Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Sama svoj life coach

Koje nuspojave su vijest, a koje to nisu i kako donijeti odluku o cijepljenju

Mislim da nema novinara koji u svojim počecima rada nije od urednika dobio uputu: „Nije vijest kada pas ugrize čovjeka, već kad čovjek ugrize psa“. U Sloveniji je škola zatvorena jer je 26 učitelja i profesora razvilo nuspojave na cjepivo AstraZenece. Je li doista „pas ugrizao čovjeka“ ili se je to moglo očekivati, pa možda cijepljenje organizirati drugačije?
Objava 13. ožujka 2021. 2 komentara 1874 prikaza
FOTO: Depositphotos.com
FOTO: Depositphotos.com
U Sloveniji je škola zatvorena jer su nastavnici razvili jake nuspojave. No je li to doista bilo neočekivano?

Oko cjepiva protiv COVID-a neću zbijati šale, a bogme niti pametovati jer o tome sigurno nemam dovoljno znanja. Ali svakako sam pismena, čitam, a pritom sam zdravstvena novinarka, pa se trudim svim silama ne nasjesti na svašta što se objavljuje (iako se bogme i meni omakne). Ovaj tekst, dakle, nije niti „pro“, niti „anti“ vakcinacije, nego „pro“ zdravog razuma i „anti“ histerije koje imamo u posljednjih godinu dana na izvoz.

Moram priznati da i sama, kao i mnogi drugi, imam strah od lijekova, cijepljenja i sličnog, a s obzirom na to da sam se borila s anksioznim poremećajem (anksioznost me i dalje u rijetkim trenucima prati), iskusna sam i na području gomilanja strahova.

Riječ može ubiti

No spomenula bih, za početak, nekoliko riječi o godinama rada u redakciji časopisa Doktor u kući kojeg je tada uređivala Selma Mijatović – bila je poznata kao oštra i vrlo neugodna urednica ako bi se novinaru „omaklo“ (pa čak i ako nije, narav joj je bila žestoka). Mislim da tijekom razdoblja njezinog uređivanja nije bilo objavljenih „promašaja“ iako smo u živcima plaćali njezine pritiske i inzistiranja. Selme danas, nažalost, više nema među živima, no vjerujem da se „negdje gore“ zgraža ako može vidjeti što se danas objavljuje. Do danas pamtim kako se je jednom prilikom u naletu bijesa izbečila na mene i ponovila frazu koju sam jako dobro znala, ali od tog trenutka mi zvoni u ušima: „Vladimira, u zdravstvenim tekstovima vrijedi više nego igdje drugdje ona izreka da riječ može ubiti! Ne možeš objaviti nešto što nije provjereno, na tebi je odgovornost.“

I tako, verbalnim bičem nas je tjerala da provjeravamo svaku riječ prije objave i da za svaku tvrdnju imamo provjeren izvor, ne samo onih tekstova koje smo mi pisali, već i onih za koje sam, konkretno, osobno radila redakture, a koje su pisali suradnici liječnici, farmaceuti, fizioterapeuti i ostali stručnjaci. Vjerovali ili ne, čak i u njihovim tekstovima bi se ponekad pronašli ne samo tipfeleri, već i poluinformacije – ne zbog neznanja, već upravo suprotno. Zaboravili bi nešto obrazložiti jer je to njima sve posve jasno, u njihovim krugovima opće poznato, pa bi smetnuli s uma da čitatelji o tome prvi puta čuju te da im nedostaje kontekst važan za razumijevanje, a shodno tome i odlučivanje. Na meni je, dakle, bilo da prepoznam takav „feler“ i tražim proširenje teksta. Također, ti tekstovi su svi od reda prolazili autorizaciju, pojam koji je danas gotovo u izumiranju. Da skratim priču, svaki članak je prolazio barem tri razine provjere prije objave, već ovisno o autoru – redaktor, urednik, pa još jednom autor-stručni suradnik. S druge strane, oni koji su bili pisani redakcijski morali su imati poveznice na izvore i nije bilo naših „pametnih zaključaka“.

Rekli bi sad neki moji kolege: „Lako je bilo vama. Jedno je raditi mjesečnik, a drugo je kad moraš svakodnevno štancati tekstove“. Slažem se, naravno, da smo imali daleko veći vremenski prostor za detaljne provjere, a i sama sam radila u redakciji Večernjeg pa znam da ne mogu uspoređivati ove medije. Ali isto tako smatram da je u slučaju tako osjetljivih tema kao što su koronavirus i cijepljenje protiv COVID-a, krajnje neozbiljno ako se barem ne napravi dopuna teksta informacijom koja je poznata i važna za razumijevanje cjeline, a do koje možeš doći u dva klika – doslovno. Ne moraš zvati, autorizirati, proširivati, već samo provjeriti te iznijeti sve činjenice prije nego pustiš tekst na čitanje tisućama prestrašenih, frustriranih i živčanih čitatelja kojima je već žestoko puna kapa COVID-a, pandemije, stožera, izolacija, koji su puni bijesa, nepovjerenja, razočaranja, već dobrano skloni prikloniti se raznim teorijama i teoretičarima zavjere, koji već godinama ne čitaju, odnosno ne provjeravaju objavljeno, već se referiraju u razgovorima na masovne medije, koji nemaju koncentracije pročitati bilo što dulje od potpisa pod slikom… Zna se što je „pažnja zlatne ribice“ i zašto se događa, a sad imamo posla s temom koja je daleko složenija, a da bismo imali pravo žonglirati s naslovima i tekstovima kako nam je volja.

Česte i vrlo česte nuspojave: tko je rekao da među njima nema težih i jačih?

Ne govorim o ograničavanju slobode govora, već o potrebi, rekla bih imperativu da se informacije provjeravaju, da se iznose obje strane po nekad važećim, a danas potpuno zanemarenim pravilima novinarske struke. Dakle, vijest (koja me je i inspirirala) jest da je škola u Sloveniji zatvorila vrata na jedan dan jer je 26 cijepljenih učitelja razvilo nuspojave na cjepivo AstraZenece. Ali ne možeš u naslov staviti „jake“ nuspojave, a nigdje u tekstu ne spomenuti koje su to nuspojave ovog cjepiva službeno navedene kao vrlo česte, pa tako i očekivane ili česte. To je minimum minimuma kojeg bi trebalo uključiti u tekst, a da ne govorim da bi u tekstovima o teškim (i rijetkim, barem prema dosadašnjim spoznajama) nuspojavama trebalo obaviti istraživanje prije objave - na internetu baciti oko i na stručne tekstove, a ne samo na pisanje stranih masovnih medija, nazvati i naše stručnjake te dobiti njihovo mišljenje i slično.


Foto: Screenshot, Jutarnji list

Pa da skratim, evo citata iz službenog dokumenta o cjepivu AstraZenece (link na originalni dokument):

„Najčešće su nuspojave bol i osjetljivost na mjestu primjene injekcije, glavobolja, umor, bol u mišićima, opće loše osjećanje, zimica, vrućica, bol u zglobovima i mučnina. Pojavile su se u više od 1 na 10 osoba. Povraćanje i proljev pojavili su se u manje od 1 na 10 osoba. Smanjeni apetit, omaglica, znojenje, bol u trbuhu i osip pojavili su se u manje od 1 na 100 osoba.“

Dakle, barem to je trebalo dodati u članak o učiteljima, to je onaj spomenuti minimum minimuma s druge strane. Naravno da učitelji koje trese vrućica i kojima je mučno, koje boli svaki mišić u tijelu sigurno neće održati tih dana nastavu. A kad dvije trećine njih ne može doći na posao, normalno je da moraš nastavu prekinuti na koji dan dok se ne oporave. Ali da je to bilo baš sasvim neočekivano (što se u ovako sročenim člancima sugerira), nije. Naime, opisani su simptomi vrlo česti, ma koliko bili neugodni. Možda zbog toga institucije poput škola najprije trebaju razmisliti kojom dinamikom će cijepiti kadar ako već znaju da se tako nešto može dogoditi. Jer od 10 onih koji su cijepljeni, njih će nekoliko (a ne znaš koliko, mogu čak i svi) razviti ove nuspojave. Nije tajna i ne skriva se, navedeno je crno na bijelo.

Za donošenje suda potrebno je čuti barem dvije strane

Kažem, ovo nije u obranu AstraZenece, već u obranu kritičkog razmišljanja, kao poziv da se čita i provjerava, posebno u današnje vrijeme, a imamo tu sreću da nam je sve dostupno. Zato, ako se bojite ili ste nesigurni, a niste još odustali od cijepljenja, svakako uzmite malo vremena, pa ipak istražite što je o toj temi već poznato kako biste barem znali što i ONI sami kažu o tome što je posve očekivano i normalno (a ne da vam novinari to otkrivaju kao toplu, dapače, vruću vodu). Posebno prokomentirajte s liječnikom ako imate drugih kroničnih bolesti ili alergije, pa onda stavite na vagu i ono što pišu masovni mediji. Odluka će, u konačnici, biti na vama, nitko vas na cijepljenje ne može prisiliti, ali nemojte se pustiti navlačiti poput ovaca s kojekakvim senzacionalističkim sadržajima.

Osobno bih, onima koji žele čuti sve strane, preporučila da odvoje malo vremena, pa poslušaju ovaj webinar kojeg je organiziralo 9 komora u zdravstvu o cijepljenju prije mjesec dana. Traje gotovo dva sata, no vjerujem da će vam se isplatiti pogledati.


Također, HZJZ je objedinio najčešća pitanja i odgovore o cijepljenju na svojim stranicama, pa bih ipak savjetovala da barem bacite oko na dokumente o cjepivima na linkovima - u svima se navode i nuspojave:

Ne ulazim u to kakva su vaša uvjerenja o manipulacijama i manipulatorima, imate li i u koga povjerenja ili zapravo više uopće nikome ne vjerujete. Ali baš zato, ako nikome više ne vjerujete, prije nego što vas zakači netko od suvremenih „proroka“, bilo lažnih ili pravih te vas odvede u svom smjeru, pokažite onu odliku Homo sapiensa koja ga razlikuje od drugih bića – razum. A da biste donijeli razumnu odluku, morat ćete se educirati s više strana jer u protivnom ste doista pogodan materijal upravo za one protiv kojih se navodno borite: manipulatore svih vrsta.

  • peronja:

    rijetko dobar članak, primjer pravog novinarstva. Čestitam!

  • Avatar umirovljenici
    umirovljenici:

    Dobro, članak je jasan čak i koristan...ali za koliku populaciju? Gro starijih je informatički nepismeno i za takve ljude trebalo je pripremiti pisani materijal, letak i sl. Što konkretno znači da se nakon cjepljena ostane na promatranju 15 minuta? To ... prikaži još!To promatranje ima svrhe samo ukoliko odmah imate burnu reakciju pa se skljokate sa stolice....Tromb koji se eventualno počinje stvarati nije vidljiv, neće se moguće odmah ni stvoriti, pitanje je gdje će se stvoriti, kuda će krenuti, kakve će cjepljeni imati posljedice.....u dogledno vrijeme će biti i donekle jasno da se stvorio ukoliko to cjepljeni prepozna pa čak na vrijeme i reagira - opet stvar cjepljene osobe. No, takvo praćenje od strane medicinske struke nije ni predviđeno, ali da jest u većini slučajeva postoji mogućnost da ga se detektira pa i moguće ukloni. ..dakako ovisno gdje ga se nađe i kada ga se nađe. Time je jasno da se cijepljenje vodi neorganizirano, stihijski po sistemu tko živ tko mrtav ....jer eto netko mora i umrijeti na određeni broj cjepljenih u smislu : misli na druge, cijepi se.