Blogosfera Vrata percepcije

Psihodelici osvajaju američke medije i autore: 'Mijenjaju svijest, ego, potiču kreativnost i liječe psihoze'

Velika kolumna cijenjenog NY Times x5 bestseler autora Michaela Pollana za 'The Wall Street Journal' uzburkala je američku javnost. Tema su bili psihodelici.
Objava 11. svibnja 2018. 1 komentara 2292 prikaza
Michael Pollan
Michael Pollan
The Tim Ferriss Show

'Ono što je teleskop za astronomiju, mikroskop za biologiju... E to su psihodelici za razumijevanje ljudskog uma'. Time započinje svoj novi veliki hit nazvan 'How to Change Your Mind: What the New Science of Psychedelics Teaches Us About Consciousness, Dying, Addiction, Depression, and Transcendence' ('Kako promijeniti vlastiti um: Što nova znanost o psihodelicima podučava o podsvijesti, smrti, ovisnosti, depresiji i transcendenciji') koji u SAD-u izlazi 15. svibnja i već je svojom pompoznom najavom digao tenzije u znanstvenoj zajednici. Naime, unatoč liberalnosti američkog društva psihodelici su i dalje svojevrsna tabu tema.

Ego - Alat i prijatelj, ne samo grubi upravitelj života

'Ne postoji niti jedna kultura na Zemlji koja nije upotrebljavala biljku ili gljivu kao sredstvo promjene svijesti. Uz jednu jedinu iznimku, Inuite.' Pollan je u štivu kombinirao antropologiju, vlastito iskustvo i znanstvene studije, pa mu je psilocibin poslužio poput svojevrsnog okvira za argumentaciju. 'Iskustvo na gljivama posve je izmijenilo razmišljanje terminalnih pacijenata o samoj smrtnosti. Podarilo im je mistično iskustvo koje je razbilo njihov ego i dovelo ih do razmišljanja o mjestu u svemiru na jedan plemenit način.' Pri pisanju je koristio brojna svjedočanstva pacijenata o benefitima enteogena. Posvetio se i povijesnom okviru njihovog izučavanja koje je sve do dr. Timothyja Learyja razmatrano kao 'psihotomimetika' ili 'psiholitik', sve dok on nije reformirao samu definiciju otkrićem da oni ne oponašaju psihozu već služe širenju svijesti.

Termin 'psihodelik' djelo je Humphryja Osmonda, a prvo pravo pisano iskustvo van antropološkog konteksta dolazi iz pera Aldousa Huxleya - 'Vrata percepcije'. Pollan se posvetio istraživanju gljiva (psilocibin i psilocin), LSD-a, DMT-a, pejotla (meskalin), no u svojoj potrazi izuzeo je MDMA koji ne smatra psihodelikom već isključivo empatogenom s psihodeličkim natruhama. 'Svakom psihodeličnom putovanju za ovu knjigu prethodila je besana noć prepuna anksioznosti. Ne smatram sebe nekim ekspertom. Više volim pisati o nečemu što podrazumijeva učenje. Pretpostavljam da čitatelj ne voli patronizaciju od strane iskusnih stručnjaka. Radije bi krenuli na putovanje i učenje s nekim poput vas.' Psihodelike tako opisuje kao sredstvo za lucidne snove, let kroz hipersvemir, alat za ekspanziju svijesti, ali i kao divan medij za izučavanje mentalnog zdravlja, psihologiju i kreativnost.

'Psihodelici će pomoći u stvaranju unifirane teorije o mentalnim bolestima'

'Veliki broj ljudi navodi kako su im psihodelična iskustva u samom vrhu bitnih životnih prekretnica, usporediva s rođenjem djeteta ili smrću roditelja. Navode i kako imaju jedinstvenu sposobnost trajne promjene navika, elemenata osobnosti i karaktera. Otvorenost, kreativnost i tolerancija također značajno i vidno rastu. Psihodelici tako imaju sposobnost ojačavanja ili ponovnog buđenja ideja koje već poznajemo ili bismo ih trebali ozbiljnije prihvatiti. Njihovo jačanje vodit će nas kroz naše ponašanje.' Sve navedeno smatra dovoljnim motivom da se psihoaktivne komponente još više koriste u znanstvenim studijama u tretiranju depresije, koju uz stres navodi kao kronični problem suvremenog društva. Psilocibin ima potencijala u tretiranju ovisnosti o alkoholu, ibogain o opioidima, MDMA za PTSP. 'Psihodelici više nisu fama i pitanje je hoće li novi američki predsjednici poput Nixona nazivati Learyja i druge znanstvenike - najopasnijim ljudima u Americi. Samo je tretman PTSP-a dovoljan da se to više nikada ne dogodi.'

'Ne postoje smrtonosne doze psilocibina ili LSD-a, rizici su isključivo psihološke prirode. Čak je i analiza tzv. 'Bad tripova' izuzetno korisna ako je obavi iskusan terapeut. Psihodelici mogu biti okidači za shizofreniju. No potencijalna opasnost minorna je naspram lijekova koje uzimamo rutinski, samo zato jer su legalni i nemaju stigmu. Vjerujem da ćemo uskoro imati veliku unificiranu teoriju o mentalnim bolestima. I možda upravo povezanost psihodelika s istim područjima mozga pomogne pri tome.' Pollan je pri svom istraživanju konzumirao LSD, psilocibin, 5-MeO-DMT i Ayahuascu, te kao krovno iskustvo navodi 'upoznavanje vlastitog ega' kojeg koristi kao alat i prijatelja, ne kao grubog upravitelja vlastitih odluka. Na kraju se odbija nazvati 'psihonautom' iako će upravo ova knjiga područje dodatno približiti današnjoj srednjostrujaškoj publici SAD-a, upravo onima kojima tako bitne društvene teme i trebaju biti pojednostavljene. Treći val psihodelije poprima sve ozbiljnije konture i širi se svijetom...