Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Okultna simbolika

Psihodelija i kiberdelija - Drugačija stvarnost ljudi i računala

Objava 12. listopada 2015. 2 komentara 1415 prikaza
Psihodelija i kiberdelija
Psihodelija i kiberdelija
Psihodelija i kiberdelija

Povodom dolaska 6. međunarodnog sajma alternative, zdravog života i graničnih područja znanosti 'Mystica', odlučio sam se za pisanje bloga koji će biti blizak mom subotnjem predavanju.

Za početak se moram ispričati što zbog tehničkih problema neće izaći najavljeni roman 'Kaleidoskop' u sklopu sajma, no budite sigurni da novi datum i event neće odudarati kvalitetom - već će dapače biti na vrijeme najavljen i popraćen zanimljivim programom. No, zato ćete od 14:00 na Zagrebačkom velesajmu (velika dvorana, paviljon 11d) u subotu moći pogledati predavanje 'Psihodelija i kiberdelija - Halucinogeni i transhumanizam'.

A sada, blog. Baš kao što u naslovu piše - u pitanju je kolizija psihodelije i kiberdelije kao drugačijih stvarnosti bioloških i tehnoloških entiteta. Pojednostavljeno - psihodelija bi bila način otkrivanja prave stvarnosti svijeta koji nas okružuje, bilo dekodiranjem matrice ili prelaskom u druge platoe svijesti. Kiberdelija je pak stvarnost prisutna kod tehnoloških entiteta, svojevrsna tehnološka forma života. Oba naziva imala su svoja povijesna razdoblja pa se vjerojatno dobro sjećate psihodelične kontrakulture i 'djece cvijeća', hippieja, a kiberdelična kontrakultura podrazumijeva transhumanizam.

Psihodelija usko vezana uz povijest umjetnosti i religije

Psihodelijom se tako naziva subkultura čije značajke definiraju psihodelične supstance i umjetnost proizašla iz tih iskustava - od slikanja gdje se ističe Pablo Amaringo sa svojim Ayahuasca Artom, pisanja s legendama poput Philipa K. Dicka ili Huntera S. Thompsona, pa do glazbe i psy-dub, psy-chill ili Ikarosa. Polovičnim ili mikrodoziranjem dobivamo uvide u nadrealnost vlastitog svijeta, osjetila nam jačaju desetke puta, usvajamo sinesteziju... Baš kao što govori i izvor riječi - otkrivamo dušu. Dosegnuti ta izmijenjena stanja svijesti možemo na više načina - dubokom meditacijom, stimulacijom osjetila, plesom, postom, znojenjem i, najčešće, psihoaktivnim biljkama. Halucinogen je tako krovni naziv za sve psihoaktivne agense koji stvaraju halucinacije, perceptivne anomalije i subjektivne prozore, a dijelimo ih na psihodelike, sintetike, disocijative i delirijante.

Da bismo izbjegli strah i nepoznato, često se za prvo iskustvo odlučujemo na pomoć šamana, praktičara koji pomoću halucinogena kontaktira sa spiritualnim svijetom i tijekom rituala izvodi divinaciju i iscjeljivanje. Tako je za početnike najbolja opcija ceremonija gdje će netko konstantno na njih paziti i koncentracijom energije neće postojati mogućnost preintenzivnog ili šokantnog iskustva. Sama psihodelična povijest počiva na određenim postulatima. Animizam je uveo vjerovanje u prisutnost duha u svim živim i neživim stvarima i pojavama dok se animisti drže interkonekcije svih stvari u svemiru, štovanja prirodnih sila, cikličnosti vremena i života, te reinkarnacije i putovanja duše. Svi ovi segmenti pronalaze se u psihodeličnim iskustvima i spoznaja često ovisi o poznavanju istih.

Epifiza kontaktira s onostranim

Put je pak moguć kroz tri svijeta u šamanskoj praksi - Srednjeg koji je naša stvarnost i zna biti iskrivljen ili nadrealan, Donjeg koji je svijet 'nižih' duša poput životinja, biljaka, minerala i kamenja i Gornjeg koji je viši duhovni plato s formama koje prezentiramo imenima poput 'anđeo', 'demon', 'bog', 'avatar', 'svetac'... Portal prema tim spoznajama je epifiza iliti pinealna žlijezda koja čovjeku služi za regulaciju melatonina i DMT-a, krovne supstance za ovakva putovanja. 'Duhovnu molekulu' možemo aktivirati putem psihoaktivnih supstanci unutar psihodeličnih biljaka i pripravaka, a ukoliko slušamo šamane svaka biljka ima svoju osobnost, razlog primjene i način uporabe. Pripremaju ih duhovni posrednici, svećenici ili spiritualni vodiči, a uzimaju se u ceremoniji, inicijaciji, ritualu ili pak u vlastitom angažmanu i osobnoj potrazi.

Biljke su tako spiritualni katalizator koji služi rekonekciji i meditaciji, te se dijele na biljke iscjeliteljice i biljke učiteljice, a najčešće posjeduju i obje karakteristike, ovisno o doziranju. Upravo je ta konkretna doza najčešći kamen spoticanja jer se nuspojave javljaju s prevelikim unosom psihoaktivne supstance i psihičkom nespremnošću konzumenta. Bitno je i povezivanje odnosno osobna vibracija korisnika i biljke koja ako nije na sličnoj frekvenciji zna biti prepreka u izmjeni moždane biokemije, dekodiranju stvarnosti i, naposljetku, prelasku u druge stvarnosti. Duša biljka i njezina osobnost upravljaju svim navedenim procesima i način podučavanja ovisi o osobnom prihvaćanju. To u prijevodu znači da nije za svakoga 'učiteljica sa šibom', baš kao ni 'blaga majka priroda'. Karakteristike i razlike među psihodelicima poput Ayahuasce, gljiva, LSD-a, iboge, meskalina i drugih ćete imati priliku vidjeti na subotnjem predavanju.

Spoj čovjeka i stroja za početak Novog doba

Kada se sve zbroji i oduzme, ova rekonekcija prema prirodi i njezinoj psihodeličnoj naravi jedna je strana novčića. Što nas očekuje s druge? Ukoliko je taj svijet opredijeljen za poboljšavanje psihičkih i mentalnih funkcija i spoznaja, svijet transhumanizma baziran je na fizičkoj komponenti i poboljšavanju mentalnih i fizičkih mogućnosti, te borbi protiv bioloških manjkavosti. Takva filozofija podrazumijeva mozak kao 'hardware', um kao 'software', tijelo kao 'avatar', smrt je samo bolest u programu zvanom život dok cilj nije spoznaja kroz cikličnost života i reinkarnaciju već kroz besmrtnost, a čovjek na kraju neće postati jedno s bogom već bog sam. Iako zvuči pomalo pretenciozno, filozofija kiberdeličnog pokreta nije ništa više stigmatizirana i tabuizirana od uzimanja psihodelika koje društvena norma proziva 'narkomanima'.

Razlike u razvoju čovjeka zapravo i nisu toliko udaljene jer čovjek za razliku od šamanizma napreduje kroz ovaj životni slijed i neće mu biti potrebno umiranje, koje je često i pretvaranje u 'prah i pepeo' pošto dio transhumanista ne vjeruje u koncept duše. Nadljudi, transljudi i superljudi prva su stavka prije nastanka Postljudi - kiborga s hipotetskim ’radikalno pojačanim ljudskim sposobnostima’ koji ih stavljaju u superiornu rolu naspram čovječanstva. Kolektivna svijest sljedeća je razina postojanja na kojoj bismo imali simbiozu svih informacija i osobnosti čovječanstva smještenu na jednom mjestu. Konačni cilj je Postsvemirski bogočovjek, odnosno digitalna univerzalna civilizacija pohranjena u simuliranoj stvarnosti (hologramskom svemiru). Čini vam se apstraktno? Ne sikirajte se, slične apstrakcije su dio i psihodeličnog svijeta.

Braća Huxley kao dvije strane istog novčića

Transhumanistički pokret osmislio je Julian Huxley 1957. godine, kao transcendenciju čovjeka i čovječanstva na višu razinu, te spoj znanosti, tehnologije i društvene utopije s eugeničkim pristupom. Zanimljivo, jedan od ključnih ljudi psihodeličnog pokreta bio je njegov brat i SF pisac Aldous Huxley. Ključni ljudi FM-2030, Robert Ettinger, Natasha Vita-More, Eric Drexler, Tom Morrow i Max More desetljećima su razvijali ovaj novi kulturalni i filozofski pokret koji svoje postulate temelji na povezanosti čovjeka i stroja. No, ono što je posebno zanimljivo je spajanje tih subjekata na psihološkoj komponenti. I sada se postavlja ključno pitanje - Sanjaju li androidi električne ovce? Imaju li tehnološke komponente svoju svijest? Upravo to je predmet mnogih filozofskih i psihodeličnih potraga i iskustava. Može li se svijest uopće dekodirati kao informacija ili je ona eksterna značajka nekog višeg sustava?

Postoje određena svjedočanstva ljudi tijekom psihodeličnih iskustava koji su uronili u svijet tehnologije. Dok ljudska, životinjska ili biljna stvarnost nastoje uživati u raznolikostima, determinističkom kaosu i neočekivanom kao ključu vlastitih iskustava, tehnološka svijest fokusirana je na pravilnost, rutinsku i sveobuhvatnu repeticiju, kreaciju kao plod logike i realnosti, ne i 'kvantnog skoka' i nadrealizma... Ulazak i percepcija takve stvarnosti drugačije od naše moglo bi jednog dana stvoriti novi nivo postojanja - bilo kod nas, bilo kod računala. Kada bismo spojili filozofije braće Huxley, tako nešto nas sigurno i očekuje. Jedino je pitanje je li ta fuzija ono što nam je zbilja potrebno, spoj prirodne i mračne ekstaze, simbolike i dijabolike - ili pak opasnost koja prijeti čitavom čovječanstvu. Vidimo se u subotu!

  • lojtra1:

    Zašto ne biste vjerovali narodnom iskustvu koje je stoljećima nagomilalo mudrost? Lude gljive nisu (dobre) za jelo!

  • neboiznadzagreba:

    Što se događa kada se roboti napuše, pitanje je sad.