Blogosfera Vrata percepcije

Santa Muerte - Najbrže rastući globalni kult štovanja smrti i promocije grijeha

Objava 04. prosinca 2016. 0 komentara 1900 prikaza
Santa Muerte
Santa Muerte
Santa Muerte

Prava pomama za ikonografijom i simbolikom smrti proteklih je godina formirala pop kulturu, ili sudeći po širini iste - utjecala na širu populaciju. Tetovaže smrti, slike, modni detalji i religijska infiltracija postali su fenomen koji je nadišao svoje izvorno okruženje.

Riječ je o kultu zvanom 'Santa Muerte', Gospi od Svete Smrti - još jednom hibridu kršćanstva i lokalnih tradicija, ovaj puta proizašlom iz meksičkog folklora. Baš kao što je i hoodoo mješavina afričkog voodooa i novijih kršćanskih kretanja na Haitiju, Santeria kubanskih i novih tradicija, Santa Muerte je personifikacija smrti povezana s iscjeljivanjem, zaštitom i posredovanjem u prelasku ka zagrobnom životu. Riječ je o čudnom miksu katoličke gospe i astečke božice smrti Mictecacihuatl.

Slične kamuflaže indijanskih kultura u europske religije radi očuvanja tradicije vidjeli smo i tijekom zaštite psihoaktivnih biljaka ('San Pedro' kao 'Sveti Petar' i sl.), no još nije viđen ovako rasprostranjen i rastući kult. Naime, do 2000. godine Santa Muerte praktički nije bila ništa drugo doli privatne i opskurne ideje jedne manje skupine u Meksiku. No onda dobiva žestoki poguranac od strane pop kulture, te je danas najrapidniji kult unutar katoličke crkve s čak 12 milijuna sljedbenika diljem svijeta.

Sama Santa Muerte pozornost plijeni svojom kosturskom vanjštinom, najčešće prekrivenom dugom haljom držeći u ruci kosu i globus. Opravu joj ne karakterizira jedna boja već postoji različito tumačenje boja kojima je prekrivena. La Flaquita (mršavica), Señora de las Sombras (Dama sjenki), la Dama Poderosa (moćna) i la Madrina (kuma) samo su neki od nadimaka svetice čije sinkretičke korijene možemo vidjeti i u svetkovinama poput 'Dana mrtvih' kada narodi Srednje i Južne Amerike štuju upravo Svetu Smrt. Umjetnik i majstor propagande José Guadalupe Posada priču je popularizirao još u prvoj polovici dvadesetog stoljeća, no kao što smo i ranije naveli - pravi bum dolazi u 21. stoljeću kada kult dobiva medijski i financijski poguranac s najviših instanci. Santa Muerte u kratkom roku nadilazi i najveću meksičku sveticu - Djevicu od Guadalupea - a vojska i vlast nastoje sve nasilno zatrti zabranjujući širenje ideje i uništavajući svetišta.

Simbolika se od tada proširila i u SAD. Tamo je često prikazivana i s vagom, pješčanim satom, uljnom lampom ili sovom. Simboli se tumače kao prikazi smrtnosti, navigacije mračnim svijetom i negativnom energijom, kao i posredništvom ka duhovnosti. Trenutak kada je Vatikan ovu devijaciju prozvao 'blasfemičnom religijskom degeneracijom' polako je kult u protekle tri godine distancirao od crkve, te se institucija odvojila i njezino širenje danas praktički prolazi u vlastitom aranžmanu. Katolička crkva izvan Meksika sve proziva sotonističkom ideologijom, no u ovoj državi i dalje postoji koketiranje u oba pravca - vjernici često pohađaju svetkovine obaju organizacija. Ono što ju je tako brzo proguralo u 'mainstream' sigurno je i privatno štovanje. Svetišta su tako najčešće u vlastitim domovima, a svatko ima pravo igrati ulogu svećenika. Na taj način se izbjeglo institualizaciju, a isto tako se omogućilo i korištenje sakramenata indijanskih civilizacija poput pejotla ili Salvije.

Sljedbenici su mješavina siromašnog sloja i urbane srednje klase, većinom mladih ljudi do trideset godina s velikim postotkom žena. Iako je riječ o protestnoj sljedbi koja prihvaća sve one razočarane rastućim crkvenim bogatstvima i nejednakostima ili društvene otpadnike, financijski je propagiraju i potpomažu korporacije i najviši slojevi poput političara - ovo im je naime savršena platforma za okultne rituale bez straha od progona. Santa Muerte je isto tako i zaštitnica LGBT zajednice, pa na njezinim misama i ceremonijama vrlo često vidimo i homoseksualna vjenčanja. Narko karteli su je prigrlili kao svojevrsni bunt - 'Svetica narko kartela' jedan je od sve učestalijih naziva, a proziva je se i 'Svecem izopćenih'. Nije strano ni da je se koristi kao medij zaštite prilikom invokacija demona u magijskim ritualima, pošto posjeduje segmente katoličke 'religijske policije' i poganskih 'duhova prirode'.

Tumači religijskih spisa njezinu tenziju da prilikom molitve nešto traži zauzvrat prozivaju 'demonskom karakteristikom'. Sveta Smrt možda nije jedino božanstvo takvog tipa, no ono što ga čini različitim svakako je brzo širenje, prihvaćanje u raznim krugovima, rasprostranjenost i dostupnost vođenja njezinih ceremonija koje nisu rezervirane samo za kler, te mogućnost molitve za neuobičajene situacije poput kriminala, kletve i sl. Stručnjaci tvrde da će njezinu sudbinu odrediti širenje u Europu - ukoliko kult uspije penetrirati na konzervativni kontinent, Santa Muerte polako postaje prava prijetnja svojoj protuteži, kršćanstvu.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.