Blogosfera Vrata percepcije

Umro je Charles Manson: Pop ikona, idejni začetnik okultnog Hollywooda i grobar Djece cvijeća

U 83. godini života umro je Charles Manson, jedan od najkontroverznijih no isto tako i najmističnijih ubojica 20. stoljeća, te čovjek koji je naprasno prekinuo eru psihodelije.
Objava 20. studenoga 2017. 4 komentara 1730 prikaza
Charles Manson
Charles Manson
Wikipedia

Charles Milles Maddox, poznatiji kao Charlie Manson bio je američki osuđenik na doživotni zatvor, no njegova fama prvenstveno je vezana uz vođenje kulta, tzv. 'Obitelji Manson', kvazi-komune nastale po njegovim vizijama svijeta i jasno povezane uz tadašnju Djecu cvijeća. Kako je sam kontrakulturalni pokret naprasno iscurio iz ruku CIA-ine vrhuške i odmetnuo se u opoziciju američkim sustavima vrijednosti uz širenje svijesti konzumacijom psihodelika, tako je i zahtijevao što bržu terminaciju od strane istih ljudi koji su ga i formulirali 1967. tijekom Ljeta ljubavi u San Franciscu.

Dijete sustava odraslo u kaosu

Mansonova današnja smrt tako je i 'de facto' završila pedesetu obljetnicu famoznog Hippie pokreta, kojeg je nadobudno proklamirao američki Gonzo guru Hunter S. Thompson, no možda je otvorila i novi koridor za buđenje sličnih ideja. Manson je tada kontaminirao ideju slobode pretvorivši tezu Aleistera Crowleya 'Čini što želiš, to je sav zakon' u njezinu sotonističku inačicu. Stoga ne čudi da je upravo deveterostruko ubojstvo u srpnju i kolovozu 1969. otvorilo vrata za uspon sotonističke i luciferijanske paradigme u sam vrh pop kulture dok je miroljubiva paradigma Djece cvijeća postala društvena tabu tema. 1971. se zbog čitavog slučaja zabranila i uporaba kanabisa, kao i svih psihoaktivnih biljki - zbog nikada dokazane agresije tijekom konzumiranja. A svemu je nedvojbeno kumovalo suđenje pripadnicima obitelji Manson.

Iako se današnja 'mainstream' publika čudom iščuđava odakle takvom psihopatu toliki medijski prostor i kulturalni utjecaj, svakome tko se imalo posvetio proučavanju Mansonove ostavštine tako što nije nimalo čudno. Dapače, Maddox je jedan od rijetkih mistika (možda uz Rasputina) čija fama prati njegov stvarni utjecaj. Rođen 1934. u potpuno disfunkcionalnim uvjetima za odrastanje malog djeteta,  bez oca i s majkom koja ga je nerijetko prodavala za alkohol. Predratni uvjeti, izuzetno teške životne okolnosti i nemar najbližih Maddoxa su pretvorili u dijete sustava, koje je bezuvjetno voljelo majku, no nikada nije dobilo njezinu ljubav zauzvrat. Cijelu mladost je zbog pljački i skitanja proveo u popravnim domovima, a nakon ulaska u punoljetnost pohađa zatvorske ustanove.

Školovan i odgajan u četiri zida ćelije, pokazivao je jako pristojno ponašanje i inteligenciju koja je daleko nadilazila tipični zatvorski prosjek. Tetak i tetka su u trenucima slobode skrbili o njemu pa je napokon osjetio i nečiju privrženost. Nužno je za naglasiti kako je bio 'otrov za žene', lik koji je spavao sa zatvorskim osobljem, djelatnicama za pomilovanje i medicinskim sestrama. A jednu takvu je i zatrudnio, no brak nije potrajao dugo - zbog problema sa zakonom opet odlazi u zatvor. Tamo počinje pisati prve pjesme, memoare i provoditi filozofske sate sa zatvorenicima. Kako je među njima bilo dosta uglednika, svojom inteligencijom i zaključcima jako brzo pridobiva njihovo povjerenje i ulazi u elitne krugove.

Ideolog Crowleyevog sotonizma i veliki šarmer

Tijekom tih 7-8 godina izlazaka i povrataka, Manson shvaća da ima jedinstvenu sposobnost upravljanja ženama pa oko sebe okuplja mlade djevojke, najčešće iz iznimno bogatih obitelji, te ih podvodi, iskorištava i manipulira. No, istovremeno krug utjecaja širi i na bogate pripadnike Hippie pokreta, odvjetnike, holivudske glumce i glazbenike. Paradigma zvana 'Helter Skelter' postaje okosnica njegove brzorastuće filozofije. Riječ je 'White Album' ploči The Beatlesa koju je Manson interpretirao i analizirao po vlastitom nahođenju, navodeći da simbolika služi kao rasistički manifest i predviđa skorašnji rasni rat bijelaca i crnaca. Gledajući sve iz današnjeg konteksta, jasno je kako je u pitanju posvemašnja Mansonova deluzija, no subliminalne poruke nisu ništa strano kultnom bendu.

Dugotrajno suđenje Mansonu više je pretvoreno u medijski cirkus nego u stvarnu želju za dokazivanjem možebitnih korelacija tadašnjeg vrha pop scene s Mansonovom filozofijom. A ona je u svojim temeljima sadržavala učenja britanskog okultista Aleistera Crowleya, kojeg je Manson navodno u potpunosti iskopirao tijekom svojih prvih boravaka iza rešetaka. Kako je Crowley tzv. 'Horusov eon' predvidio nakon 1971. (po određenim interpretacijama, i riječ je o usponu dječje energije u okultnim disciplinama), a upravo je on glavni simbolički uzor suvremene pop kulture, tako je i Manson kao njegov glavni ideolog dobio svoje mjesto u najvišim krugovima. I koristio ga je vrlo dobro, pa je ucjenama, iznudama i provokacijama živio iznad svojih mogućnosti. Već je tada kao 'Ghost Writer' pisao pjesme poznatim bendovima (priča se čak i o numerama The Beatlesa), a na suđenju je uspješno dokazana jedino kolaboracija s The Beach Boys. Kasnije su mu poeme koristili Guns N' Roses, a najdalje je došao famozni Marilyn Manson koji je njegovu ostavštinu mistificirao do krajnjih granica.

Da on nipošto nije bio nepoznata osoba kako se tvrdilo na suđenju govore i kultni LA magazini 'Los Angeles Free Press' i 'Tuesday's Child' u kojima je proglašavan osobom godine, a ništa dalje nije otišao ni Rolling Stone koji je o njemu pisao i prije i poslije ljeta 69' i famoznih ubojstava. Manson je dvije godine kasnije, 1971., osuđen na smrtnu kaznu nakon što je proglašen krivim za naredbe i ritualna ubojstva svog kulta. Nikada nije dokazano što je stajalo iza rituala, koji su bili motivi za ubojstva specifičnih ljudi, potvrđeno je da Manson zaista nije sudjelovao u masakrima, te ga se na kraju jedino moglo osuditi za 'daljinsko navigiranje' kultom putem pranja mozga i manipulacije. S obzirom na to da je istovremeno u medije izašla i najveća teorija zavjere nakon Watergatea, kultni 'MK ULTRA', javnost je za licemjerje prozivala i CIA-u. I kada je Manson trebao biti likvidiran, nastupa učestala 'igra slučaja' i smrtna kazna se ukida, čime postaje pionir doživotne zatvorske kazne u Kaliforniji.

Roman Polanski, Sharon Tate i Rosemaryna beba
 
Najpoznatiji je ipak slučaj ubojstva od 8. kolovoza 1969., kada obitelj Manson ubija trudnu suprugu Romana Polanskog Sharon Tate, te četvero ljudi u istoj kući na Beverly Hillsu. Prelijepa talentirana glumica završila je u braku s redateljskim čudom poljsko-francuskog podrijetla i judaističke pozadine. Neposredno prije ritualnog ubojstva Polanski snima svoj najveći film 'Rosemaryna beba' o nevinoj mladoj djevojci koja u sotonističkom obredu biva ritualno impregnirana po 'Moon Child' receptu Aleistera Crowleya, a dijete postaje dio kulta koji ljeto provodi u Dubrovniku. Famozni 9. kolovoza tako nimalo čudno postaje epicentar teorija zavjere. Tate je doslovno iščupano dijete iz utrobe u visokom osmom mjesecu trudnoće, a krvlju iz pupčane vrpce je na zidu napisan natpis 'Pig', koji navodno označava 'dekadenciju bogatog Hollywooda'. U pokolju je ubijeno još četvero ljudi, Romanovi prijatelji i sudionici filma 'Rosemaryna beba'. Zanimljivo, iste godine je preminuo i Krištof Komeda, autor soundtracka istoimenog filma.

Američku javnost je šokirala glasina da je Polanski dojurivši iz Britanije zbog produženog obreda oplakivanja pokojnika inzistirao na ostavljanju Tateinog mrtvog tijela u kući, kao i natpisa 'Svinja' na zidu. Kako je Polanski već bio na glasu zbog pedofilskih sklonosti i povezanosti sa sotonističkim krugovima, kružile su glasine da dijete nikad nije pronađeno i da je Tate izbodena 16 puta tek nakon vađenja bebe iz utrobe. Na suđenju tako što nikad nije potvrđeno, kao ni tko ju je točno ubio - više članova obitelji Manson je priznavalo i opovrgavalo njezino ubojstvo, za razliku od prilične odlučnosti u drugim likvidacijama. Otkriveno je tek da ju je Polanski nagovarao na pobačaj, ali je to ona zdušno odbijala. Kako se u filmu glavni sotonist zadužen za oduzimanje djeteta nazivao Roman, a film je sniman u zgradi gdje je jedanaest godina kasnije ubijen član The Beatlesa John Lennon - urbane legende mogle su započeti. Polanski je nedugo nakon smrti nastavio snimati filmove, no daljnje optužbe i nužna svjedočenja izbjegava bijegom iz SAD-a zbog pedofilije i sudioništva u pedofilskom prstenu holivudske vrhuške. Do današnjeg dana nije nogom stupio na američki teritorij.

Manson je pak poslužio kao simbol dekadencije Hippie pokreta, pa su nakon njegovog uhićenja sva preostala Djeca cvijeća pod osudom javnosti otišla na sjever ili u Kanadu, a era psihodelije Aldousa Huxlea nadomještena je erom kiberdelije njegovog brata Juliana, te zakonskim zabranama psihoaktivnih biljaka i supstanci. Manson je i u zatvoru uživao protekciju najviših elitnih krugova, nerijetko je trošio velike količine novca, nosio oružje, mobitele i obavljao čudne telefonske pozive. Mnogi kritičari smatraju da je novcem kupio vlastitu šutnju koju je tijekom suđenja i svojim dobročiniteljima dokazao. Nakon njegove smrti simbolika Aleistera Crowleya, seksualna magija i ritualne žrtve postaju dio pop kulture, a mnogi postavljaju pitanje svih pitanja - je li elitni Hollywood žrtva Charlesa Mansona... Ili je Charles Manson žrtva elitnih krugova? Na to pitanje nikada nećemo dobiti odgovor.

  • Avatar Slavonija87
    Slavonija87:

    Kompleksna ličnost koja kao i mnogi drugi nadilazi crno bijelu podjelu. Ovaj dio o kontrakulturi kao izdanku sustava koji se odmetnuo mi je malo nategnut. Pripadnici kontrakulture 60-ih su u pravilu postali dio sustava i uspijeli izvrnuti njegove vrijednosti. Amerika ... prikaži još! danas spram ranije kombinacije klasičnog liberalizma i anglosaksonskog konzervativizma je upala u totalnu dekadenciju za koju su dijeca cvijeća također odgovorna.

  • nocni.strazar.1:

    Najmističniji? Kakve su ovo budalaštine o notornom masovnom ubojici. Prekinuo eru psihodelije? Trebalo bi znati ono o čemu se piše a ne lupetati koještarije

  • neboiznadzagreba:

    Dekadencija elita, začinjena štovanjem Sotone kao vrhuncem, bolesti pojedinaca koje se prikazuju kao umjetnost, moć i novac obilato zaliveni krvlju, eto, to je "mistika" Charlesa Mansona, ime i djelo mu se na ovom svijetu zaboravilo. Gore, gore se sve pamti i plaća!