Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Misterije i tajne

Ratni inženjering – namještaju li se ratovi od strane interesnih skupina?

Teorije sukoba poprilično ovise i o subjektivnom mišljenju
Objava 12. lipnja 2020. 0 komentara 1029 prikaza
Foto: Wikipedia
Foto: Wikipedia
Intrigantno je čuti da brojne teorije sukoba završavaju kada se spomene Gene Sharp i Gandhijevski pristup sukobu

Teorije sukoba prisutne su već najmanje dva stoljeća u literaturi socioloških znanosti, no nužno je naglasiti kako njihova primjena seže daleko ranije u prošlost.

Pod ovim složenim društvenim sektorom podrazumijevamo grupacije koje na neki način kritiziraju funkcionalnost institucija i ideološki konzervatizam. Ocem ove teorije kada je riječ o društvu smatramo Karla Marxa, a kroz povijest vidimo i neke druge primjene poput podjela, skrivene agende, konstruiranih sukoba i ostalih manipulacija i zavjera. Znanost teorija sukoba gledamo van zavjereničkih okvira, no svakako ćemo navesti i najbitnije primjere ratnog inženjeringa. Marx je naravno sve gledao kroz prizmu proleterske revolucije i odnosa prema kapitalizmu, a nadogradnju na teoriju omogućio je Ludwig Gumplowicz, politički teoretičar poljsko-austrijskog podrijetla.

U knjizi ‘Grundriss der Soziologie’ (1884.) opisao je vlastito mišljenje da je današnja civilizacija oblikovana kroz konflikte između kultura i etničkih grupacija, te zapravo svoju trenutnu sliku duguje ratovima i osvajanjima. Klasni, rasni i etnički sukob bile su mu polazišne točke i vječiti okršaj gospodar-rob aktualan je u bilo kojem sustavu. Intrigantno je razmišljanje nekih autora poput poznatog britanskog ‘teoretičara zavjere’ Davida Ickea kako su svi ratovi manipulirani s unaprijed poznatim ishodom, što bi stvorilo iznimno moćne temelje za mišljenje da je najjača spona instanci društvenog inženjeringa upravo ratni inženjering jer bi na taj način ‘de facto’ napravili sliku civilizacije kakvu požele.

Različiti pristupi sukobu i prosvjedima

Naravno, teorije sukoba poprilično ovise i o subjektivnom mišljenju. Ward je predstavio dinamičnu sociologiju te je smatrao kako je društvo itekako moguće preoblikovati u potrazi za manjim brojem sukoba i ratova. Durkheim je identificirao i glavni čimbenik sukoba – zločin (kriminal). Odnos morala i zakona konstantno nastoji spriječiti te sukobe, a Weber je podcrtao nužnost pojedinca za utjecajem na društvene odnose. C. Wright Mills je donekle zaokružio sliku i dodao kako suvremeni sukob počiva od različitih interesa i resursa unutar različitih grupacija.

On je dijagnosticirao problem američkog društva – fuziju korporativne elite, Pentagona i izvršnih grana vlasti. Interes te elite je uvijek različit od interesa običnog čovjeka i zaključio je kako je neminovno da ovaj zavjerenički sukob završi eskalacijom sukoba, proizvodnjom oružja za masovno uništenje i mogućim istrebljenjem čitavog čovječanstva. Unatoč takvim pretpostavkama nije nazivan teoretičarem zavjere, premda je dao prve temelje još pedesetih godina prošlog stoljeća. Intrigantno je čuti da brojne teorije sukoba završavaju kada se spomene Gene Sharp i Gandhijevski pristup sukobu.

Nenasilni otpor naziv je koji se rabi za praksu primjene moći u svrhu postizanja društveno-političkih ciljeva kroz simboličke prosvjede, ekonomsku ili političku nesuradnju i druge metode koje ne sadrže nasilje. Druga grana ovakvog pristupa su pasivni otpor i građanski neposluh, te je kroz povijest dokazano kako imaju širok utjecaj na nasilne politike vlasti i elite. Neplaćanje poreza, bojkoti, sabotaže, aktivizam samo su neki od načina kako se oduprijeti sustavu i znaju biti prilično bitne kada govorimo o manipulaciji na podsvjesnom nivou – jer se manipulatori upravo ovim perfidnim načinom često služe u ostvarivanju vlastite koristi. Takav jedan primjer definitivno je pokret ‘Occupy Wall Street’ kojem je u začetku novac donirao George Soros, iznimno kontroverzna figura poznata po utjecaju na geopolitičkoj i financijskoj sceni. Povijesni primjer nenasilnog otpora definitivno je Mohandas Mahatma Gandhi koji je na taj način uspio ostvariti nezavisnost Indije. U novije doba brojni promotori ovog načina sukoba s vladajućom elitom ubijeni su u vlastitim nastojanjima, a najradikalniji primjer je Martin Luther King. Iako je strategija zamišljena kao bijeg iz totalitarnih režima, sve je vidljivije da je prosvjednici koriste u neoliberalnim demokratskim državama. Sharp je naglasio kako moć lidera države ovisi o pokornosti njegovog naroda, a kao sponu bismo mogli dodati i teoriju ruskog autora Aleksandra Solženjicina koji smatra kako ‘pojedinac ima moć nad ljudima dok im ne oduzme sve što imaju – ako je čovjek bez ičega više nije u rukama manipulatora’. Iz tog razloga niti vladar ili interesna skupina ne smije pretjerati s prisilnom pokornošću vlastitog naroda.

Stvaranje sukoba radi stvaranja društvenih poredaka

Da bi se izbjegla uporaba nenasilnog otpora koji je izuzetno zahtjevan problem za bilo koju vlast, pribjegava se inženjeringu sukoba, bilo kroz neke ratne alate ili polarizaciju. Kada spominjemo ovo drugo, najpoznatiji primjer je koncept ‘Podijeli pa vladaj’ (‘Divide et impera’). Pripisuje se Juliju Cezaru i predstavlja kombinaciju višelevelne manipulacije politika-rat-gospodarstvo, putem koje određena država ili interesna skupina razjedinjuje protivnika podjelama. Danas se ovaj koncept vrlo često upotrebljava u vlastitim granicama i među strankama, idejama i sličnim sektorima koji omogućavaju tzv. ‘krizni menadžment’ i fokus javnosti usmjeravaju ka manje bitnim područjima dok vlast odrađuje nepopularne poteze u tajnosti. Rimljani su se vrlo uspješno služili ovim alatom pa su ‘pacificirali’ Judeju podjelom židova na pet frakcija, a na sličan način su razbili i Ahajski savez. Kasnije je isti princip gurao i Niccolò Machiavelli uz dodatnu maksimu ‘Cilj opravdava sredstvo’. Nešto slično usavršio je i Kvintus Fabius Maximus s tzv. ‘Fabijanskom strategijom’ što je u kombinaciji s dodatnim psihičkim podjelama vrlo učinkovito oružje – o svemu ćete pročitati više kada budemo spominjali Fabijansko društvo. Te zakulisne igre do perfekcije su usavršili Habsburgovci. Strateški je tehnika i dalje u opticaju, naročito u korporativnom sektoru s monopolističkim natruhama. Razbijanje i polarizacija konkurencije olakšava kupovinu konkurenata i često se kroz marketing plasira na šire tržište.

 

*************** ANALIZA SUBLIMINALA ***************

Koliko bizarni mogu biti ‘fashion shooting’ eventi, dokazuje galerija fotki Vice magazina u kojoj veličaju samoubojstvo i na taj način reklamiraju odjevne artikle.

Reneacting a person's last agonizing moments to sell an attractive item of clothing is wrong on so many levels.

Irish Chang died in 2004, which is less than ten years ago. This is pretty much the very last thing people close to her want to see at this point and time.

What is somewhat infuriating about this photoshoot is that it utterly fails at raising any kind of awareness or discussion about the issue. It is a typical bland fashion shoot with lifeless models that associates fashion with death. The photoshoot was removed from the Vice's website but is still in the print version.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.