Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Sama svoj life coach

Kad kuriš 37 "i nešto sitno" u vremenu kad je sitno bitno

Neznatno povišena tjelesna temperatura u današnje vrijeme stvara mnoštvo komplikacija
Objava 15. travnja 2021. 0 komentara 30304 prikaza
FOTO: Depositphotos.com
FOTO: Depositphotos.com
Život taman malo iznad granice...

Dok već treći dan zaredom mjerim vrijednost temperature tek neznatno iznad 37℃, padaju mi na pamet one stare „pred-Covidne“ statistike: djeca tijekom godine imaju i po desetak puta običnu prehladu, a školarci i po 12 puta godišnje. Odrasli imaju do pet puta, no svi ti brojevi ovise od čovjeka do čovjeka, od djeteta do djeteta... Sad slijedi i onaj dio kojeg posebno vole „COVID nevjernici“. Dakle, poznato je više od 200 virusa koji izazivaju simptome prehlade (u različitim kombinacijama i opsegu, odnosno kliničke slike se ponešto razlikuju). Najčešći su: rhinovirusi, coronavirusi, adenovirusi, coxsackievirusi, echovirusi, orthomyxovirusi (uključujući viruse influenza A and B), paramyxovirusi, respiratorni sincicijski virus i enterovirusi. (izvor: Pliva zdravlje). S pandemijom, naravno, ti virusi nisu nestali, pa mi trenutno bilo koji od njih, čak i neki iz obitelji koronavirusa, može stvarati ovaj problem.

Onda dolazimo do niza drugih stanja koja mogu izazvati neznatno povišenje temperature, od predugog izlaganja suncu, preko upale zubnog mesa do menstrualnog ciklusa kad ženama može biti malčice povišena temperatura u drugoj polovini ciklusa. Potom treba znati i da je kod većine ljudi normalna temperatura tijela između 36 i 37℃. Tako vrijednost od 37,1 kod onih s normalom na „gornjoj granici“ sigurno ne znači gotovo ništa, dok je kod onih koji inače žive s 36,0 to već prilično zabrinjavajuće i neugodno stanje. Osobno sam u sredini, „normala“ mi je između 36,5 i 36,7, pa mi tako 37,1 pali lampicu koja već upozorava na neko zbivanje u tijelu.

O digitalnim toplomjerima

Živimo u vremenu u kojem je povišena temperatura (iznad 37) dovoljan razlog za ostati kod kuće (dapače, u izolaciji) i biti na oprezu. S temperaturom od 37,3 ne bi me pustili u banku, HEP, niti u neke druge institucije koje strogo mjere vrijednosti. Ali tu nisam sasvim sigurna koliko su ti sofisticirani uređaji za mjerenje temperature pouzdani? Skupi su ko papar, a čini se da nerijetko zafrkavaju. Na primjer, osobno sam tri "obična" digitalna toplomjera u konačnici bacila jer su pokazivali svakakve gluposti. A kad nisam imala drugih mogućnosti mjerenja, poslužili su mi tek toliko da mogu s njima procijeniti razliku, odnosno je li nova vrijednost viša ili niža od prethodne i za koliko. To mi je bilo posebno važno dok su mi djeca bila mala, pa sam morala znati djeluje li antipiretik ili ne.

Onaj digitalni (pretpostavljam infracrveni) mjerač temperature na ulazu u HEP izmjerio mi je toliko nisku temperaturu da bih po njemu već trebala biti mrtva. Vidim da se i zaštitari u bankama nerijetko čude nad vrijednostima na infracrvenim beskontaktim toplomjerima, pa samo odmahnu rukom i puste te da prođeš. S druge strane, iskusne medicinske sestre koje stražare na vratima ambulanti najprije te obično puste da uđeš u čekaonicu, malo se ugriješ, pa tek onda mjere temperaturu – kod tih digitalaca nikako nije isto mjeri li se temperatura na otvorenom dok dere hladan vjetar pa ti je čelo ledeno ili u zatvorenom prostoru.

Infracrveni beskontaktni toplomjerFoto: Depositphotos.com

Istinski žalim za toplomjerima sa živom koji, osim što su bili pouzdani, su se i lako „istresali“ za razliku od ovih toplomjera s obojenim alkoholom. Dok nisam razvila dobru tehniku, ruka bi mi otpala tresući ga u svim smjerovima i uz razne trzaje, posebno kad bi mi djeca kurila iznad 38. Dva sam čak i razbila u pokušajima da trznem najbolje što mogu, izletjeli su iz mojih znojnih ruku kao metak. Jako sam se pak ražalostila dok sam trčala za posljednjom kuglicom od žive nakon što mi je jedno od djece razbilo i posljednji stari toplomjer.

Povišena temperatura kriterij je za izolaciju

I što sad učiniti? Drugih simptoma nemam. Osim što sam prvog dana bila malo umornija te mi je bilo hladno „iznutra“ (nije me treslo), na ništa drugo se ne mogu požaliti. Oko mene svi su zdravi, i muž i djeca, barem za sada. U vrijeme prije pandemije ne bih se sjetila niti potražiti toplomjer. Da ove nove korone nema, došla bih vjerojatno u petak umorna s posla i legla bih ranije u krevet. Popodnevni umor bih rješavala šalicom kave, uopće se ne pitajući nisam li malčice toplija nego inače. Možda bih se zbog nervoze posvađala s mužem ili djetetom, pa kasnije izglađivala sukob uz palačinke. 

A danas? Čekam odgovor doktorice hoće li me poslati na testiranje ili ne. Stotinu sitnica moram uzeti u obzir. Ako bih o odlasku na posao odlučivala temeljem jutarnje temperature, mogla bih komotno ići jer je tada nemam, povisi se popodne. Na poslu sam ionako sama u uredu, a dvoje kolega je cijepljeno. Ipak, prema HZJZ-u, situacija je jasna: dovoljan je i samo jedan simptom za samoizolaciju uz ispunjen epidemiološki kriterij (u ovom slučaju živim u zemlji koja je zahvaćena epidemijom). Trebam li djecu zatvoriti u kuću? Ako nemaju simptome, a ja nemam dokazan SARS-CoV-2, mogu ići van, no škola im je ionako online.

Ne, ne žalim se na te kriterije s temperaturom, ali da sam više umorna od ovih izolacija, jesam. Povišena temperatura sigurno nije „normalna“, simptom je koji na nešto ukazuje, pa je tako morala biti uzeta kao alarm. Načelno, ne bih se žalila ni kad bismo općenito živjeli u društvu u kojem si normalno možeš priuštiti bolovanje, pa s temperaturom ne dolaziš na posao čak ni onda kad pandemije nema. Istini za volju, ta temperatura bi trebala biti barem iznad 37,5, no dobro, sad pušemo i na hladno, „i sitno je bitno“…. S druge strane, ove „37 i nešto“ vrijednosti ionako se često teže podnose od 38 i više, barem je tako kod mene, ali i mnogih mojih prijatelja. S upornih 37 i nešto se nerijetko osjećaš krepano, izgaženo, istrošeno, „glavoboljno“ te općenito gore nego kad temperatura uzme maha, barem ako su ostali simptomi blagi.

Mnogima fali „staro normalno“, a meni samo fali vrijeme u kojem ću se moći ko čovjek prehladiti. (PS. napominjem da mi je previše prijatelja i rođaka imalo COVID, neki trpe i posljedice, pa se ne obazirem na komentare da je COVID obična prehlada ili gripa. Ako nekoga veseli, neka i ovdje piše svašta.).

I jedna zanimljivost nevezana uz COVID za kraj ove lamentacije o temperaturi – jeste li znali da su se ljudi kroz stoljeća „ohladili“? Naše bi praprabake i prapradjedovi očito išli u izolaciju tek na višim vrijednostima od postojećih....

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.