Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Misterije i tajne

TEOTIHUACAN: Mjesto kojeg su izgradili bogovi

Nakon Gobekli Tepea, Gize, Stonehengea i još ponekog nalazišta napokon sam posjetio i meksičke lokalitete.
Objava 11. rujna 2021. 0 komentara 1183 prikaza
Teotihuacan 01
Teotihuacan 01
Piramida Sunca (autor: R.M.)

Teotihuacan 01Foto: Teotihuacan 01 1 / 7

Sintagma 'aktivni odmor' isprostituizirana je kao prodajni trademark no moram priznati da sam itekako sklon godišnji provesti na mjestima koja nisu isključivo vezana za izležavanje na plaži. Istina, kada ste tijekom odmora i na Karibima možda sve zvuči neiskreno ali vjerujem da svatko tko me poznaje zna da su mi arheološka nalazišta daleko najdraže zanimacije. Naročito ako je u pitanju treća najveća piramida izvan Egipta.

Nepoznati graditelji bezimenog lokaliteta

Prve dvije su majanski El Mirador u Guatemali i Tlachihualtepetl (poznatiji kao Cholula), ako ne računamo oštećene, uništene ili još neotkrivene piramide. Potonja piramida je površinski najveća na svijetu, a arhitekturom podsjeća na lokalitet kojeg sam upravo posjetio. Riječ je naravno o Teotihuacanu, arheološkom parku u neposrednoj blizini Mexico Cityja (četrdesetak kilometara sjeveroistočno od gradskog centra). Upravo je stil gradnje ono što u ovom slučaju donosi više upitnika nego odgovora - ako odbacimo infantilni naziv 'Teotihuakanac' kao zajednički nazivnik graditelja i posumnjamo u 'službene' motive izgradnje, lokalitete promatramo drugačijim očima. Za početak, sam naziv Teōtīhuacān označava 'mjesto rođenja bogova' po nahuatlanskom jeziku kojim su pričali Mexice (iliti Asteci, što je europski naziv naroda) i kojim su ga imenovali tek nakon njegovog pada iza 550. godine naše ere.

 

Stručnjakinja za taj jezik Thelma D. Sullivan smatra da se zapravo mislilo na 'mjesto puteva božjih' pošto su Asteci vjerovali kako se na platou kreirao svemir i da odatle dolazi njihova mitologija. Maje su ga pak nazivale 'mjestom gdje raste trska' čime se povezuje s nazivom Tollan poput toltečke Tule ili spomenute Cholule - moguće je da su ta mjesta iz nekog razloga međusobno vezana ili je 'tollan' jednostavno sinonim za metropolis. Sasvim je moguća i opcija da se radi o 'Teohuacanu' ('gradu sunca') kojeg su kolonizatori krivo čuli i zapisali (baš kao i Jukatan), ali je igrom slučaja i s duljim izgovorom imao značenje. Ovo sve sam namjerno naveo da vidite koliko je već i sam naziv lokaliteta kontroverzan te izaziva različite interpretacije. Što zapravo i nije slučajnost kada je riječ o ovako impozantnim anomalijama, lokacijama koje odudaraju od vremenskog, geografskog i tehnološkog konteksta u kojem se nalaze.

Mexice (Asteci) su ih zvali 'teotihuakancima', ljudima iz mjesta rođenja bogova?

To je samo početak enigme. Teotihuacan se smatra za najveći grad u pretkolumbijskoj Mezoamerici te je u prvih par stoljeća nove ere bilježio preko 150 tisuća žitelja. Plato je već na prvi pogled prostran i raskošan pa su čak i poslovično naporni prodavači dovoljno raštrkani da vam ne stignu stvarati gnjavažu. Osim impozantnih piramida, moćnog (ali za posjetitelje zagrađenog) hrama, avenije koja podsjeća na OK Corral i glasnih zvukova astečkih 'instrumenata' kao prva asocijacija na lokalitet u pamćenju vam ostaju murali i opsidijan kojeg ćete doslovno vidjeti na svakom kutku. Je li u pitanju rezidencija, svetište, žrtvenik ili nešto četvrto ni stručnjaci još nisu na 'ti', a nije previše pomoglo ni astečko svojatanje i pozivanje na teotihuakansko naslijeđe. Ono što bismo danas politički korektno nazivali 'kulturalnom aproprijacijom' nekoć je bio modus operandi osvajačkih naroda - Asteci su tako ponajbolje prezervirali teotihuakanske običaje ali su i razlog zašto ne znamo što doista predstavlja zaboravljenu kulturu, a što je samo loše zaokružen kulturološki utjecaj.

 

Legitimitet i autoritet stečeni pozivanjem na starije kulture nisu ekskluzivni u povijesnom kontekstu pa ću se na sličnu situaciju pozivati i kada budem pisao o Chichen-Itzi, Majama i Toltecima. No ako već ne znamo kako su živjeli stari 'Teotihuakanci', znamo li kako su izgledali? Najbolja pretpostavka je da je Teotihuacan bio metropolis današnjeg tipa, multikulturalno svetište i trgovački centar. Analizirane kosti preminulih u okolini upućuju na Nahua, Otomi i Totonac etničke skupine dok se arhitektura i umjetnost donekle mogu povezati s majanskom, oto-pameanskom i toltečkom kulturom. Ugrubo, razne faze prosperiteta obilježavaju i razni utjecaji. Religija daje takvim tezama za pravo pošto predstavlja svojevrsni miks raznih tradicija i božanstava (osam do devet entiteta) - pernata i ratna zmija, bog oluje, velika božica, stari bog, jaguar, bog pulquea (metoctli, piće od fermentirane agave), debeli bog. Visoko svećenstvo predstavljalo je i političko vodstvo. Građevinski standard i materijali upućuju na postojanje tri staleža - elite, više srednje i radničke klase, koja je sama imala različite unutarnje podjele. Odvijale su se i manifestacije s krvnim žrtvama. Zapravo sve što smo putem kulturalnog utjecaja i aproprijacije mogli vidjeti i kod kasnijih civilizacija u blizini.

Umjesto 'meksičke Gize' zamalo smo dobili shopping centar i zabavni park

Osim naravno kod ove najnovije. Pa ne čudi da se lokalitet pretvorio u divlji vašar, da je guverner svojedobno dao čak i zeleno svijetlo za izgradnju trgovačkog centra u arheološkoj zoni i da se stječe dojam kako prezervacija nije na razini lokaliteta iste kategorije. Zabavni park i light-show samo su posljednji vid komercijalizacije lokaliteta koju je tek prije pet mjeseci zaustavio predsjednik nužnom nacionalizacijom zemlje nakon što je zbog privatnih građevinskih projekata UNESCO zaprijetio uklanjanjem 'World Heritage' oznake. Zato vas ne treba začuditi poneka duga cijev u rukama službenog lica s fantomkom ili ograđeni prostori kojima više ne smijete pristupiti, pod izlikom korona mjera. Slučajno otkriće podzemnog sustava tunela pod piramidama i hramom dodatno je postrožilo nadzor jer je motiv zatrpavanja prostorija i dalje upitan - školjke, mačje kosti, keramika, ljudska koža i zemlja stajali su između vanjskog svijeta i skrivene mreže 'skladišta' u kojima su se nalazile žadene, drvene i kvarcne maske, prstenje i ogrlice, ljudske figurice, kristali, krilca raznih insekata u kutijama, skulpture, metalne sfere. Kao i minijaturni pejzaž, karta okoliša s lijevanom živom u obliku rijeka i obližnjim planinama. Sve u svemu, oko 75.000 artefakata. I možda samo vrh ledenog brijega.

 

Zato sam se tijekom obilaska stalno suočavao s nekom vrstom sjete - u sjeni maestralnih ali i pomalo otužnih piramida čije su plohe zapuštene i prepuštene raslinju, tu je i astečko objašnjenje 'avenije mrtvih' koje je danas uzeto zdravo za gotovo bez dokaza da se radi o groblju, a u priču ulaze i neuvjerljivi nazivi piramida ('sunce' i 'mjesec') kao i cijelog lokaliteta, sumnjiva kronologija razvojnih perioda oko koje se stalno prepucavaju znanstvenici, od struke nedovoljno precizirane faze i stilovi izgradnje (neosvježene teze stare i po nekoliko desetljeća), pa i sama teorija o invaziji i padu grada koja ima masu propusta i rupa. Usudio bih se zaključiti da su boljke kod ovog lokaliteta sušto suprotne onima u Egiptu - dok nas tamo bombardiraju stotinama različitih teorija, pokušaju standardizacije narativa i gotovo svakodnevnim studijama ovdje imam osjećaj da nikoga nije niti briga. Jedan vodič će vam reći da su građevine usklađene sa sazviježđem Labuda, drugi nije čuo za podzemne tunele, treći pak nije siguran je li bilo krvne žrtve. Čuvanje kulturalne baštine gubi bitku s komercijalizacijom i iskreno se nadam da je ulazak Nacionalne garde preokret u posljednjem trenutku. Jer je konačni dojam takav da nismo još ni zagrebali površinu onoga što će se tek otkriti dolaskom lidara i drugih najavljenih aparatura u skorije vrijeme. Jedva čekam!

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.