Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Misterije i tajne

'STONED APE' TEORIJA: Je li pračovjek stekao svijest konzumacijom psilocibinskih gljiva?

Četvrta po popularnosti i prva po trendovima rasta ova se nova teza sve češće razvlači po medijima, no i po znanstvenim katedrama i javnim predavanjima.
Objava 22. veljače 2020. 0 komentara 1785 prikaza
'Stoned Ape' teorija Terencea McKenne
'Stoned Ape' teorija Terencea McKenne
Izvor: The Rooster

Nakon teorije evolucije i teorije o inteligentnom dizajnu koja se sedamdesetih godina izuzev uobičajene božanske intervencije proširila i na možebitnu vanzemaljsku genetsku manipulaciju jedan se filozof 1992. drznuo dosjetiti još jedne ingeniozne teze koja desetljećima kasnije intrigira sve društvene krugove.

Moju knjigu 'Psihodelici' možete kupiti OVDJE

'Stoned Ape' kao kontra 'Killer Ape' tezi

Njegovo ime je Terence McKenna, knjiga se zove 'Hrana Bogova', a teza dobiva pomalo neozbiljan termin 'The Stoned Ape Theory' (kasnije se mijenja u ozbiljniji termin 'Upliv u svijest') koji već izazovno ukazuje na njezine temelje. Ovaj kalifornijski filozof završio je tada egzotični smjer ekologije i prezervacije na Berkeleyu, ponukan kontrakulturalnim smjernicama Djece cvijeća. Naravno, danas je poznat kao jedan od najvećih psihonauta u povijesti, no ova zanimljiva teza nekako je zbog toga ostala u sjeni. Filozofski ona oponira tzv. 'killer ape' hipotezi Roberta Ardreya ('African Genesis', 1961.) i Desmonda Morrisa ('The Naked Ape', 1967.) čiju je prvu romantičniju interpretaciju prikazao Kubrick u svojoj ekranizaciji Odiseje Arthura C. Clarkea. Praljudi tako napuštaju komociju svojih šuma i u želji za istraživanjem i osvajanjem ulaze u surovije predjele. Suočeni s potencijalnom katastrofom odlučuju se na degustaciju nepoznate flore i faune.

 

I tako ili neposredno probaju psilocibinske/muscimolske gljive ili ispijaju mokraću životinja, suočeni s pustinjama ili vječnim zimama. Taj 'eureka' moment se nije dogodio odjednom već se dogodila svojevrsna simbioza, prisutna kroz više slojeva. Mikrodoziranje bi osiguravalo asistenciju u lovu noćnim pogledom i izoštrenim metama, srednje količine pojačavale bi seksualne tenzije čime se povećao broj spolnih aktova pa samim time i potomaka, a veće količine uklanjale bi ego, širile svijest, te za McKennu najbitniji dio - kontekstualizirale bi misli o svijetu koji ih je okruživao u ono što će vrlo skoro postati jezik. Po prvi puta u povijesti skupine praljudi odlučile su se na suradnju umjesto premoći, a žene i majke dobile su svoju značajniju ulogu u tom novonastalom okruženju. Harmonija, samoodrživost, čast i umjetnički izražaj odjednom postaju uzvišeni cilj dojučer divljih plemena.

Svijest je doista u kratkom razdoblju eksplodirala

Problem teze logično je nedostatak paleoantropoloških dokaza, kao i sama želja akademske zajednice da se uopće upusti u njezino istraživanje. Jedan od pokušaja njezinog rušenja bio je primjer amazonskih plemena Jivaro i Yanomami koji upotrebljavaju ayahuascu (posljedično i DMT), a opet su izrazito skloni nasilju. Doduše, McKenna bi ta ispoljavanja nasilja vjerojatno povezao s harminom, alkaloidom u MAOi inhibitoru kao sekundarnoj sirovini kompota. Tu je naravno i Oaxaca tradicija koju bi se moglo povezati s astečkim carstvom, samim time i nasiljem. Znanstvenici oponiraju i tezama o 'lovačkom vidu', kao i 'seksualnoj uzbuđenosti' raznim eksperimentalnim primjerima iako korisnici često potvrđuju potencijal u ta dva smjera. Što se krovne teze o širenju svijesti tiče, nitko još novim tehnikama nije analizirao ponašanje mozga neke od majmunskih vrsta na psilocibinu. Kod čovjeka se trenutno vrše ispitivanja u polju neuroplastičnosti, s vrlo zanimljivim preliminarnim podacima.

 

Time će se dobiti odgovor na povezanost dvostrukog povećanja mozga Homo erectusa (od drugog milenija do prije 700.000 godina) i trostrukog povećanja mozga Homo sapiensa (500.000 god.pr.Kr. - 200.000 god.pr.Kr.) s psilocibinom ili nekim drugim enteogenom. Neki autori navode kako bi tragove dokaza trebalo tražiti u transferu i kultivaciji gljiva van njihovog prirodnog staništa (što bi radio samo netko s dobrim razlogom) kao i kroz reverzibilnu neuropsihologiju, granu znanosti koja proučava odnose izmijenjenih stanja svijesti, obrasce veza u ljudskom mozgu i subjektivne vizije kroz zajedničke faze u razvoju ljudske psihe i mozga. Jedan od njih je vodeći svjetski miceliolog Paul Stamets koji tezu naziva 'vjerodostojnom mogućnosti u iznenadnoj fazi odvajanja čovjeka od najbližih razvojnih rođaka'. Dodaje kako nova studija sa Sveučilišta Kalifornija dokazuje kako psihodelici zaista povezuju neuronske veze uz jačanje sinapsi i dendrija. Je li psilocin kao konačni rezultat psilocibina jedan isključivi katalizator svijesti, je li to samo dio velikog klastera katalizatora ili je pak McKenna isključivo želio ojačati svoju psihodeličnu pasiju možda nikad nećemo saznati, no jedno je sigurno - svijest je u jednom kratkom razdoblju eksplodirala. A nama ta teza ni ne treba u uživanju u psilocibinskim blagodatima.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.