasti i profesionalci poput Timothyja Learyja, no sve je neslavno i naprasno završilo nakon što su psihodelici zakonski zabranjeni. To je zapravo i jedinstvena situacija u novijoj povijesti, pošto se ne pamti slična birokratsko-politička zabrana znanstvenih studija nad resorom koji je pokazivao ogroman potencijal. MAPS (Multidisciplinary Association for Psychedelic Studies), the Heffter Research Institute i the Beckley Foundation ostali su praktički sami protiv 'vjetrenjača'. I danas kada je najgori legislativni pritisak završio upravo su oni zaslužni za sve veći broj znanstvenih studija o psihodelicima.

Anketa među znanstvenicima dokazala - predrasude iznad znanosti

Opsesivno-kompulzivni poremećaj, anksioznost, depresija i ovisnost samo su neka od ispitivanih područja. MDMA je prvi probio barijeru i FDA mu je dala status 'potencijalno revolucionarne terapije' koja će biti korištena kao tretman za PTSP ako prođe Treću fazu kliničkih testiranja. I to sve bi moglo biti potvrđeno već početkom narednog desetljeća. LSD i psilocibin čekaju vlastitu prigodu, a znanstvena zajednica nakon godina kritike i negiranja danas šuti na medicinski potencijal psihoaktivnih supstanci. Dva su ključna pitanja u tematici - kako ih inkorporirati u postojeće liječenje i tko će izdavati takve recepte? Dr. Brian Barnett anketirao je 300 doktora medicine diljem SAD-a u potrazi za odgovorom i rezultate je objavio u prestižnom 'Journal of Nervous and Mental Disease'. Zaključak je sljedeći - psihijatri i dalje odbijaju nove znanstvene dokaze i drže se predrasuda, zastarjelih studija ili pak informacija za koje nisu mogli pronaći potporu u znanosti.

Jedan od takvih primjera je i ponavljanje da 'psihodelici povećavaju rizik kognitivnih problema', da 'pojačavaju mentalne bolesti' ili pak 'ohrabruju na suicid'. Iako suvremene studije ukazuju na upravo suprotne rezultate od navedenih i neke od stavki uopće nikada nisu ni dokazivane, više od pola psihijatara čvrsto se držalo tih teza. Tek trećina stručnjaka smatra da bi im se stavovi mogli promijeniti sukladno novim rezultatima, a još i manje da bi psihodelični tretman mogao poboljšati struku. Ono što je najzanimljivije je da ih većina unatoč negativnim i neprovjerenim stavovima smatra da bi se psihodelici mogli sigurno isporučiti unutar nekog tretmana, čime su željeli zaštititi vlastitu stručnost, no isto tako su i demantirali ostale razloge bojazni.

Žene protiv psihodelika, mladi psihijatri za

Zanimljivo je i da su se psihijatri gotovo stalno pozivali na neke sumnjive studije iz šezdesetih dok su bilo kakve informacije iz novih studija skoro odbijali i pročitati. Mladi psihijatri su pak jednoglasno bili za daljnju provedbu studija i na njih medijska propaganda nije utjecala. Novinari su tako gotovo presudan faktor u budućem statusu psihodelika. Još jedna interesantna činjenica iz ove ankete je da su žene skeptične u pogledu terapeutskih potencijala, zabrinutije za rizike i protiv su budućih studija na psihodelicima - nije poznato zašto je to tako. Jedino što se može zaključiti je da osobne preference prema psihodelicima imaju učinak i u stručnom rasuđivanju - gotovo dvostruko više muških psihijatara probalo je psihodelike, a žene su bile nepovjerljive prema psihonautici.

Faktor antidepresiva igra snažnu ulogu - ženski dio struke smatra da je time riješen problem i da nema razloga da se traže novi načini borbe s depresijom. Zaključak ankete je da je u budućem istraživanju materije nužno maknuti veo predrasuda iz same znanstvene zajednice - pošto je očigledno da upravo struka blokira progresivniji pristup i ispitivanja. Status 'Schedule II' kontroliranih supstanci također otežava istraživanja pa je nužno i redefinirati poglede. Psihodelici sve vjerojatnije imaju značajne mogućnosti medicinske primjene i samo je pitanje kliničkih studija na koje što prije treba odgovoriti. Šamanske tradicije bi tako nakon stoljeća omalovažavanja mogle dobiti status koji su odavno trebale uživati, baš kao i psihodelične biljke naših starih.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.