Blogosfera Večernjeg lista

Sama svoj life coach
Vladimira Šimić

Sama svoj life coach

Vladimira Šimić

Više o blogeru
O blogeru

Vladimira Šimić

Bila sam sasvim obično dijete i obična mlada žena, barem ako se ekstrovertiranost i optimizam ne smatraju nekim posebnim sposobnostima ili pak anomalijom. A onda mi je život odlučio baciti grah u ponešto drugačijim kombinacijama od onih koje su uobičajene, staviti me u bizarne, pa i teške situacije, a čini se da su zanimljive i drugima za čitanje i proučavanje. Kao dugogodišnja novinarka i urednica s naznakama skribomanije, rado dijelim svoje priče…

Moj dosadašnji život svakako bi se mogao okarakterizirati, no samo jedna riječ nikako ne bi bila primjerena, niti točna, a to je da mi je život - dosadan. Već dugo prosipam po internetu neka svoja razmišljanja, a s obzirom na više nego zanimljive životne okolnosti, nađe se materijala i za podeblju knjigu.

Dugo sam razmišljala trebam li zapravo pomoć svećenika, rabina, yoga majstora, nekog konkretnog duhovnog učitelja, životnog trenera, nekoga tko bi mi pomogao da taj kaos od života donekle posložim u ladice. A onda sam shvatila da svi odgovori doista leže u nama, samo moramo biti spremni svakodnevno na tome raditi. I tako sam odustala od traženja i čekanja prave osobe te odlučila – bit ću sama svoj majstor, točnije, sama svoj life coach.

Prava je istina da volim prolaziti kroz tu životnu školu, volim prekapati po događajima i svakodnevnim malim čudima, čak i mazohistički volim te sulude situacije koje su dio naše svakodnevice, pa razmišljati što su mi donijele, čemu su me naučile, u kojem su me pravcu gurnule… A mnogi od tih zaključaka mogli bi biti korisni i drugima, u to sam gotovo sigurna.

Upravo to ćete na ovom blogu i naći – priče, razmišljanja, spoznaje… Case study jedne žene, a koji će možda i vama poslužiti kao pomoć i inspiracija, nikad se ne zna. Taman da vas samo zaintrigira ili zabavi, već je učinio puno.

I za kraj, evo mog najdražeg citata mog omiljenog psihijatra, neurologa i oca logoterapije, Viktora Frankla:

„Iz ruševina se najbolje vide zvijezde“.

A nebo je doista prekrasno i vrijedno dizanja pogleda, pa makar nam se ponekad i vrat ukočio od svih tih silnih i opetovanih pokušaja da gledamo prema gore…

Blog postovi