Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Dragoj meni, samoj sebi

O kopanju nosa i još koječemu

Istraživanja su pokazala kako u Hrvatskoj redovito psuje 93% pučanstva, što bi značilo da je psovka jedan od najčešće rabljenih govornih činova kod nas.
Objava 16. lipnja 2022. 1 komentara 1336 prikaza
Foto: pixabay.com
Foto: pixabay.com
O kopanju nosa i još koječemu

Psovke, čitam tako neki dan u nekom znanstvenom istraživanju, koristimo na dnevnoj bazi, bez obzira na godine i jezik kojim govorimo. Opće je poznato kako su Hrvati, po pitanju psovki, pri samom svjetskom vrhu, ako ne i na pobjedničkom tronu. Uz to što najviše psujemo, radimo to na najžešći i najinovativniji način. Spajajući nespojivo sa spojivim. I sami znate o čemu pričam.

Istraživanja su pokazala kako u Hrvatskoj redovito psuje 93% pučanstva, što bi značilo da je psovka jedan od najčešće rabljenih govornih činova kod nas. U Hrvatskoj se psuje iz navike, zbog neodgojenosti, siromašnog fonda riječi pa nam psovka služi kao dopuna i poštapalica, iz želje za dokazivanjem, radi potkrepljivanja vlastitog mišljenja i slično. A ja, eto, prava Hrvatica.

Za psovanje se ne bira/ne biram vrijeme ni mjesto, pa tako o psovkama čitamo u knjigama, slušamo na televiziji, koristimo ih u svakodnevnom govoru. Ja naročito, sram me bilo. Nije da se time dičim, ali rečenična melodija, boja glasa, jačina glasa, naglasak pojedinih dijelova psovke pomažu mi da se jasnije izrazim. Da mi protivnik ili prijatelj bolje prepozna napad od ushita, radost od prijetnje.

Psujem u svim situacijama koje se mogu zamisliti. Kada sam vesela, tužna, sretna, nesretna, uz pomirisanu čašu gin-tonica, trijezna, preplašena, opuštena…. Nije da se hvalim, al imam prilično bogat repertoar. Valjda je familijarno. Sestra, koja već duže živi vani, gotovo je zaboravila hrvatski, al psovke su joj ostale. I koristi ih vrlo tečno. Sramim se reć, al možda je i bolja u psovanju od mene.

E sad, cijeli ovaj znanstveni uvod zapravo vodi prema tome da me čeka paklenih tjedan dana. Bivši muž je izuzetno dobrog sluha i mrzi psovanje. Moja djeca također su na njega. Ne psuju nikad. Čeka me razdoblje psovanja u sebi ili kreativno razvijanje jezika.

Na primjer, poštapalicu koja počinje sa jeb, a završava s arhaičnim oblikom imenice mama, mogla bih zamijeniti s npr. Kopaj si nos! Padne mi zdjela, nek si kopa nos! Zabijem se ramenom u štok, opet kopaj si nos! Prijateljica mi je nedavno operirana, nek si njena bolest kopa nos! Boli me mjehur, ma i njemu preporučam kopanje nosa! Kopanje nosa sugeriram i gužvi na plaži, klincu koji me pošprica dok puževom brzinom ulazim u more, koloni na autoputu i svima ostalima koji mi se bilo čime zamjere. Ili jednostavno dišu preblizu.

No nije sve tako crno za mene i za sve one koji vole svoj govor ''zasladiti'' psovkama. Naime, riječ je o istraživanjima koja su pokazala da je umjereno psovanje zdravo. Vrli znanstvenici povezali su to s činjenicom kako je psovanje dobar ispušni ventil i mehanizam za nošenje s određenim emocijama. Kombinirajući te faktore postajemo čvršći te otporniji na bol. Naišla sam tako i na članak koji piše o tome kako ćemo psovanjem brže smršaviti. Znači, kad pored wc-a gdje se idem skrivat od muža i djece dok pušim, čujete da netko psuje ko kočijaš, ne zamjerite, radim na svojoj čvrstoći.

A ako čujete neku plavušu koja uporno urla na plaži „Kopaj si nos! Kopaaaaaj! Kooooopaj!„ ne sekirajte se, ja zapravo pokušavam smršaviti.

  • Važna obavijest

    Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
  • kuramela:

    Ovih 93% objesite mačku o rep, to je potpuna izmišljotina !