Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Sama svoj life coach

Treba uključiti mozak: strah je uvijek opasniji od bolesti

Noćas sam sanjala da imam COVID. Probudila sam se kašljući, što i ne čudi s obzirom na to da smo još uvijek usred radova i čišćenja, ovo nije prvi put.
Objava 07. studenoga 2020. 7 komentara 1244 prikaza
FOTO: Depositphotos.com
FOTO: Depositphotos.com
Gledala sam kako strah hara internetom i užasavala se – ne korone, već straha

Pa ipak, ostao je još neko prisutan taj trag straha iz sna, dovoljan da me natjera na razmišljanje o tome što mi sve leži u podsvijesti, kao i da me ponovno razbjesni zbog cijele ove situacije koje sam postala svjesna još na samom početku epidemije. U svakom slučaju, poslužio je za inspiraciju.

Kuga je bila na putu za Damask i u pustinji je prestigla karavanu.

"Kuda žuriš?" upita je vođa karavane.

"U Damask. Namjeravam uzeti 1000 života."

Na povratku iz Damaska Kuga je ponovo prošla pokraj karavane.

Vođa joj reče: "Odnijela si 50000 života, a ne 1000."

"Ne", odgovori Kuga. "Ja sam uzela 1000,

ostale je odnio Strah.

(Anthony de Mello)

Moja sestra je podijelila ovu poučnu priču na svom fejs profilu 13. ožujka, neposredno prije nego što su nas zaključali. Iako sam ostavila pristojan komentar, u sebi sam kipjela.

Svi se dobro sjećamo atmosfere koja je vladala tih dana. Neposredno prije toga pročitala sam status kolege novinara koji je prepričao riječi stanovitog povjesničara koji je na CNN-u povukao paralele između kuge i COVID-a. Nadam se da mi neće zamjeriti jer ću kopirati njegov status:

Zanimljivost: pandemija kuge iz 14. vijeka, u narodu poznate kao Crna smrt, počela je u kineskoj provinciji Hubei...zatim je poharala Iran...pa se iskrcala u Italiji i poharala Apenine...i onda ostatak Europe. Do ovog su zaključka došli povjesničari medicine trasirajući put bakterije Yersinia pestis do izvora u istočnoj Kini. Podsjećam da se Wuhan nalazi u Hubeiju, a da su Iran i Italija dva jaka žarišta koronavirusa.

Update za slabije koncentrirane: ovo je samo zanimljivost, ne i izjednačavanje ovih dviju bolesti!

Došlo mi je da ga razapnem u komentaru zbog dolijevanja ulja na vatru… Nastojala sam i opet biti pristojna, iako je bilo sve teže. U krajnjoj liniji, ni on, kao ni moja sestra nisu bili uzrok mog bijesa.

Ukratko, tog 13. ožujka sam eksplodirala (bolje je reći implodirala jer je to bilo pucanje „na unutra“). Tada sam, naime, po prvi puta postala svjesna da nam doista slijedi nešto puno strašnije od korone, a to je epidemija straha. Da stvar bude bolja, tog trena se uopće nisam zamislila nad riječima Melloa koje su odlično uobličavale moje misli.

Bila sam, naime, u stanju sužene svijesti i selektivne pažnje – vidjela sam samo da se spominje riječ kuga i to nakon što sam kod kolege također vidjela kugu, pa „slučajno“ naletjela na onaj @$%&#!! post: „1720. kuga, 1820. kolera, 1920. španjolska gripa, što nam slijedi?“. Tih su dana iskakale iz paštete i sličice „liječnika za kugu“ s kljunom.

Tako je u ožujku, uz Kugu, stigao i Strah.

Gledala sam kako strah hara internetom i užasavala se – ne korone, već straha. Posao mi je pisati i uređivati tekstove o zdravlju, odrasla sam i živim u okruženju liječnika, pratila sam početak pandemije i uočila početak infodemije i prije nego što sam saznala da za tu pojavu postoji naziv.

Bizarna mašinerija

Zgrozila sam se vidjevši kako se ta bizarna mašinerija zahuktava, kao u nekakvom filmu o sudnjem danu. Suluda kombinacija novog (novootkrivenog) virusa, nepoznate bolesti, napetih liječnika, zbunjenih znanstvenika, gladnih medija, užasnutih vlasnika tvrtki i obrta, proždrljivih političara, a ponajviše prestrašene mase. Svjetska zdravstvena organizacija zajašila je na Google, Yahoo, Facebook, počela se u društvenom interesu (upitnom, kao i uvijek) ograničavati sloboda govora, sugeriralo se da se virus ne spominje pod njegovim pravim imenom (SARS-CoV-2) jer će izazvati strah zbog asocijacija vezanih uz njegovog „brata“ SARS-CoV iz 2002. g.

Nicali su vojni šatori kao gljive poslije kiše, iz bolnica su izlazili zakrabuljeni liječnici i ostalo medicinsko osoblje, a iz njihovih su usta po prvi puta počele izlaziti upozoravajuće i panične izjave. Roditelji nisu mogli do bolesne djece u bolnicama, djeca nisu mogla do starih roditelja u domovima, tražilo se i traži se od ljudi da bolest, koja može dovesti do otežanog disanja (ako poprimi takav teži tijek, o teškom da i ne govorimo) „odrade“ potpuno sami, izolirani u sobi sa svojim strahovima od gušenja i respiratora. Ključne riječi: sam, zatvoren, izoliran, ugrožen, rizičan, prestrašen, odvojen od voljenih, zbunjen…

Počelo se naočigled, iz sata u sat, stvarati plodno tlo za teorije zavjere, gnojiva je bilo na pretek. Drastičnom brzinom padale su u drugi plan, pa čak se i kritizirale jedine konkretne mjere za koje je dokazano da djeluju, da mogu pomoći u smirivanju epidemije (iako nisu ni one, već znamo, 100% uspješne, posebno ako se samo jedna od njih primjenjuje, a niti mogu biti trajno rješenje).

Uvijek protiv straha

- Misliš li da si ipak reagirala pretjerano? – pitao me je dragi prijatelj rabin više tjedana kasnije, podsjećajući me da sam u ožujku, prije lockdowna, prijavila paničnu izjavu koja je kružila WhatsAppom (i drugdje), a koja je upozoravala ljude da se pripreme, da kupe što im treba jer da nam slijedi karantena. I ne samo da sam je prijavila, već sam poslala i svoju bijesnu glasovnu poruku u grupu u kojoj je objavljena.

- Ne, ne mislim, učinila bih to i sada… – morala sam mu objasniti da sam već tada predvidjela da će strah nanijeti daleko veću štetu od bolesti. Priznala sam mu da sam tada dobila napadaj koleričnosti, da bih možda neke svoje bijesne izjave povukla jer su bile izvan konteksta, izvan šire slike koju sam imala o strahu. Dakle, gledajući iz današnje perspektive, vjerojatno bih napravila potpuno istu stvar, samo na ponešto blaži način.

No svakako se nisam pokajala i ostala sam pri stavu da treba kontinuirano i bespoštedno raditi na sprečavanju panike i ublažavanju straha gdjegod i kadgod je moguće.

  • panika stvara stampedo u kojem su mnogi pregaženi
  • panika gotovo anulira svako logično, racionalno razmišljanje, a time i ponašanje
  • panika nas tjera da reagiramo instinktivno jer je strah primarna emocija. Imao je važnu ulogu u povijesti čovječanstva, osiguravao nam je preživljavanje stavljajući nas u stanje za borbu ili bijeg

Ukratko, panika nas, kao masu, stavlja na razinu životinja, pa su takve i reakcije – neracionalne, nepromišljene, nerijetko i sulude, agresivne, a izrazito štetne za situaciju u kojoj se nalazimo.

Živo biološko oružje

I kada nema korone, zbog straha se ignoriraju simptomi bolesti, zbog straha se odbijaju liječenja, zbog straha se prihvaćaju samo ona objašnjenja koja nas „tješe“ ili su u skladu s našim pretpostavkama, navodnim „znanjem“ … Zbog straha se zapravo može puno lakše umrijeti, nego zbog/od bilo koje bolesti jer mozak odbija suradnju. A u slučaju zaraznih bolesti, zbog straha se čak može i počiniti samoubojstvo ili ubiti, dapače, počiniti masovno ubojstvo, ovisno o tome koliko je mikroorganizam gadan i na koga ste ga „usmjerili“. Vi sami postajete biološko oružje.

I što sad trebamo učiniti? Zapravo nam i ne preostaje išta drugo već educirati se koliko je to moguće i smiriti se, također koliko god je to moguće. Nitko ne može u ovo vrijeme biti potpuno hladan i pribran, ali ipak bi trebalo dobro razmisliti prije nego što odlučimo instinktivno reagirati, bilo zbog straha ili zbog navodne „hrabrosti“. Nemojte dozvoliti da vam strah isključi mozak. SARS-CoV-2 nije kuga, ali postoji i jako je nezgodan, pa treba malo stati na loptu. Ne treba mu se čovjek baš servirati na pladnju ako ne mora, a posebno nije u redu servirati mu druge; nitko na to nema pravo, vjerovao osobno u njega ili ne.

  • krakata_sipa:

    poštovana vladimira šimić, nalupetali ste ovdje toliko gluposti da zapravo ne znam odakle da počnem. započetak, izuzetno tendenciozni naslov i teza da je "strah (pazite dobro!) UVIJEK opasniji od bolesti". pročitao sam tekst dvaput i moram priznati da nisam našao ... prikaži još! točno opis mehanizma, hajde da se usredotočimo na aktualnost, kako to strah odnosi više života od covida. možete li to, budite ljubazni, pojasniti te potkrijepiti nekim podacima i znanstvenim istraživanjima? ne mislite valjda tražiti argumente u izmišljenim literarnim djelima s personificikacijama i parabolama, je li? hajde da se započetak zadržimo na tome. unaprijed zahvalan, srdačan pozdrav.