Blogosfera Vrata percepcije

Svjedočanstvo s ceremonije Ayahuasce: Kaleidoskop, ornament i vizija

Kao što sam najavio prethodnog tjedna, današnji blog usko je vezan uz sutrašnju (subota, 21. listopada) promociju mog prvog romana 'Kaleidoskop' koja se od 14:45 odvija u sklopu Mystica na zagrebačkom velesajmu, uz goste poput legendarnog Drage Plečka i regresivnog hipnoterapeuta Dražena Radakovića.
Objava 20. listopada 2017. 0 komentara 376 prikaza
Kaleidoskop - promocija
Kaleidoskop - promocija
21.10., 14:45, Zg Velesajam

Roman izlazi pod izdavačkom palicom Hangar7 izdavačke kuće, promotivna cijena mu je 60,00 kuna što je nadam se prihvatljiva cijena za 232 stranice. Više informacija i potvrdu dolaska možete obaviti OVDJE.

'Kaleidoskop' je povijesni fantasy-SF ljubavni roman koji kroz sedam povijesnih epoha prati život glavnog lika čija je glavna karakteristika to što se iz nepoznatog razloga i zbog višeg cilja sjeća prošlih života, te ih živi kao da proživljava besmrtnost. Paralelno vodi bitke sa samim sobom, s neprijateljem koji ima iste sposobnosti i sa ženom čiju je ljubav nemoguće osvojiti iskustvom i sudbinom. Plemenska zajednica, drevni Egipat, Vikinzi u Vinlandu, Konkvistadori u Amazoni, Drugi svjetski rat, Prvi kontakt i Veliki rat vodit će vas kroz njegove zgode i nezgode u potrazi za svrhom...

S obzirom na to da je ovaj blog usko vezan uz psihoaktivne supstance, prenosim dio romana (četvrto poglavlje) koji je vezan za Ayahuascu (kombinacija mog iskustva i literarne slobode), a netom iza teksta pogledajte i Podcast u kojem među ostalim pričam i o samom romanu. Vidimo se!

************************************************

Poveći kotao bio je spreman ritmično njišući se pod patronom mišičavog ratnika koji je valno miješao sadržaj, a cijelo vrijeme glasno su odjekivali čudni spjevovi muških šamana koji su zvučali posve drugačije od bilo čega što sam imao prilike čuti pod sakralnim zidovima velikih i otmjenih katedrala. Kadili su neko čudno korijenje, miris je dodavalo i lišće smeđe boje i prilično velikih dimenzija, a unatoč tom neobičnom moru mirisa i zvukova moj trbuh glasno je negodovao. Pod utjecajem savjeta nesretno preminule mlade čarobnice ostao je onemoćalo prazan – dijeta je dodatno pojačavala djelovanje. Ovisnost o opijatima utjecala mi je na zdravlje, no nisam ni trena razmišljao tijekom odluke za konzumaciju. Zgrabio sam drvenu zdjelicu, pomiješao je s njezinim sadržajem čuturice i ispio je brzinski dok mi je velika vratna žila urlala poručujući kako mi je i krv uzavrela zbog opore i grube tekućine prepune soca i taloga, s mirisom sličnim klinčićima. Usta su mi netom nakon eksiranja postala strašno suha i stisnuta, grlo se skupilo, a želudac nije izdržao te je nakon maksimalne borbe i petnaestak minuta strpljenja popustio i propustio sadržaj. Popunio sam travnato udubljenje nedaleko od skupine i vratio se u krug sve više se sjedinjavajući s okolinom.

U međuvremenu sam sugestijom glavnog šamana spoznao kako je u pitanju isti onaj čudnovati kompot 'Ayahuasca' koji je i Itonanay pripremala. Razmišljajući zašto prihvaćam ovakvu potencijalnu blasfemiju počinjem uočavati sve glasnije i oštrije zvukove, opuštene udove, a trup se polako izvijao poput neke egzotične plesačice osjećajući svaki djelić tijela. Percepcija mi se nepovratno mijenjala iz trenutka u trenutak, uz sve ljepši osjećaj privrženosti prirodi i nisam razmišljao o problemima, odlasku u nepoznato i skrivenim namjerama vlastitih nadređenih. Gledao sam u Ayahuasquerosa i pred licem mu počeo uviđati obrise pauna i zmije koji su uplovljavali u simbol Ankha, a ponad svih iscrtavalo se drvo života koje je bliještalo okruženo crvenim i zlatnim bojama amaranta. Ušao sam u sveprožimajući svemir, koncert nepoznatih nota koji me je oduševljavao i svakim uzdahom gurao korak dalje kroz bezdan. Tolika količina svestrane ugode gotovo je nepojmljiva – kao da sam se prepustio najljepšem ljetnom prizoru uz lagani vjetrić, a istovremeno sam u nekakvom filozofsko-psihičkom klimaksu i ‘agapičnom’ orgazmu. Oko mene su se odjednom počeli manifestirati i potoci, lijane, miris prašume, zvuci žamorenja, urlici životinja... Postao sam dio ove megarijeke bez imena, okružen ženama-ratnicama-šamanicama 'Amazonkama' i bubnjevi iz tisuća izvora razvili su nabujali atmosferični ritam kao da pompoznost trenutka ionako nije bila dovoljno potencirana.

Glava mi je visila kao da je na jarbolu i perspektiva je na tren postajala ubrzanija da bi se netom nakon toga usporavala i gubila u vremenu i prostoru. Na petnaest minuta vratio sam se u stvarnost i sabrao, no tek kada sam pomislio da se sve okončalo - shvatio sam da još nije niti počelo. Stvarao se kovitlac nepoznatih boja i oblika, a u tom determinističkom kaosu mogao sam u tmini nazrijeti njezine oči koje su me promatrale iz daljine, poluzatvorene i prepune tajni. Otišao sam u paralelni svijet, čaroban i istovremeno groteskan, nalik inspiraciji svih pjesnika, slikara i kipara u nadrealnoj simbiozi. Halucinacije su postajale stvarne, opsežne, pune boja, ornamenata, nevjerojatnih oblika, kaleidoskopskih mora – nepregledni prizori apstraktni su raj za mozak i prava je šteta što se znam izraziti samo riječima, a ne i crtaćim umijećem ili uranjanjem prstiju u medij. Opet sam se pojavio u moru nepreglednih kontura i njezin pogled kristalizirao se u mutnom okruženju. Osjećaji su navrli i osjećao sam se kao da sam opet u onom šatoru s ocem i bratom, kao da šećem hramovima i piramidama, kao da plovim uzburkanim morima u nepoznato. Oči su i dalje prisutne, ali samo u ulozi promatrača. U vlastitoj srži gutao sam gubitak svojeg 'JA' i u trenu sam se našao u majčinskom zagrljaju – utješnom, skrušenom i prepunom nevjerojatne kozmičke ljubavi.

S mene se poput neudobnog plašta razbarušio zaštitni omotač koji me je branio od svih mogućih naleta kvarnog svijeta u kojem živim, te sam melankolično napipao navalu suza niz lice - padale su po tlu i unatoč tome što sam programski osjetio poriv da se borim protiv emotivnog izljeva, prepustio sam se iskonskim šumskim kišama i boli koja je željela napustiti moje drhtavo tijelo. Odrastanje, ratovi, odnosi s bliskim osobama i njezina smrt lebdjeli su nad mojom psihom, a nevidljivi zagrljaj i utjeha olakšali su mi suočavanje s tim zatomljenim strahovima.

- Sve ima svoje razloge, vidjet ćeš.

Kroz jeku je strujala mojim umom i bezuvjetna/bezgranična ljubav davali su mi samopouzdanje i vjeru u širu sliku. Shvatio sam da svi problemi nastaju zbog straha od nedostatka ljubavi, odnosno krive percepcije da je nema posvuda oko nas – možda se doduše ne živi od ljubavi, ali se svakako živi s ljubavlju. I imao sam vrlo čvrst razlog za vjerovanje kako će mi oprost jednog dana biti od ključne važnosti - ne samo meni nego svemu zbog čega i imam dar sjećanja. Plakao sam poput malog djeteta u majčinim njedrima uz tisuće ornamenata i neobjašnjivih vizualizacija koje su se konstantno nadomještale – kroz proces nalik izgradnji, nadogradnji ili popravku.

- Probaj ponekad gledati tuđim očima, možda ti se otkriju neke nove i neviđene perspektive.

Majka Priroda pjevuši mi ultimativne istine dok me ziba u svojoj kolijevci prepunoj zvijezda.

- Ako je smisao života iskustvo protkano uživanjem, zašto svatko od nas ne traži nešto lijepo u ljudima? Sve može izazvati gušt ali i patnju. Zašto se češće ne odlučujemo za ovo prvo?

Umjesto da u prizoru brutalnog silovanja vidim bolesni prijezir, osjetio sam namjeru i hladnu promišljenost. Dobivao sam suludu misao kako mu je s neke više instance kondicionirano da to učini, no sam sebi nisam dozvoljavao takav zaključak - to je kontradiktorno sa svime što racionalni um vjeruje. Ako je isključivost najveći neprijatelj tog istog uma - onda je logično kako je taj njezin oprost jedini ispravni put. A to boli još i više.

- Vrijeme liječi sve i doći će sve na mjesto u ključnom trenutku.

Osjetio sam ogromna prostranstva svijeta koji nas okružuje i s nama dijeli povezanost. Tako sam u narednim trenucima živio dualnost bijeloga i crnoga, ljubavi i mržnje, dobra i zla.

- Sustav tvog svijeta je i osmišljen da stvara takvu isključivost i mentalne barijere. Osmislili su ga kontradiktorni tvojoj naravi. Pretenciozni su i unatoč tomu što su poput parazita na nekom ogromnom drvetu - maleni i život duguju kori koja ih trpi - oni smatraju da drvo postoji isključivo zbog njih. U nekim stvarima su takav koncept razmišljanja proširili i na vas.

Preživljavaju najprilagodljiviji, ne najsnažniji – pomislio sam.

- No što se dogodi kada sustav osmišljava parazit koji iz njega želi crpiti energiju, a istovremeno ne poznaje pravu narav i bit bića koje želi crpiti? Sustav ispada manjkav! Kao i vaš. Svaki puta kada te paraziti požele gaziti, širiti mržnju i hraniti se istom, događa se jedna nuspojava. Naime, paraziti ne poznaju osjećaj ljubavi i povezanosti. I što god vam napravili, na kraju kao rezultat izlazi još veća ljubav i interkonekcija. Oni vas žele postupno uništavati, no zapravo su glavni čimbenik za vaš kolektivni napredak. Svi ratovi, gladi, mržnje, pohlepe, ljubomore, zavisti - sve vas kroz postojanje vaših duša čini snažnijima i iskustveno boljima. Jednog dana ćeš vidjeti punu snagu takve singularnosti. Dapače, ovo iskustvo će ti biti jedno od ključnih za njezino ostvarivanje.

Na trenutak sam ušutio, no opet mi je došla brzinska misao.

- No, što onda s njom, onako poniženom i ubijenom? Niti je ona ikome išta skrivila niti sam ja uspio išta učiniti!

Mislio sam da će muk potrajati i stvoriti faktor iznenađenja, no nije, barem ne duže od mikrosekunde.

- Jednom si i ti nešto slično činio drugome, on je činio tebi... Osveta je nepouzdan i prevrtljiv saveznik. Možda trenutno tako i ne izgleda, ali je bolje umrijeti u rukama osobe koja te gleda posebnim očima i živjeti taj trenutak kao istinski čovjek, nego živjeti cijeli život kao vođa plemena, spavati pored muškarca zbog razmnožavanja, mučiti se s egzistencijom i umrijeti sam, daleko od unuka i bližnjih, makar to bilo i u svijesti o beskonačnoj ljubavi... Svi mi duboko u sebi znamo da ona postoji i da nam je na dohvat ruke, ali je ljudski dodirnuti je i iskoristiti njezinu taktilnu narav. Ona ju je možda prvi puta osjetila upravo u tom trenutku koji je svu nesreću svemirski sarkastično i dinamično pretvorio u nešto što ćeš jednog dana dokučiti. Jer nekad je uskraćivanje igračke djetetu najbolja odgojna stvar, paralelna opskrbljivanju djeteta svim mogućim igračkama odjednom. Ona je proživjela to iskustvo, ti ćeš svoje tek formirati.

Iako sam htio replicirati da je suluda usporedba nje i dječje igračke, nedostatak gnjeva spriječio me je u tome bez ispaljenog metka. Submisivno i mazohistički prepustio sam se toj filozofiji.

- A ionako najbolje znaš što znači čekati pravu ljubav i pravi trenutak. Dugo si je čekao i to na jedan način implicira da si je ljubio s drugima.

- Ljubio sam je s mnogima. S bivšim ženama, ljubavnicama, u mašti, na samrtnoj postelji i promatrajući je u vlastitim rukama tik prije posljednjeg izdaha... Zapravo, ljubio sam je sa svima osim s njom.

Htjedoh dodati 'Vidiš, da nema ovih tvojih 'nužnih' iskustava, možda bih napokon i to probao', ali sam ideju progutao. Trenutak kasnije pred svojim očima sam opet vidio šamana, kako zadovoljno praši dimni signal. Govor tijela sudionika obreda napokon ukazuje na opuštenost i prihvaćenost. No, tu više nije bilo ničega za mene i napustio sam ovu divlju zemlju prepunu skrivene emocije. Na koncu sam oprostio i samome sebi, i njezinom krvniku, a i njoj što je svojom naivnom naravi sve zapravo i kreirala.

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.