Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Sama svoj life coach

Ispričaj mi najdraži vic i reći ću ti kakav si

Smijanje je znanstveno dokazano zdravo, i za tijelo i za duh. A pritom najdraži vic puno toga govori o nama. Što je vas nasmijalo do suza i čemu se smijete već godinama?
Objava 22. svibnja 2021. 5 komentara 777 prikaza
FOTO: Depositphotos.com
FOTO: Depositphotos.com
Vic kojem se najviše i najdulje smijemo puno govori o nama.

Otkako znam za sebe, imam problem sa smijehom o čemu sam već pisala. Iako nam smijeh većinom čini život puno lakšim, izmakne li kontroli, može nas s još većom lakoćom dovesti u vrlo neugodne situacije. Pisala sam i o granici između smijanja i izrugivanja, pa ovom prilikom neću zalaziti u tu temu.

Psiholozima su poznate brojne teorije o humoru, pa su se tako već mnogi bavili time zašto i čemu se smijemo. Istini za volju, kad sam krenula malo istraživati tu temu, dugačka lista teorija o humoru ubila je u meni svaki smisao za humor i postalo mi je ubrzo dosadno. Ipak sam na tom području praktičar, a ne teoretičar. Mom sangviničkom egu laskale su, doduše, pojedine zanimljivosti poput one da se smisao za humor povezuje s visokom inteligencijom, posebno ako se volimo smijati crnom humoru. No kakve god se teorije iznosile, činjenica je da mi je humor u životu služio na razne načine. Iznimno je koristan u komunikaciji, no najviše mi je služio za procjenu drugih ljudi i svojevrsnu selekciju - koga želim, a koga ne u svojoj blizini.


Foto: Starecat.com


Nimalo zabavni i nepoželjni

Naime, iako mogu pričati s bilo kime, činjenica je da se daleko najteže snalazim s ukočenim osobama koje se prisilno i lažno smješkaju, kao da su ih naučili da smiješak postoji i da ga treba povremeno koristiti iako njima uopće nije prirođen. Kad i pokušaju ispričati vic, obično to čine mehanički, naučeno, bez energije.

Kad bolje razmislim, još mi je gore s uvredljivima, onima kojima „svaka dlaka smeta“ – to nikako ne probavljam. Lako se vrijeđaju i kada je riječ o vicevima, a šala na vlastiti račun ne dolazi u obzir. Hodaju svijetom parajući nosom oblake i kao da se trude izvrnuti svaku riječ samo da bi pronašli razlog za uvrijeđenost.

U grupu onih s kojima ne želim imati posla ako ne moram, ubrajaju se i kolerici. Ti su ljudi poput tempirane bombe ili, bolje rečeno, poput bombe s preosjetljivim senzorima kod koje nikada ne znaš kada će eksplodirati. Taman kad pomisliš kako je komunikacija krenula u dobrom smjeru, nagaziš na minu ni kriv ni dužan i – buuuum, u trenu se nađeš pod ruševinama uslijed navale nekontroliranog bijesa. Mala napomena vezana uz temu ovog bloga – istraživanje koje je vodio austrijski psiholog Ulrike Willinger, pokazalo je da su ljudi kojima je najbolje legao crni humor imali najviše razine verbalne i neverbalne inteligencije, ali i najmanje razine agresije.

Ako bih se malo bolje zamislila nad onima s kojima ne želim imati posla, vjerojatno bi se u toj grupi našlo još nekih primjeraka. No, o njima ne želim čak niti razmišljati – kad se dogodi susret, brišem ih s liste čim prije mogu i trajno udaljavam iz života. Stoga o njima i neću pisati.

Čim je dulje smiješno, tim vas bolje opisuje

Naravno, vicevi sigurno nisu osnovni kriterij prema kojemu biram osobe poželjne za društvo. No, među njima sigurno nema opisanih uvredljivih, ukočenih, niti agresivnih, iako ima ozbiljnih, pa i puno ozbiljnijih od mene. Ali to što su ozbiljni ne lišava ih smisla za humor, pa se od srca smiju vicevima koji im legnu. Na viceve koji nisu po njihovoj mjeri naprosto ne reagiraju, a svakako ih ne doživljavaju kao uvredu.


Foto: Pinterest.com, RavenHawkTech

Uočavajući čemu se ljudi u mom okruženju smiju, lako sam uočila da njihovi najdraži vicevi/karikature koji ih „pogađaju u crno“ puno govore o njima samima. Obično nastupa salva smijeha kada vic uspije izokrenuti u smijeh nešto što ih duboko kopka ili opterećuje. Ti se vicevi najčešće i dobro pamte – tako će čak i oni koji uobičajeno ne pamte viceve, znati odgovoriti na pitanje koji im je najdraži. Ostane li im taj vic smiješan i tijekom duljeg perioda (npr. više godina), očito može puno toga otkriti o osobi jer se ne odnosi samo na neku trenutnu situaciju.

Preživljavanje pandemije smijehom

„Proizvođačima“ viceva neizmjerno sam zahvalna i tijekom ove pandemije, a u jednoj sam fazi čak i skupljala šaljive objave kako bih se mogla stalno na njih vraćati. Prevladavajuća toksična atmosfera od koje čovjeka zaboli želudac ako joj se prepusti, može biti razbijena samo dobrim šalama i to, najčešće - najcrnijim.

„A što nam drugo preostaje nego da se smijemo…“. Čula sam tu rečenicu nebrojeno puta tijekom proteklih mjeseci. I kad se bolje razmisli, daleko je ta rečenica od obične usputne izjave, itekako se može doslovno shvatiti. Želimo li sačuvati zdrav razum, odnosno nekako očuvati mentalno zdravlje u doista bolesnom vremenu, najbolje što možemo učiniti jest da se počnemo smijati. Nažalost, drugog izbora doista nemamo; ako pustimo da se ove negativnosti na nas prilijepe, da nas obuzmu poput nekakvih demona, možemo odmah rezervirati smještaj u bolnici za duševne bolesti.

Iz perspektive zdravlja, korisno je ponoviti da smijeh doista blagotvorno utječe na cijeli organizam: jača imunitet, snižava hormone stresa, ublažava bol, opušta mišiće, koristan je u prevenciji srčano-žilnih bolesti, poboljšava raspoloženje, ublažava anksioznost i napetost, depresivna raspoloženja… Smijeh također može poslužiti kao izvrsna vježba disanja što nam je u ovom vremenu i više nego potrebno. Pritom jača socijalne veze, povoljno utječe na radnu atmosferu, otpušta napetosti u odnosima te pomaže u rješavanju konflikata i slično.

Ne uzrujavam se

Dakle, ako želite učiniti uslugu svom zdravlju, a pritom napraviti vlastitu brzinsku „psihoanalizu“, prisjetite se svojih najdražih viceva. Možda ćete otkriti nešto o sebi što vam je do sada čučalo samo u podsvijesti. Osobno itekako znam što je skriveno u mom najdražem vicu.

Požalio se je pacijent liječniku da ga već danima muči proljev. Liječnik mu je zabunom propisao lijek za smirenje i naručio ga na kontrolu tjedan dana kasnije.
- I? Kako ste?
- Odlično doktore. Serem i dalje, ali se ne uzrujavam.

Koji je vaš favorit?

  • Avatar Sandra  Gojani
    Sandra Gojani:

    Kolerik koji priča dobre viceve, pznajem neke takve! ;)

  • Avatar OHorvat
    OHorvat:

    Ja se obično smijem potpuno bezveznim vicevima koji posjeduju svojevrsnu situacijsku komiku i to s vrlo različitih područja. Sada se mogu prisjetiti samo jednoga u slici - dvojica kuhara panično bježe sa satarama u rukama, a za njima hrpa ljutitih ... prikaži još! puževa. Jedan kuhar kaže drugome - "Ovako u gomili uopće ne izgledaju bezopasno." Glupo, ali meni smiješno kad god se sjetim te slike.

  • Avatar OHorvat
    OHorvat:

    Ja se obično smijem potpuno bezveznim vicevima koji posjeduju svojevrsnu situacijsku komiku i to s vrlo različitih područja. Sada se mogu prisjetiti samo jednoga u slici - dvojica kuhara panično bježe sa satarama u rukama, a za njima hrpa ljutitih ... prikaži još! puževa. Jedan kuhar kaže drugome - "Ovako u gomili uopće ne izgledaju bezopasno." Glupo, ali meni smiješno kad god se sjetim te slike.