Blogosfera Vrata percepcije

Reverzibilne poruke – zašto pop industrija ‘mrzi katoličku crkvu’?

Okultizam, zakonsko-religijski pritisci i cenzura
Objava 07. veljače 2019. 1 komentara 1091 prikaza
Gtres/PIXSELL
Gtres/PIXSELL
-

Reverzibilne poruke (poznatije pod nazivom ‘Backmasking’) u pravilu označavaju tehniku snimanja zvuka ili poruke u kojoj se snimljeni uzorak snima u suprotnom smjeru od izvedbenog, čime se na namjeran način implementira poruka koju se može dokučiti tijekom preslušavanja zvuka u ‘backward’ modu.

Naravno, postoje i primjeri kada autori pjesama tvrde kako je do svega došlo na slučajan način. Da ovo nije trivijalan fenomen, govore i brojni dokumentarci, najčešće iz kršćanskih izvora koji smatraju kako pop industrija ‘mrzi katoličku crkvu’, kao i sudske parnice protiv bendova koji su se navodno služili ovom tehnikom. Više je razloga korištenja tehnike, a najpopularniji su oni satirički, okultistički ili umjetničke prirode. Zakoni protiv ovakvog načina implementacije nikada nisu doneseni unatoč velikom valu zahtjeva i pritisaka iz osamdesetih godina prošlog stoljeća kada se američka kršćanska zajednica podigla na noge nakon otkrivenih poruka. Ono što ćemo osim pukog nabrajanja pokušati dokučiti je i utjecaj istih na podsvijest čovjeka.

Crowley i Beatlesi pokretači trenda

Da bi se uopće moglo manipulirati zvukom, bio je potreban tehnološki napredak. Razvoj snimanja zvuka počeo je još od Edisonovog fonografa kojeg je usavršio Emile Berliner i time je omogućio rotaciju zvučnih diskova u smjeru suprotnom od snimljenog. ‘Pjesma je i dalje melodična u velikom broju slučajeva, neki zvukovi su slatki i inovativni, no sve u svemu – zvuk je drugačiji od pjesme reproducirane u pravom smjeru’, rekao je i sam Edison nakon preslušavanja nekih snimaka unatrag. Prve veće pokuse vezane uz ‘backmasking’ kreirao je Aleister Crowley. Ovaj poznati okultist kojeg smo spominjali i ranije tako je tehniku spominjao u enciklopediji magije ‘Magika’ u smislu da šegrt ‘mora trenirati govor unatraške’, a jedan od boljih načina vježbe bio je ‘preslušavanje fonografskih snimki unazad’. Taj primjer su činili brojni ‘magovi’ kasnije, pa su slične prakse zabilježene na okultnim ritualima elite. Primjer toga smo vidjeli u Kubrickovom posljednjem ostvarenju ‘Oči širom zatvorene’ kada je za potrebe scene sotonističkog rituala u Rothschildovom dvorcu izokrenuta pjesma pravoslavne rumunjske liturgije u skladbu koju možete pronaći na YouTubeu pod nazivom ‘Masked Ball’ britanske skladateljice Jocelyn Pook.

Polovica prošlog stoljeća dovela je do dvije ključne stvari. Naime, razvoj glazbenih medija dovodi do popularizacije kaseta za snimanje, a paralelno se stvaraju i natruhe elektronske glazbe kroz francusku fuziju prirodne i proizvedene eksperimentalne zvukove – ‘musique concrète’. Iako je teško utvrditi koja pjesma prva koristi tehniku reverzibilne poruke, smatra se da je riječ o numeri ‘Rain’ sa sedmog albuma legendarnog sastava The Beatles. Producent George Martin uvidio je koncept francuske eksperimentalne glazbe i smišljeno se posvetio razumljivom ‘backmaskingu’. John Lennon mu je u tom poslu bio desna ruka i tako se album ‘Revolver’ mogao pohvaliti s čak tri reverzibilne pjesme od kojih su preostale dvije ‘Tomorrow Never Knows’ i ‘I’m Only Sleeping’. Zanimljivo je da je Lennon posvjedočio da je sve nastalo slučajno nakon konzumacije kanabisa i nehotičnog obrtanja pjesme koje mu je odmah zvučalo jako ugodno. Poruka je glasila ‘…the sun shines. Raaain. When the rain comes, they run and hide their heads’ i pop kultura je promovira kao prvi slučaj reverzibilnog snimanja. Dvojac je kasnije radio različite preinake i ostale dvije pjesme, no bez ovako evidentnih rezultata. Kako su nastojanja objavili u medijima, svijet ‘backmaskinga’ na velika vrata počeo se širiti. Iz tog razloga je zanimljivo da veliki broj ljudi i danas smatra kako je riječ o ‘teorijama zavjere’ i ne vjeruju čak niti otvorenim priznanjima izvođača i dokazima da je sve istinita i raširena pojava.

Okultizam, zakonsko-religijski pritisci i cenzura

Razvoj tehnologije je znatno olakšao ovaj stil izražaja, a najpoznatiji primjer s početka sedamdesetih godina bio je onaj iz filma ‘Egzorcist’ gdje se tijekom jednog prizora demon manifestira u ‘backmasking’ tehnici. Sam prizor i zvuk su zvučali prilično zastrašujuće, pa ne čudi što je sve poslužilo kao uzor za rastući pokret sotonističke crkve, kao i rock i metal bendova. Daleko najpoznatija reverzibilna poruka dolazi iz 1971. godine iz pravca legendarne grupe Led Zeppelin. Njihov ‘Stairway to Heaven’ do danas je ostao medijski najpopraćeniji primjer ‘backmaskinga’. ‘Žalostan sam zbog svega jer je pjesma napisana iz najbolje namjere, a stavljanje skrivenih i izokrenutih poruka nije moj način stvaranja glazbe’, reakcija je Roberta Planta na čitavu hajku prema bendu. ‘Here’s to my sweet Satan. The whos little path would make me sad, whos power is Satan. He will give those with him 666…’ dio je navodne reverzibilne poruke koju je oštro demantirao i izdavač s objavom kako se njihove ploče slušaju samo u jednom smjeru.

Electric Light Orchestra su 1974. javno optuženi kako njihov singl ‘Eldorado’ sadrži poruku ‘He is the nasty one / Christ, you’re infernal / It is said we’re dead men / Everyone who has the mark will live’. Kako se implicira na Sotonu, znak zvijeri i slične biblijske vrijednosti, pjevača i tekstopisca Jeffa Lynnea se napalo iz svih smjerova. ‘To je čista izmišljotina i u pjesmi se ne govori ništa u tom kontekstu’ bio je njegov odgovor na kontroverzu, a grupa je samopromociju nakon propale karijere nastavila kroz namjerni backmasking u budućim albumima. Osobno preporučujem da se sadržaj posluša jer je po mom sudu prilično uvjerljiv unatoč poricanju ekipe. Pjesma ‘Snowblind’ sa Styxovog albuma ‘Paradise Theatre’ naišla je na sličnu paljbu nakon uočenog dijela ‘Satan move through our voices’. Kako je riječ o prilično sumnjivom primjeru, oglasio se i gitarist benda s tezom da ‘poruke mogu pokazati i u razumljivom tonu’.

Zbog ogromnog pritiska kršćanske zajednice čak niti grupa Queen nije smogla hrabrosti priznati da je u refrenu velikog hita ‘Another One Bites the Dust’ skrivena poruka ‘It’s fun to smoke marijuana’ unatoč tome što je na boljim snimkama izrazito uočljiva namjera i rečenica. Nisu svi koristili reverzibile kao maskiranje pravih namjera već i kao žestoki bunt. Frank Zappa je tako svoju pjesmu ‘Hot Poop’ s albuma iz 1968. ‘We’re Only in It for the Money’ namjerno okrenuo, a rezultat su stihovi ‘Better look around before you say you don’t care. / Shut your f…ing mouth ’bout the length of my hair. / How would you survive / If you were alive / shitty little person?’ Zašto? Jer je riječ o stihovima pjesme ‘Mother People’  koju je cenzurirala središnjica Verve Recordsa pa ju je stavio na album u zakonskoj sivoj zoni i nitko nije mogao ponovno cenzurirati stvar. Rogers Waters iz ‘Pink Floyda’ se pak odlučio na kritiku redatelja Kubricka jer mu nije dopustio sempliranje dijela filma ’2001: Odiseja u svemiru’, pa ga je spominjao u reverzibilu pjesme ‘Perfect Sense Part 1′: ‘Julia, however, in light and visions of the issues of Stanley, we have changed our minds. We have decided to include a backward message, Stanley, for you and all the other book burners.’

Koketiranje s ‘nečastivim’ kao kulturalni protuudar

A onda je došla sporna knjiga Jacoba Aranze ‘Backward Masking Unmasked’ (‘Reverzibilno maskiranje bez maske’) iz 1982. godine u kojoj po prvi puta sustavno optužuje rock pokret za ‘upotrebu backmaskinga da bi prikrili sotonističke i narkomanske poruke u podsvijest’. Do te tvrdnje sve se smatralo pop kulturom i okultizmom, a nakon tog izdanja sve ulazi u sferu širokopojasne zavjere. Pastor Gary Greenwald otvoreno progovara kako je ovaj tip subliminalnih poruka odgovoran za seksualnu i drogerašku zlouporabu. Kršćanski DJ Michael Mills smatra da na ‘podsvjesni um uspješno utječe ponavljanje bita i riječi pjesama kroz reverzibilne subliminalne poruke’ te svoje javne nastupe diljem američkih crkvi usmjerava ka apelu na bojkot rock glazbe. Rastom fundamentalnog kršćanstva diljem SAD-a i nakon ubojstava Charlesa Mansona koja su naprasno zaustavila hippy pokret i prikazala ga dekadentnim, sve pjesme dolaze pod radar, a autori čak i bez prevelikih dokaza o ‘backmaskingu’ postaju etiketirani kao ‘razvratni sotonisti’. Tako agresivna akcija dobiva reakciju i bendovi iz inata sve više prakticiraju okultni ‘backmasking’.

1990. godine na red dolazi i najpoznatiji sudski slučaj. Britanski heavy metal bend Judas Priest pred porotu dolazi zbog dva samoubojstva u Nevadi. Optužba je iznosila kako je za suicide kriv album ‘Stained Class’ iz 1978. koji u pjesmi slikovita naziva ‘Better By You, Better Than Me’ reverzibilno vrti poruku ‘Do it’ (‘Učini to’) čime je u podsvijest plasirao naredbu o samoubojstvu. Sudac je slučaj odbacio uz napomenu da ‘dostupna znanstvena istraživanja ne potvrđuju kako subliminalni stimulansi, čak i kada su dokazano percipirani, mogu stvoriti odluku ovakve razine’. Članovi benda Judas Priest su pomirljivo svjedočili da bi plasman takvih poruka bio ‘kontraproduktivan’ jer ne žele smrt svojih vjernih fanova već samo da ‘kupuju više ploča’. Slične optužbe viđene su i kasnije, nakon što je pjesma Nirvane ‘Smells Like Teen Spirit’ tehnički preslušavana u suprotnom smjeru. Iako je ovo poprilično kontroverzna teza, cijeli singl je navodno u drugom smjeru posljednja poruka Curta Kobaina. Uz ‘I hate you’ poruku vrlo jasno se vide i neke druge riječi pa priča nije u potpunosti deplasirana, naročito s obzirom na pozadinu benda i frontmena.

Jay-Z, Beyonce, Rihanna, Lady Gaga…

No, unatoč našoj percepciji kako je ‘backmasking’ fenomen prošlog stoljeća, to je apsolutno netočna tvrdnja. Missy Elliott je ovakve poruke s namjerom plasirala u pjesmi ‘Work It’ s albuma ‘Under Construction’ gdje je netom nakon izgovorenog pasusa ‘Watch the way Missy like to take it backwards’ (‘Gledajte kako Missy ide odostraga’) unatrag odrepala ‘I put my thing down, flip it, and reverse it’.

Sličnu prezentaciju imao je i reper Eminem u svom prvom velikom hitu ‘My name is…’ gdje reverzibilno ponavlja ‘It’s Eminem’ dok u singlu ‘Stimulate’ ima nešto duži monolog s ‘I’m not here to save you / I’m only here for the ride / So let me entertain you / And everything will be fine’. Kao posebnu preporuku poslušajte ‘backmasking’ njegove stvari ‘Not Afraid’ gdje je praktički čitava pjesma potencijalno reverzibilna.

Jedino se Linkin Park upustio tako složenog posla, i to u izvedbi ‘P5hng Me A*wy’, kao i nekim malo navučenijim YouTube teorijama. Bruno Mars u hitu ‘Lighters’ šalje obavijest da se ‘probudio’ i da želi pobjeći iz pop industrije jer ‘On ne daje sigurnost’, Miley Cyrus u hitu ‘Wrecking Ball’ više puta ponavlja da joj je ‘predodređeno umrijeti’ (‘I’m supposed to dye’), a po sadržajima prezentiranima na video servisima Michael Jackson je cijeli posljednji album posvetio očajničkom apelu za spas.

Dublji ulazak u ‘zečju rupu’ definitivno je potreban kada govorimo o suvremenoj pop kulturi. Teorije zavjere o 2Pacovoj smrti ćemo spominjati nešto kasnije, a najpoznatiji ‘backmasking’ koji ide tome u prilog onaj je u pjesmi ‘This life I lead’ gdje vrlo jasno reverzibilno poručuje ‘Yes, I’m alive and we miss You’ što je dalo krila čitavoj vojsci fanova za raznolike tvrdnje. Lady Gaga bi tako u pjesmi ‘Paparazzi’ trebala poručivati ‘We model on arts of Lucifer’, dok joj je singl ‘Bloody Mary’ poslužio da izrazi svoje seksualne afinitete s ‘Come into my ass, my ass, my ass!’ Veliki hit ‘Alejandro’ je pak poligon za desetke ponavljanja riječi ‘Whore’. Rihanna u hitu ‘Russian Roulette’ obrnuto pjevuši ‘I feel I’m not a girl’ gdje i konstantno želi poručiti da samo želi biti dijete i ne slijediti zlo. ‘He’s the master’ objavljuje nešto kasnije u istoj numeri, a u iznimno popularnoj ‘We found love’ promovira ljubav nečastivom s ponavljanjem ‘I love you Satan’. Nešto manje razumljivu poruku daje i u pjesmi ‘Diamonds’ gdje Njega opisuje s riječima – ‘He’s my Hindu, he’s Satan, Lucifer, He’s Eros, hail Satanism, I love Lucifer’. ‘Rude Boy’ joj pak služi za slične manire kao i Gagi uz riječi ‘Lick my big ass, thick ass’. Ništa manje nije eksplicitna niti u ‘Man Down’ ili ‘S&M’, bez obzira s koje strane pjesmu slušali. U novom velikom hitu i suradnji s Eminemom pod nazivom ‘Monster’ to ‘čudovište’ svaki puta imenuje s ‘Aziel’, a taj entitet u Bibliji predstavlja jednog od izbjeglih anđela.

Kanye West s druge strane osim učestalih psovki, reverzibilno spominje i pušenje kanabisa dok mu partner na albumu ‘Power’ Jay-Z voli ponavljati ‘I shit on You’. Zlobnici bi rekli da se kod Westovih pjesama često ne zna u kojem su pravcu puštene, a Z pak samo poručuje ono što i repa. Beyoncé u velikom hitu ‘Single Ladies’ više puta spominje Lucifera, klanjanje svijeta pred njom i sugestije da gledatelj treba ponavljati njezine pokrete u pjesmi. To ipak nije ni polovica onoga što mantra u pjesmi ‘Sweet Dreams’ gdje očigledno vrti riječi Lucifer i Satan. Jezovito je ipak slušati njezin posljednji hit ‘Drunk in love’ u kojem ponavlja ‘Help Us’ dok je Jay-Z ustvrdio da za njih više niti Obama ne mari. Upravo je ovaj dvojac iz posljednjeg dijela rečenice zaslužan i za najveće kontroverze ‘backmaskinga’. Jay-Z se tako odlučio u remix verziji pjesme ‘Lucifer’ s ploče ‘Grey Album’ istu umiksati kao svojevrsni hommage ‘White Album’ ostvarenju The Beatlesa i kada okrenemo pjesmu dobijemo ’666 – Murder, murder, Jesus!’. Zbog tog reverzibila se izuzetno zamjerio kršćanskoj zajednici, a bolje nije prošao ni navedeni američki predsjednik koji je u famoznoj krilatici ‘Yes, We Can’ navodno implementirao reverzibil ‘Thank you Satan’. Oba primjera možete vrlo lako pogledati na YouTube servisu. Kao zaključak bi se dakle moglo reći da bez obzira na znanstvenu relevantnost pjevači u korak s tehnološkim mogućnostima sve više koriste ovaj način promocije.

  • Marija28:

    Hvala na ovom clanku, steta sto se tako malo pise o ovoj temi...