Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Dragoj meni, samoj sebi

Tko će koga, ako ne svoj svoga

Svaki pošteni pisac bar ponešto svog opusa posveti traumama iz djetinjstva i odnosu s rodom rođenim, a i psihijatri bi radili na pola radnog vremena da te teme nema.
Objava 29. travnja 2022. 0 komentara 422 prikaza
Foto: pixabay.com
Foto: pixabay.com
Tko će koga, ako ne svoj svoga

Jasenko Houra davnih se dana u pjesmi „Mojoj majci“ obratio svojoj majci Ružici. I napravio je dobar posao. Žena je ušla u legendu i nema poštene utakmice, seoske svadbe, predizbornog skupa ili natjecanja u kuhanju fiša da se pjesma ne ori iz stotinjak grla ili bar preko zvučnika.

Ja nisam Jasenko, nit mi slaganje stihova i rima baš nešto ide, al ponukana nedavnim životnim događajima imam potrebu obratit se pisanim putem svojoj majci. Jer, naravno, svaki pošteni pisac bar ponešto svog opusa posveti traumama iz djetinjstva i odnosu s rodom rođenim, a i psihijatri bi radili na pola radnog vremena da te teme nema.

Dakle, moja majka (u daljnjem tekstu Kraljica Majka, op.a,) dobro je držeća gospođa u ranim sedamdesetima. U horoskopu je škorpion, pa joj i položaj zvijezda pri rođenju sugerira da je opasna i da grize. Ima redoviti termin kod pedikera, na masaži i jednom tjedno ugovorene kave sa svojim frendicama. Žena je to rođena bez ugrađenog filtera za finoću i ako joj nešto ne paše sipa odmah u glavu. Isto tako, mene zove Debela i uporno mi pokušava objasniti da ima 70 kg, a ja i bez vage vidim da je teža od mene.

Nije ti smiješno?!

Uzela tako Kraljica Majka knjigu i ne javlja se dva dana. Sva u strahu zovem je na mobitel i usput uz pitanja o tlaku, razini šećera i zdravlju kućnog ljubimca, upitam je kako joj se dopala knjiga i jel se barem pošteno nasmijala. S druge strane muk.

„Mama, pa jel ti smiješno?“

„Pa nije. Meni je to tužno.“

„Pa kaj ti ima bit tužno, pobogu?!“

„Joj, podsjetila si me, ono kad si pojurila za Čolićem skoro si mi zatukla kćer!“ (prevrnula sam svoju sestru iz kolica na pod, pojurivši za Z.Č. koji je mirno prolazio mojom ulicom)

„A jel ti smiješno ono kad sam napravila poplavu perući suđe i kad sam se popela na stol?“ (sa cca 5 godina prvi put sam samostalno i nenadzirano pokušala oprati suđe, no nisam  primijetila čep u sudoperu, pa sam poplavila kuhinju)

„Joj ne, to mi je grozno, užas! Još i sad se sjetim kak je voda curila iz sudopera preko ruba i kak si nam digla parket."

I tako još par pokušaja koji su meni smiješni, a mojoj Kraljici Majci izvor tuge, traume, čemera i očaja. Stvar je pokušao popraviti njen muž Kralj koji je obećao i sam pročitati, uz napomenu da će mu pokušati biti smiješno.

Na kraju su me podsjetili da sam opisujući svoje nepodopštine iz ranog djetinjstva u knjizi zaboravila spomenuti kako sam, s recimo pet godina, pobjegla iz kuće kroz prozor, popevši se najprije na šivaću mašinu, te u pidžami krenula tati na posao. Ulovila me susjeda tri kuće dalje i budući da je išla taman na posao i bojala se da ne odlutam sama bogtepitaj kamo, stavila me u auto i odvela sa sobom, a mojima ostavila poruku na vratima.

Moji roditelji složno rekoše: „Evo, TO ti je smiješno. Bar nisi nikoga taj put dovela u opasnost i nisi nam napravila nikakvu štetu!“.

Sve više vjerujem da me donijela roda ili su me pronašli u kupusu.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.