Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Volim i trebam i mamu i tatu

Smokvin list

Objava 06. rujna 2013. 0 komentara 59 prikaza
Foto: Udruga za ravnopravno roditeljstvo
Foto: Udruga za ravnopravno roditeljstvo
Udruga za ravnopravno roditeljstvo

 U Hrvatskoj se od danas javna rasprava, okrugli stol, tribina koju organizira Ministarstvo socijalne politike i mladih, sve zove skupnim imenom “smokvin list” (dalje u tekstu smokvin list).

Dakle, bili smo na smokvinom listu u Ministarstvu socijalne politike i mladih. Na tom je smokvinom listu bilo puno ljudi i predstavnika radne skupine koja je napisala nerazumljivu grdosiju od preko petsto članaka obiteljskog zakona (tzv. Obz) prema kojem će se djeci, invalidima i ranjivim skupinama općenito nanositi puno boli i štete. I nema veze što Pučka pravobraniteljica, Pravobraniteljica za djecu, Biskupska konferencija, Autonomna ženska kuća, brojne udruge javno priznaju da imaju problema s razumijevanjem nacrta i smatraju da je potrebno još vremena za kvalitetnu raspravu, rok se ne može produžiti. Ali će se i nakon toga roka primjedbe uzimati u obzir. Produljili su ga, na riječ, ali ne i službeno, kao na placu. Jer je to “strateški” zakon Ministarstva. “Strateški” znači da je važan za ostvarivanje nekoga cilja. Cilj nije jasan, ali je napomenuto da će spriječiti manipulacije.

Manipulacije su nova “in” riječ. Nitko ne zna što zapravo znači. Kod nas ima malo manipulacija u vezi s postojećim Obz. Većina toga što naredbodavci protu-dječje politike nazivaju manipulacijom je jednoznačno protuzakonito ponašanje djelatnika sustava i podrška nekim roditeljima u počinjenju kaznenog djela, najčešće teškog psiho-emocionalnog zlostavljanja djece, na način da se ne dozvoljava kontakt s drugim roditeljem, najčešće ocem, da ga se ocrnjuje, blati i njime se zastrašuje. Novi će zakon te manipulacije ukinuti. Jednostavno, ozakonit će odluke kojima će drugi roditelj biti lišen prava ostvarivanja roditeljske skrbi, jer će prvi roditelj imati samostalnu skrb, pa uopće neće trebati manipulirati da bi imao potpuno odriješene ruke činiti što ga je volja. A bude li se taj obespravljeni roditelj često žalio institucijama, to će biti nedvojbeni znak da je konfliktan i da je dobio što zaslužuje. Teško Vam je razumljivo? Razumljivost nije cilj toga zakona.

Drugi je cilj zakona potpuno skidanje svake odgovornosti s djelatnika sustava. U zakonu su samo rijetke rečenice koje počinju sa “sud će”. Većina ih je “sud može”. Jasno, sad sud može što god hoće i na papiru. Nije ni sucima lako, jer uopće nemaju kriterija kako donijeti odluku ako se roditelji nisu dogovorili. Najbolji interes djeteta je ukinut prije nego što su shvatili da su elementi toga najboljeg interesa navedeni u UN-ovoj Konvenciji o pravima djeteta. Koju je Hrvatska odavna potpisala i obvezala se poštovati je.

Ovakav novi Obiteljski zakon je očigledni civilizacijski korak unatrag, jer uvodi samostalnu skrb ako se oboje roditelja ne može dogovoriti o zajedničkoj skrbi (koja je do sad bila zadana čl. 99 starog Obz bez obzira na dogovor roditelja), pa ako jedan hoće samostalnu skrb, samo je dovoljno da se ne dogovori, da potakne sukob, i na taj će način, bez ikakve krivnje djeteta i roditelja koji neće dobiti samostalnu skrb, najčešće, samo temeljem spola, djetetu oduzeti jednog roditelja.

Kad je na smokvinom listu netko iz publike, koja je ostavila svoje poslove i pohrlila naivno misleći da može pridonijeti poboljšanju zakona, a zapravo je došla na ispiranje mozga i dijelom na pep talk (propagandnu čašicu razgovora), a dijelom na “kupite ovo, to vam je super, a ako kupite dva, onda još dobijate i besplatan set kuhinjskih noževa”, rekao da gore navedeno ne valja s tim zakonom, onda je objašnjenje kreatora zakona bilo npr. da uopće ne dolazi u obzir zajednička skrb ako se roditelji ne mogu dogovoriti. Bilo bi fer da su u pozivu na Tribinu naveli što ne dolazi u obzir, pa bi radna skupina mogla dijeliti uzajamno divljenje zbog dobro obavljenog posla i ne bi se morala truditi koliko se trudila precizno kontrolirati da netko ne bi rekao nešto što bi bilo takvo da vlasti nije milo.

Čak im i Pravobraniteljica za djecu kaže da to što nije zaživjela zajednička skrb po starom Obz ne znači nužno da je to loša ideja. Loša je, kaže Voditeljica Radne skupine, a da ni ne trepne. Zna više o djeci. Njezino znanje je moć. A moć je slatka.

Zašto ne zajednička skrb ako je jedan roditelj predlaže, kao što je to u Belgiji, Francuskoj, Švedskoj… ? Pogodili ste, na sve su te države članovi radne skupine alergični, cijene samo Austriju i Njemačku (prešućuju da njih EU i te kako pritišće zbog ignoriranja ‘Pravosuđa prilagođenog djeci, i da se tamo spremaju promjene) i komparativne (ne zaboravimo, znanstvene!) studije EU zakona i Emeryja (kojeg vodeći svjetski stručnjaci za mentalno zdravlje djece kritiziraju zbog načela aproksimacije koje je povratak na ideju primarnog skrbnika napuštenu prije 30-tak godina), no i to samo koliko se može uklopiti u njihova nakaradna rješenja, jer ništa od navedenoga na što se pozivaju nije tako nerazumno, neprijateljsko prema djeci i vlastitim građanima i toliko utemeljeno ni na čemu dobrom, razumnom, ljudski prihvatljivom, kao novi Obz i obrana Obz-a.

Jedan je razlog za ukidanje zajedničke skrbi npr.,  zato što ako se ne mogu dogovarati, roditelji neće moći jedan drugome prenijeti poruku o uzimanju lijeka ako je dijete bolesno, pa onda tu djetetu pomaže da je u samostalnoj skrbi jednog roditelja i tako će biti zaštićeno. Naravno, jasno je da u Belgiji, Francuskoj, Švedskoj, djeca nisu bolesna, a ako jesu, onda valjda nije važno uzimaju li lijekove. Onda u nas, kad budemo imali novi Obiteljski zakon, dijete koje zbog nečeg minornog uzima lijekove, ili kronično bolesno dijete koje mora uzimati lijekove stalno, uz bolest će još biti kažnjeno oduzimanjem jednog roditelja. Tvrd stav. Točka. O tome nema rasprave. Djeca nisu glasači.Ups! To nisu rekli. To je, uz sve ostalo, skriveno ispod smokvinog lista.

Drugo je objašnjenje zašto nema zajedničke skrbi ako je jedan roditelj želi, “zato što sustav nije bio u stanju provoditi zakon kad je u njemu bila zajednička skrb”. Po toj nakaradnoj logici, idemo ga ukinuti i ozakoniti dosadašnju lošu i protuzakonitu praksu. Znamo da ima pljački i ubojstava i dilanja droge gdje počinitelji nikad nisu nađeni. Po logici zakonodavca novog Obz-a, koju nitko normalan ne može razumjeti, a nekmoli podržati, sad očekujemo novi Kazneni zakon po kojem pljačka, ubojstvo i dilanje droge nisu kaznena djela zato što ih sustav često nije u stanju riješiti i krivce privesti pravdi. Predlažemo da se u taj novi Kazneni zakon uvede samo jedno kazneno djelo: biti dijete razvedenih roditelja. To dijete treba kažnjavati zapriječenom kaznom od 1 dana do 18 godina neviđanja drugog roditelja ili najblaže Disneyland roditeljstvom (to je ono: svaki drugi vikend i par sati u tjednu) uz velike šanse da će se dalje po navici nastaviti samokažnjavati doživotno.

A treće je objašnjenje… e, ono je najbolje. Bit će samo 5 do 8%, a najviše 10% onih koji se neće moći dogovoriti. Pa onda to nema veze! Godišnje nešto više od 4.000 djece doživi razvod roditelja. Što je 300-400 djece za naše Ministarstvo. To je fakat veliko smanjenje u odnosu na ono koliko bi djece mogli unazaditi putem centara za socijalnu skrb i sudova, a evo sad će to biti i putem zakona.

Onda opet iz naivne publike netko postavlja pitanja konvencija, npr. zašto je izbačeno načelo najboljeg interesa djeteta i zašto se djetetu ne propisuje imenovanje posebnog zastupnika kojem je dužnost zastupati volju i mišljenje djeteta, već samo posebnog skrbnika (što je nešto sasvim drugo i u sukobu interesa s prvim), a odgovor glasi da najbolji interes nije izbačen već je to u zakonu “drugačije formulirano”. Uz to čujemo i ne vjerujemo da smo dobro čuli pomalo srditu konstataciju da smo “potpisivali konvencije, a poslije ih netko drugi mora provoditi” te da nema novaca, ali na pitanje jesmo li iz potpisanih konvencija izašli, odgovora nema. I, sad postaje jasno da su autori zakona, sve sami znanstvenici prava i samim tim i svih drugih znanosti koje se bave djecom, zapravo morali poslušati naredbu nekoga tko nema novaca, tko je već u minusu 150 milijuna kuna (toliko javno priznaje), a još nije ni kraj godine. Samo to o naredbi ne smijete glasno reći, jer će se naći članica radne skupine koja će zavikati kao da ju je guja ujela da njoj ‘nitko ne naređuje’. Ona je sama po sebi, dok se bavila znanošću, skužila to sa “nema novaca”‘ i skužila je da će se uštedjeti novac zamračivanjem konvencija za zaštitu djece koje je RH potpisala i kojih je obveznica i po Acquis communautaire, ili Pravne stečevine EU. Ti kojima ne treba ni narediti, koji sami znaju što je vlasti milo, njihovim je nastupima smokvin list premali. Njima je za skrivanje potreban najmanje neboder. Onaj Ministarstva socijalne politike i mladih.

Kad odgovora nema, kad nema argumenata, jer ih ne može biti i jer su svi argumenti na drugoj strani, onda članica, ili voditeljica radne skupine, sa svojih znanstvenih visina ima gotove bahatluke, pa kaže: “šteta što niste pravnik”, ili, ako se navedu jednoznačni znanstveni dokazi u prilog ljudskijih rješenja, onda kaže: “znanost nudi razna rješenja, ali ne možete razlučiti bitno od nebitnog ako niste znanstvenik, ne možete razlučiti ona koja su vrijedna”. Nije istina gospođo. Znanost nudi znanstvene dokaze. Oni koji kreiraju rješenja, moraju te dokaze uzeti u obzir.  I znanost gleda u svim smjerovima, ne samo u onima koji im trenutačno pašu iz bilo kojih razloga. Naravno, radna skupina su sve znanstvenik do znanstvenika, isključivo pravne struke, jer znanstvenici drugih struka, ni predstavnici civilnog društva nisu bili u radnoj skupini. Stoga, na liniji voditeljice i članica radne skupine predlažemo da ih se sve ukine, pa da ostanu samo pravnici znanstvenici koji po prirodi stvari znaju sve i o znanostima psihologije, sociologije, obrazovanja – pedagogije, medicine, i naša je znanost riješila sve probleme. Jer, pravnici ne samo da znaju pravo, već znaju i o djeci i o onome što je za budućnost djece najbolje, o razvojnim, obrazovnim, zdravstvenim i drugim potrebama djece. Neka ostanu još i politolozi. Oni su znanstvenici po rođenju. Pa će tako, znanstveno, našoj djeci i obiteljima bitno smanjiti konkurentnost koja će im biti bitna za preživljavanje sad i u budućnosti.

Ma, maknite više taj smokvin list i pokažite činjenice ovom narodu (čiju djecu kršite ego-tripom i strateškim zakonom) – svi znamo čemu služi smokvin list i što je pod njim.

Predlažemo udrugama za zaštitu djece da odmah uvedu Dan zaštite djece od institucionalnog zlostavljanja u RH. Npr. 12. svibnja, Dan sv. Pankracija, sveca zaštitnika djece mučenika.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.