Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Volim i trebam i mamu i tatu

Zavuklo nam se… ispričavanje!

Objava 20. veljače 2014. 0 komentara 19 prikaza
Foto: Udruga za ravnopravno roditeljstvo
Foto: Udruga za ravnopravno roditeljstvo
Udruga za ravnopravno roditeljstvo

U rječnik nam se zavuklo puno ‘pokvarenih lažnih fraza’, koje za sobom vuku i pokvarena lažna ponašanja.

Zavuklo nam se ‘uvođenje reda’, pa čak tri četvrtine građana po neformalnim statistikama to podržava, ali o tom Štokholmskom sindromu nećemo pisati jer je o tome Oleg Maštruko napisao odličan tekst u kojem sve piše.

Zavuklo nam se i ‘prihvaćanje različitosti’ i potreba ‘prihvaćanja drugih onakvih kakvi jesu’ jer ste u protivnom nefleksibilni homofob, ili imate narcisoidni poremećaj osobnosti, ili oboje. Ali, ni o tome nećemo pisati jer je o tome na svojem blogu Nemrešbilivit napisao odličan tekst u kojem sve piše: 

Zavuklo nam se i ‘pojasniti’ umjesto ‘objasniti’, upravo kad se radi o nečemu što baš nikome nije nimalo jasno. Pa se puno toga pojašnjava, ali nedobog da bi se što objasnilo.

I zavukle su nam se isprike. Pisat ću o isprikama, a sebe ću spominjati u srednjem rodu, zato što me ne zanima ni spolna, ni (opet nam se i to zavuklo), rodna legitimacija, jer bi poslužila zagovornicima svih spolova i rodova za razvodnjavanje ključnog pitanja -  moći isprike. Pritom ne mislim na onu iskrenu ispriku kad se netko ispriča, žurno popravi nanesenu štetu i poduzme sve moguće da se to više ne dogodi. Mislim na ispriku koja je površna, neiskrena, puko zadovoljavanje forme bez iskrene želje da se nešto popravi, nadoknadi, više ne ponovi. Mislim na onu ispriku koja je sama sebi cilj, koja pritom s počinitelja skida odgovornost za naneseno zlo, a žrtve stavlja u poziciju da se osjećaju loše ako je ne prihvate, iako su svjesni da ona ne znači ništa. Mislim na ispriku koja služi manipulaciji i dodatnoj viktimizaciji žrtve.

Na ovo sam došlo nakon što sam danas pročitalo da je 18 pacijenata jedne klinike u USA zaraženo Creutzerfeldt-Jakobovom bolešću zbog nedovoljne sterilizacije u bolnici.

E, sad bi svatko razuman očekivao da su odgovorni djelatnici zatvoreni i osuđeni, da im je zabranjen dalji rad ili čak da je ta bolnica zatvorena, jer se o sterilizaciji zna već više od stoljeća i za to svuda postoje propisani postupci koje očito nisu slijedili. No, o tome ni riječi, već: “U ime cijelog tima ispričavam se pacijentima i njihovim obiteljima” rekao je Jeff Lindsay, predsjednik kliničkog centra. Onda je to kao da se nije ni dogodilo. Jer, kakvi bi to ljudi bili, a posebice članovi obitelji oboljelih od kojih će njih 90% umrijeti u mukama unutar tri godine, ako ne bi bili u stanju prihvatiti ispriku i sretno živjeti do kraja života.

Onda se Ministar Jovanović ispričao za ‘kočiju’, pa je sad odmah pristojan i civiliziran i uopće nije bahat.

Onda se Premijer Milanović onako izdaleka ispričao za preskupe automobile, kao nije da on ne kuži da to nije u redu, ali je pravna država pa se mora ispoštovati ugovor. Nakon toga ti auti više nisu preskupi, a pogotovo ako se oduzme PDV, onda su bagatela. Nitko ne mora ispraviti loš rad, ispričao se i to je dovoljno.

Čim su se ispričali, kao da ništa loše nisu ni učinili, i zato je red je da mi ne činimo loše i da prihvatimo ispriku.

I onda mi je sinulo i prosvijetlilo mi se. Isto će se dogoditi i s novim Obiteljskim zakonom koji je trebao biti usvojen od 01. siječnja (još nije, ali hoće), a bit će na snazi od 01. srpnja (ili tkoznakad) 2014. Već se sad, u postojećem pravno-praznom prostoru, može raditi bilo što i davati najnebuloznije izjave. Neki dan je, npr., sutkinja u Zadru, majci i ocu koji su se dogovorili da će zajednički skrbiti o djetetu kao i do sad, što već pola godine funkcionira (tri dana s jednim, tri s drugim roditeljem), rekla a da nije ni trepnula: “Dijete mora imati bazu. Mora biti kod jednog roditelja a drugoga viđati.” Dugo sam razmišljalo i shvatilo da sutkinja smatra da ta baza nije ljubav roditelja, zajedničke aktivnosti, pričanje priča, smjeh, učenje, čitanje, trčanje, dijeljenje veselja i tuga, već adresa i stvari. I sjetilo sam se da je i Ministrica rekla da suci neće nužno prihvaćati dogovore roditelja, iako su ti dogovori bez ili s medijacijom posebno hvaljena inovacija novog zakona.

Razmišljam o tome kako će izgledati kad se za pet ili deset godina Ministrica Opačić bude ispričavala. Voditeljica Radne skupine Rešetar već se ispričala na tribini o tom zakonu. Rekla je što javno, što pojedincima osobno, da je za takav zakon dobila naputke od politike, što već samo po sebi govori o tome koliko je zakon stručno a koliko politički napisan. Kako god bilo, ona je prebacila odgovornost na politiku, tj. na Ministarstvo socijalne politike i mladih i Ministricu Opačić koji su predlagatelji zakona, pa ona, doktorica znanosti više nema nikakve odgovornosti.

Zato, dragi roditelji, iskoristite priliku i kritizirajte novi zakon iako njegove završne verzije nema nigdje osim u nekim mračnim ladicama Ministarstva socijalne politike i mladih i Sabora koji se nekritično sprema usvojiti ga. Vidjet ćemo ga kad dođe na dnevni red. Mašinerija će podići ruke. Najveća oporbena stranka će napustiti sabornicu pa neće biti odgovorna za ono što se događa.

Naša Ministrica priča jedno, dok u zakonu piše drugo – fakat već sprema teren pa će mirne duše, kad padnu prve žrtve i mediji je razvuku (osim EPH), reći da nije znala, jer nije ni pravnica ni stručnjak za djecu ni za obiteljske odnose. Bit će odgovoran netko drugi. Da je još prije nego što je bila na vlasti namjeravala taj problem riječiti imat će i pisani dokaz, a imamo ga i mi, s datumom 30. rujna 2011. napisala i potpisala sljedeće:

Opacic

Svalit će svu krivnju na roditelje. Na one roditelje koji ne kuže što je baza za zdravo odrastanje, pa odmah lijepo ne pristanu da dijete ima stvari i jedno mjesto s kojega se ne miče, čime bi pokazali da se žele dogovarati, već stalno izazivaju sukobe na način da žele sa svojim djetetom provoditi do polovice vremena.

Postoji nada da ćete bar do novih izbora imati vremena reagirati, dragi roditelji, saborski zastupnici i ini, jer je u tijeku džihad na zajedničko skrbništvo, na opsežno provođenje vremena djeteta s oba roditelja, na pravo djeteta na oba roditelja. Taj je džihad je još sav zahuktao i krši sve pred sobom, i može se reagirati. Ministrici Opačić za sad ne pada na pamet stati, razmisliti i popraviti ni praksu ni zakon – strast je moćan osjećaj. Probudite se i kritizirajte što prije, jer ako se dosjeti i ubrzo se ispriča, više nećete moći kritizirati. Ako ste pravi ljudi sve ćete nakon isprike morati oprostiti. Koliko vam god bilo teško u prvi mah, sve zlo koje se vašoj djeci i vama dogodi morat će biti zaboravljeno, kao da se nije ni dogodilo, niti se događa. Bit će ispričano.

Ispričavam se. Ispričalo sam se.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.