Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Sama svoj life coach

Velika optimistična anketa: doznajte što nam daje snagu u vrijeme pandemije

U periodu mraka krenula sam u traženje svjetla i napravila veliku anketu. Iskoristila sam Facebook za nešto dobro te pitala liječnike, književnike, novinare, poduzetnike... vide li u ovoj situaciji ipak nešto pozitivno i što ih raduje. Njihovi su me odgovori oduševili! Pročitajte što su rekli: Nebojša Buđanovac, Silvija Šesto, Davor Bruketa, Vitomira Lončar, Anka Dorić, Martina Tišljar, Mirela Španjol, Borka Pezo Nikolić, Vesna Jurić-Rukavina
Objava 14. studenoga 2020. 0 komentara 986 prikaza
Optimizam, FOTO: Depositphotos.com
Optimizam, FOTO: Depositphotos.com
U ovo vrijeme pandemije krenula sam u potragu za iskricama optimizma i radosti

S porastom broja oboljelih i novozaraženih redaju se same mračne teme. Ima dana kada čovjek ima osjećaj da se više ništa dobro ne događa, a pogled u budućnost je zamagljen. Umorilo me je pametovanje o koroni i ne želim više o njoj pisati, barem ne privatno, a za posao gutam što moram.

U jednom trenutku potpune premorenosti zaključila sam da mi je stvarno dosta i odlučila sam se posvetiti „istraživačkom blogerstvu“. Ali moj cilj nije bio da nekoga raskrinkam ili otkrijem aferu – krenula sam u potragu za optimizmom za kojeg mi se, u takvom mračnjačkom stanju svijesti, činilo da je na izdisaju. Na stranu općeniti savjeti psihijatara i psihologa - nedostajale su mi konkretne priče.

Novinarski sam birala one koji su se pojavljivali (ili se i dalje pojavljuju) u javnosti, ali osnovni kriterij je bio da su čim više (po mogućnosti potpuno) međusobno različiti

Kako podnosite pandemiju, vidite li ipak neke pozitivne stvari u ovom razdoblju? Koje sitnice u životu vam „pune baterije“ u ovim vremenima? Imate li poruku, savjet za druge kako da ne klonu duhom? Napravila sam set takvih pitanja i krenula češljati listu mojih Facebook kontakata. S nekima sam surađivala, neke rado pratim, s nekima sam dugogodišnja prijateljica… Novinarski sam birala one koji su se pojavljivali (ili se i dalje pojavljuju) u javnosti, ali osnovni kriterij je bio da su čim više (po mogućnosti potpuno) međusobno različiti – po poslu, načinu života, vjerovanju, svjetonazoru… Trebala sam heterogenu skupinu kako bi mi svatko, iz svog ugla, mogao dati svoj pogled na optimizam i razloge za veselje.

Nisam znala što očekivati. Iskreno, čak sam i pomislila da će mnogi odbiti jer ili nemaju vremena ili nemaju volje o tako nečem banalnom pisati u ovakvoj situaciji, a ovo je ipak „samo“ blog.... Uostalom, neke čak i živcira kad krenete s pozitivom, a u njima oluja, krš i lom. No dogodilo se upravo suprotno, pristali su gotovo svi, a rezultat me je doista oduševio! Neću više duljiti, ovo će ionako biti pravi optimistični blog specijal jer ću ih objaviti sve na jednom mjestu, u jednom tekstu, redoslijedom kojim su mi pristizali odgovori. I nikoga neću kratiti – optimizam zaslužuje najveći mogući prostor.

Nebojša Buđanovac

psihoterapeut, ravnatelj županijskog Crvenog križa u Varaždinu

Nebojša Buđanovac, FOTO: Večernji list
Foto: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL


Budući da posljednjih tjedan dana imam COVID-19, na svojoj koži proživljavam i taj aspekt pandemije (doduše, moja varijanta je umjerena pa nisam završio u bolnici). Bolest mi sama po sebi nije pala tako teško, budući da sam gripu u životu prebolio čak 10-ak puta, ali teže mi pada činjenica da moram raditi od kuće, a moj posao jest komunikacija s ljudima. Pozitivu u ovim danima nalazim, kao i uvijek, u svoja tri psa s kojima dijelim život (irski vučji hrt, maltezerica i morki), s kojima mi nikad nije dosadno, zatim u komunikaciji sa sinom, koji je veliki pozitivac, te u čitanju i drugim hobijima kao što je gledanje filmova, slaganje maketa aviona i tome slično. Pored toga, vrijeme kod kuće koristim i za prevođenje knjiga, što mi je još jedan izvor prihoda i posao kojim se bavim s ljubavlju (istina, umor od COVID-a sprečava me da prevodim onoliko koliko bih želio). 

I možda ćemo se jednog dana sjetiti upravo ovog perioda kao trenutka u kojem smo došli do nekih novih spoznaja, donijeli neke odluke potpuno drukčije od dotadašnjih, promijenili svoj život

Moja poruka drugima bila bi da svako vrijeme nosi svoje i u svakom se razdoblju može pronaći nešto pozitivno. Ovo razdoblje definitivno nije vrijeme za putovanja, izravne kontakte i grupne aktivnosti, nego je vrijeme za boravak kod kuće, bolje upoznavanje i istraživanje sebe i svojih interesa, i kao takvo ga treba prihvatiti. Naravno, to samo po sebi mnogo teže pada ljudima koji su po prirodi više ekstrovertirani i komunikativni nego onima koji teže introvertnosti. Ali svatko može u sebi pronaći onaj unutarnji dio koji žudi za mirom i tišinom i odmorom od pretjerane užurbanosti i komuniciranja.

Meni pomaže kad svoju sobu zamislim kao onu kućicu u planini o kojoj svi ponekad sanjamo, daleko od civilizacije. Ovo razdoblje će jednog dana proći, i vratit ćemo se u koliko-toliko normalan život, možda s nekim novim pravilima, ali uglavnom normalan. I možda ćemo se jednog dana sjetiti upravo ovog perioda kao trenutka u kojem smo došli do nekih novih spoznaja, donijeli neke odluke potpuno drukčije od dotadašnjih, promijenili svoj život i pokrenuli se u nekom smjeru o kojem prije nismo ni razmišljali. 

Silvija Šesto

spisateljica

Silvija Šesto, FOTO: Facebook

FOTO: Facebook, privatni album

Vrijeme pandemije provodim kreativno. Osim što pišem, ovo je vrijeme toliko motivirajuće za analizu ljudskih karaktera, istodobno teško zbog iskušenja u kojem neki jednostavno odlaze nekim drugim putevima, a neki koji su bili daleko, približavaju se i postaju bliski. Ipak, mnogo mi je teže pao potres, jer potres je potresao zgrade, no još više poznanstva, prijateljstva. Prokazao ljude i neljude.

Teške situacije čine da se radujemo istinskim vrijednostima. Možda je ovo prilika da ih se prisjetimo i razlučimo vrijedno od bezvrijednog

Osobno mi ništa teško ne pada kad je riječ o nedaći koja je, ne prvi puta, zatekla svijet. Hrvati su već svašta prošli lokalno, pa će i ovo globalno pregrmjeti. Žao mi je kad vidim anksiozne ljude, smatram da čovjek u svemu treba naći pozitivu, izvući snagu iz sebe, jer ovo je vrijeme iskušenja u kojem se dokazujemo kakvi smo ljudi. Najlakše je kad je sve okej, no i teška vremena su vremena. Utoliko su pravi ljudi u teškim vremenima snaga i nada, a duboka vjera kako baš u tim vremenima moramo dati maksimum ljudskosti, bodri i snaži.

Sitnice koje život znače nisu se bitno promijenile, jer one su zapravo krupne snage koje nas tjeraju naprijed. Od potresa mi kroz dom prolaze majstori, ovaj puta sve sami dobri ljudi, volim tu dobrotu nekako vratiti, pa spremam darove za vrijeme koje se bliži hohoho, a ljudima bih poručila da budu ljudi, da se trude, sve ostalo će se složiti.

Teške situacije čine da se radujemo istinskim vrijednostima. Možda je ovo prilika da ih se prisjetimo i razlučimo vrijedno od bezvrijednog.

Davor Bruketa

poduzetnik, kreativni direktor agencije Bruketa&Žinić&Grey

FOTO: Aleksandar Selak

U životu je konstantna samo promjena. To se neće promijeniti. Opiranje promjenama uzaludno je i neugodno iskustvo. Puno je bolje prepustiti se uzbuđenju i u bujici događaja tražiti prilike za rast i razvoj. Lako je fokusirati se na negativne strane svake promjene, ali tijek događaja u kojem se trenutno nalazimo ima previše pozitivnih aspekata da bi ih mogli ignorirati.

Savladavanje novih, dostupnih tehnologija jača nas kao pojedince i kao društvo. Bit ćemo brži, efikasniji, uspješniji. Znanje je izvor slobode

U samo nekoliko mjeseci došlo je do ozbiljnih pomaka u digitalizaciji svih dijelova društva. Savladavanje novih, dostupnih tehnologija jača nas kao pojedince i kao društvo. Bit ćemo brži, efikasniji, uspješniji. Znanje je izvor slobode.

U samo nekoliko mjeseci vrlo smo plastično shvatili koliko je naša planeta mala, povezana i koliko ovisimo jedni o drugima.Naglim smanjenjem gospodarske aktivnosti vidjeli smo koliko se priroda brzo počela obnavljati i vidjeli smo da možemo nešto napraviti po tom pitanju i u kratkom roku.

Sada, kad smo sve to uvidjeli, ništa neće biti isto. Vjerujem da će godine pred nama donijeti puno pozitivnih globalnih integracijskih inicijativa koje će kao nikad do sada naići na plodno tlo zbog ovog kratkog, neugodnog iskustva pandemije.

Prava uzbuđenja tek nas čekaju. Prvi korak u tom smjeru dogodio se već na američkim izborima.

Vitomira Lončar

glumica, profesorica na Xi'an Eurasia University

Vitomira Lončar, FOTO: Facebook

FOTO: Facebook, privatni album

Ove mi se godine čini da sam rođena pod sretnom zvijezdom! Život se nevjerojatnim spletom okolnosti odvrtio – na dobro. Za vrijeme najveće krize u Kini, mi smo se zatekli na Filipinima gdje se tek bio pojavio poneki slučaj i nije bilo nikakvih mjera, živjelo se bez ograničenja. Onda smo se za vrijeme najteže situacije u Hrvatskoj zatekli u našoj kući u Ustrinama, na otoku Cresu, gdje smo ostali „zarobljeni“ punih pet mjeseci. Na svježem zraku, u mjestu s malo ljudi i na otoku na kojem mjesecima nije bilo ni jednog slučaja. I baš kad se situacija počela mijenjati na gore, vratili smo se u Kinu, u naš grad u kojem već nekoliko mjeseci nema ni jednog slučaja. Pojavi se poneki uvezeni slučaj, donesu ga stranci koji slete u grad, ali se odmah izoliraju i mi smo, zapravo, „corona free“ provincija.

U Hrvatskoj je situacija sve teža, a mi ovdje ni na koji način ne osjećamo da se izvan granica zemlje, praktički u cijelome svijetu, događa prava drama. I sad kad sve ovo pišem, čak mi je i neugodno što nas je sve ovo zaobišlo. Ono što nas od početka zaista brine, na osobnoj razini, to je zdravlje naših mama. Nadamo se da će i njih virus zaobići!

I danas, više nego ikada, vrijedi rečenica: Znaš li kako možeš saznati svoju budućnost? Kreiraj ju sam. Ovo je idealno vrijeme za kreiranje života „nakon korone“. Treba ga iskoristiti, ne propustiti.

Iskreno, kad vidim kako su naši sugrađani u Kini, koji su bili u najgorem mogućem lockdownu od svih zemalja na svijetu, efikasno riješili problem virusa, to mi daje vjeru da je sve moguće. Naravno, nije moguće preslikati načine iz jednog sustava u drugi, ali vidim i osjetim na vlastitoj koži kako je, uz poštivanje mjera, zaista moguće život dovesti u normalu. Teško mi je shvatiti da ljudi u Hrvatskoj ne vide da je nepridržavanje mjera pogubno.

Baterije mi uvijek puni moja svakodnevnica i uživanje u poslu koji radim. Razgovaram sa svojim studentima o tome kako su se osjećali zarobljeni u karanteni, a to je ljekovito. I za njih i za mene. Osjećam se korisno. A kad je čovjek koristan, onda se automatski dobro osjeća.

Najljepše u životu je da i lijepe i ružne stvari – prolaze. Proći će i ovo. Ono što svakako pomaže u situaciji u kojoj se nalazimo jest rutina. Svakodnevna rutina. Za vrijeme 28 dnevne potpune karantene kroz koju smo suprug i ja prošli po povratku u Kinu, uvjerila sam se da dnevna rutina zaista čini čuda. I održava te „na površini“. Nema gore od toga da se čovjek pusti i prepusti da ga nosi vrijeme.

I danas, više nego ikada, vrijedi rečenica: Znaš li kako možeš saznati svoju budućnost? Kreiraj ju sam. Ovo je idealno vrijeme za kreiranje života „nakon korone“. Treba ga iskoristiti, ne propustiti.

Anka Dorić

liječnica, specijalistica transfuziologije i spisateljica

Anka Dorić, FOTO: Privatna arhiva

FOTO: privatni album

Korona me je, srećom, tek ''okrznula''. Početkom rujna ove godine i sama sam provela 3 tjedna u izolaciji. Brinula sam za svoju majku (87g) i sina (19 g) s kojima živim. No nitko nije razvio simptome.

Kako je moj posao liječenje i dijagnosticiranje bolesti, doživljavam ih profesionalnim izazovima koji dolaze i prolaze, iskušavaju ljudsku otpornost, snagu i sposobnost prilagodbe i koje valja sprečavati, liječiti i učiti iz njih. Takva je i ova pandemija. Izazov svjetskih razmjera kroz koji trebamo proći sabrano, disciplinirano i ostati na nogama, spoznati znanja korisna za budućnost uz što manje žrtava.

Nakon posla hitam doma obitelji koju volim još više kroz ovo iskustvo pandemije. Čuvamo se maksimalno. U slobodno vrijeme relaksiram se šetnjama u prirodi, čitanjem i slušanjem glazbe kako bih ostala u top formi. Na poslu smo postali brižniji i empatičniji jedni prema drugima, što je dobro i pozitivno samo po sebi.
Osobito smo se mi transfuziolozi još više povezali s našim dobrovoljnim davateljima koji su čitavo ovo vrijeme tu kad god treba, jer je ljudskost i nagon da se pomogne bližnjemu u nevolji i bolesti jači od svakoga straha.

Govoreći o sitnicama koje „pune baterije“, ima ih na pretek. Pročitala sam i kupila puno novih knjiga i glazbenih albuma. Čitam opet srednjoškolske klasike: Camusa, Sartrea, knjige kolege Igora Rudana, Stribora Markovića, kao i transakcijskih psihoterapeuta Cloda Steinera i Erica Bernea, Nade Žanko... I romane Bulgakova, Aralice, Andrića, te sve češće i neke pjesnike i pjesnikinje (Jesenjina, Whitmana, Baudelairea, Nerudu, A. B. Šimića, naše suvremene pjesnike i pjesnikinje Grakalića, Domovića, Marijanu Rukavina Jerkić, Dariju Žilić, Mirnu Weber, Božicu Jelušić....).

I sama godinama pišem poeziju. Pripremam prvu zbirka pjesama za koju je predgovor napisao naš, nažalost nedavno preminuli pjesnik, prozaik, književni kritičar, esejist, urednik i novinar Sead Begović. Volim fotografirati, proučavati povijesnu građu domaće medicine i farmacije, gledati dokumentarne filmove o životu i radu modnih klasika.

Osunčajmo ovu zimu aktivnostima kojima ćemo, štiteći zdravlje i ljudi i životinja, iskazivati maksimalnu ljubav, dobrotu i empatiju prema sebi i jednih prema drugima. Život se sastoji od bonaca i oluja. Prođimo kroz njih što smirenije, budimo strpljivi.

Poslovno živim na relaciji Zagreb – Varaždin. Puno vremena provodim u autu te sam se nakon potresa i korone zarekla kako ću si mjesečno kupiti barem jedan album omiljenih pjevača ili grupa čije hitove slušam i pjevušim dok vozim. Osobito me relaksiraju šetnje - po Samoborskom Gorju vikendima i po Dravskom Parku i Aquacityu u blizini Varaždina, u kojem radim kao bolnički transfuziolog.

Ovo je Vrijeme, kakvo god bilo, naše Sad. Jedino koje imamo. Dragocjeno nam je, kao i zdravlje i mir. U kriznoj situaciji kakva je SARS-CoV-2 pandemija, svjesna sam kako slijedi razdoblje velikih životnih promjena za nas, velike i male, mlade, zrele i ljude starije životne dobi. Za sve je savjet isti: iskoristite svaki dan i izvucite najbolje iz njega ma gdje god i kako god “zaključani” bili. Osunčajmo ovu zimu aktivnostima kojima ćemo, štiteći zdravlje i ljudi i životinja, iskazivati maksimalnu ljubav, dobrotu i empatiju prema sebi i jednih prema drugima. Život se sastoji od bonaca i oluja. Prođimo kroz njih što smirenije, budimo strpljivi.

Sanjajmo i nadajmo se iskrenim i zdravim poljupcima i zagrljajima bez maske. I vjerujmo kako će to vrijeme uskoro zavladati i vratiti se radost slobodnog disanja punim plućima, otvorenih granica i bez lockdowna.

Virusi nisu naši prijatelji, nisu nužno niti neprijatelji. Susrete s mikrobima prisutnim u prirodi na ovoj planeti gledajmo i kao imunološki ''update'' koji, povijest je pokazala, nastupa svakih nekoliko godina u žešćoj formi, nakon susreta s nekim potencijalno emergentnim ili reemergentnim patogenom. Treba ih što bezbolnije i organiziranije prebroditi uz zdravu i razumnu disciplinu i zaštitu koja će pomoći da prouzroče čim manje štete, patnje i bolesti svima nama.

Svima nam želim puno snage i sreće i pobjedu!

Martina Tišljar

šaptačica anđelima i licencirani EFT trener

FOTO: Facebook, privatni album

Sa zahvalnošću mogu reći da mi je ovo vrijeme donijelo mnoštvo blagoslova. Kao i većina, i sama sam prolazila kroz period prihvaćanja i prilagodbe. Neke mi je stvari bilo malo teže prihvatiti – kao, na primjer, nošenje maski ili prebacivanje live druženja na online. U nekom trenutku uvidiš da opiranje promjeni nema smisla i da je fleksibilnost gotovo „nužna mudrost“ da održiš svoj duh visokim i da ideš dalje kroz život sa smiješkom.

Puno se toga promijenilo u svakodnevnoj dinamici. Neke su mi se stvari posebno svidjele u ovo vrijeme upravo u onome za što mi je trebalo vremena da se naviknem. Iako su mi online druženja bila pomalo „čudnjikava“ jer je smiješno kada komuniciraš s grupom dok gledaš i sebe na ekranu, zapravo je sjajno da to vrijeme provodiš u svom toplom domu, u trenirci koju nitko ne vidi. I dalje više volim live druženja i grljenje, ali uživam i u dobrobitima koje donosi taj naš WiFi koji nas spaja i virtualno.

Osim toga, u ovom sam periodu otkrila koliko zaista imam stvarnog povjerenja u život. I to povjerenje mi je donijelo hrabrost i mir u trenucima kada nisam mogla jednakom dinamikom raditi, nisam ni pomislila tražiti poticaje već sam razmišljala o tome kako da budem dio rješenja. Otvorile su se i neke nove ideje, osnažile vizije i zapravo sam jako zahvalna na svemu.

U svemu, pa i u najtežim trenucima, imamo izbor. Čak i onda kada nam se čini da je netko ugasio svijetlo. Možemo izabrati bio dio rješenja bez obzira na trenutne okolnosti. Možemo izabrati imati povjerenje u sebe i život. A možemo se sjetiti i toga da nikada nismo sami.

Što mi puni baterije? Iako ih je puno manje ovih dana od prijatelja i poznanika, zagrljaji mojih najdražih i najbližih se nisu smanjili. Imamo više vremena i prilika za njih i ovo vrijeme donijelo mi je puno više prilika za druženje s obitelji. Osim toga, volim biti vani, u prirodi. U ovom smo periodu proveli puno više vremena u šumi i na moru nego ikada. Meni je sitnica poput šetnje u šumi nešto veliko i dragocjeno. I dodala bih nešto što zapravo želim svima – moj posao meni puni baterije. Zapravo ga ne smatram poslom jer to je moj život. I od srca želim svima da rade ono što vole kako bismo svi stvarali iz mira i radosti. Ono što radimo bi nam svima trebalo puniti baterije.

Poruka bi bila: u svemu, pa i u najtežim trenucima, imamo izbor. Čak i onda kada nam se čini da je netko ugasio svijetlo. Možemo izabrati bio dio rješenja bez obzira na trenutne okolnosti. Možemo izabrati imati povjerenje u sebe i život. A možemo se sjetiti i toga da nikada nismo sami. To svjetlo u mraku nekome može biti njegov Anđeo čuvar, razgovor s Bogom u tišini, osmijeh djeteta ili nečija ruka podrške. To svjetlo u mraku možemo biti jedni drugima. U svojoj biti svi smo mi Dobrota i ako to njegujemo u sebi, naše će svjetlo rasti i dotaknuti i druge oko nas. Zamišljam to kao svjetlost koja svojim dodirom potiče svjetla oko sebe da jače sjaje. Vidim mrežu predivne svjetlosti koja obgrljuje naš planet, sve nas. To smo mi u svojoj biti. Predivna svjetlost, dio Božanskog. I to ne trebamo čak ni izabrati biti, samo se trebamo sjetiti da to Jesmo.

Mirela Španjol

direktorica, konzultantica i certificirani coach u Ciceron komunikacijama

Mirela Španjol

FOTO: Facebook, privatni album

Početak pandemije bio je ispunjen tjeskobom zbog neizvjesnosti zaraze od same bolesti o kojoj se tada puno manje znalo, ali i neizvjesnosti oko posla, koja je u poduzetništvu ionako stalno prisutna, a pandemija ju je još više pojačala. No, možda mi je baš ta poduzetnička spremnost na rizik, neizvjesnost i optimizam nužan za biznis, bio onaj resurs koji mi je u ovoj situaciji pomogao da prihvatim situaciju i okrenem se onome što mogu učiniti.

Iskoristila sam to vrijeme stoga za pojačane telefonske kontakte s prijateljima, sa svojim sinovima uobličila neko kvalitetno vrijeme druženja i novih rituala za vrijeme lockdowna… No, potres u ožujku donio je novi šok i osjećaj izloženosti.

Mogu reći da sam u ovo vrijeme učvrstila neka prijateljstva, povezala se na jedan kvalitetniji način sa svojom već odraslom djecom, pripremala se psihički za novo razdoblje života i poslovanja, pogledala hrpu dobrih filmova za koje nisam imala vremena, obnovila stan, obojala balkonsku ogradu, posadila cvijeće i učinila dom toplijim i ugodnijim za cjelodnevni boravak. Počela sam čak uživati u toj izolaciji u kojoj sam se okrenula sebi i introspekciji, znajući daj e stanje privremeno.

Osobno mi snagu daje iskustvo – sa svojih 55 godina znam da će i ovo proći, da će izroditi neke nove vještine i na površinu izvući neke naše talente i sposobnost prilagodbe za koju nismo ni znali da postoji. Nisam ni sanjala da ću sve radionice i coachinge najednom moći raditi online, u čemu počinjem i uživati.

Ne znam recept za sreću, ali sve više mi se čini da je ona stvar odabira i stava, unatoč svemu što možemo naći kao izgovor za biti „down“, jer je tako lakše. No to je iluzija, vjerujte. Lakše je biti sretan.

Ovo je vrijeme velike društvene, osobne i duhovne transformacije i ja se veselim što sam dio tog iskustva. U ovoj transformaciji rastemo i poslovno i privatno, obiteljski, uočavamo neke vrijednosti koje smo zanemarili prije pandemije – solidarnost, poštivanje različitosti, briga za druge oko nas, povezivanje i zajedništvo.

Moja poruka je da nema rasta u zoni komfora, da se čuda događaju kad smo bačeni u vodu, u novo, i kad u tom novom i nepoznatom nakon početne anksioznosti počnemo uviđati ljepotu, snagu i preobrazbu u neku novu, snažniju, bolju osobu.

Možda je i razvod kroz koji sam prošla prije dvije godine utjecao na to da prihvatim da život nosi promjene koje nismo željeli i protiv kojih smo se u početku borili, no nakon bure shvatiš da ti je život dao novu priliku. Sve što ne valja mora se raspasti i napraviti mjesta za ono što nam treba i što zaslužujemo. Imam povjerenja da je i ovo takav proces.

Mogu reći da sam i u ovoj pandemiji pronašla svoj mir, stabilnost i osobnu sreću kroz odnose i ljude koje sam pustila u svoj život, ali i one koje sam otpustila iz njega jer više nismo bili na zajedničkom putu. Ne znam recept za sreću, ali sve više mi se čini da je ona stvar odabira i stava, unatoč svemu što možemo naći kao izgovor za biti „down“, jer je tako lakše. No to je iluzija, vjerujte. Lakše je biti sretan.

Borka Pezo Nikolić

primarijus, klinički kardiolog Klinike za bolesti srca i krvnih žila KBC-a Zagreb

Borka Pezo Nikolić, FOTO: Facebook

FOTO: Facebook, privatni album

Osobno mi ovo vrijeme pandemije ne pada teško. Prihvaćam situaciju bez očajavanja. Sretna što sam ipak provela normalan godišnji odmor. Sada, za razliku od ožujka i travnja, imamo prostor za sitne užitke kao što su frizer, poneki odlazak u shopping. Pozitivno je sve dok nema većih tragedija. Ne ignoriram ovo stanje, dapače, respektiram ozbiljnost situacije, poštujem mjere i čak mislim da bi trebale biti strože.

Poruka je drugima da se pokušaju ne brinuti te da prihvaćaju život sada i ovdje. Neke stvari ne možemo promijeniti. Bolje je raditi na jačanju svog duha, nego rasipati energiju nadajući se ćemo promijeniti svjetsku nepravdu.

Život znači kad se ujutro probudiš i ništa se nije dramatično dogodilo. Život znači kad mogu skuhati ručak ili pročitati neku mudru misao. Puni mi baterije smijati se s prijateljima, pa čak i kad je teška situacija, nalaziti neki humoristični odmak. To mi je uvijek inspirativno.

Poruka je drugima da se pokušaju ne brinuti te da prihvaćaju život sada i ovdje. Neke stvari ne možemo promijeniti. Bolje je raditi na jačanju svog duha, nego rasipati energiju nadajući se ćemo promijeniti svjetsku nepravdu.

A u konačnici, upravo ovakva vremena čine razliku, ovako bolna vremena su načelno kreativnija od laganih.

Vesna Jurić - Rukavina

HRT-ova urednica i novinarka Radio Sljemena

Vesna Jurić-Rukavina, FOTO: Facebook

FOTO: Facebook, privatni album

Vrijeme pandemije je i ispit odgovornosti. Iskreno, bez poteškoća sam prihvatila masku, fizičku distancu i naputak koji je i svakodnevno prisutan o pranju ruku od malena. Čak ni lockdown nije bio toliko težak kao razdoblje koje živim sada jer previše vremena potrošim objašnjavajući kako zaštitna maska nije brnjica.

Putem društvenih mreža pokušavam širiti „Štamparovski duh“ koji jest u meni s raznim crticama iz života. Iscrpljujuća je to borba, ali javno sam obećala i potrudim se napisati pokoju crticu. Osmislila sam malu igru o poznavanju naše baštine kroz razne zagonetke, pa onda pozvala na slanje fotografija s naših Zagrebačkih balkona, pa se slilo dosta cveteka vrijednih ruku. I napravila sam dva mala videa za podizanje optimizma. Ovih dana krećem s pozivom na najljepše jesenske motive iz Zagreba. Kroz male igre pokušavam da do nekoga stigne i najmanji tračak svjetlosti.

Svaki dan ispočetka pokušavam pronaći snagu (jer meni su ljudi - ljudi i nisu mi brojevi), "odlaskom" u Asiz. To mi je omiljeno mjesto na svijetu jer samo po sebi odiše nekim mirom. Dovoljno mi je i desetak minuta da pratim tamošnju misu. Čitam psalme i promišljam, čitam opet filozofiju i starogrčke filozofe, šetam. Najviše mi snage daje kad se vidim s tatom pa makar i samo malo razgovarali u njegovom dvorištu ili kad „nabasa“ sin s maskom u kuću nakon dežurstva i kaže „odmaknimo se tri metra“. To je radosni trenutak kad grliš na daljinu ljude koje voliš. Radosti su kad mi sestre pošalju slikicu iz doma u kojem je moja majka već šest godina u stacionaru jer je potpuno nepokretna. Tu smo...i nju grlim na daljinu. Naravno da radimo preko mjere na svim telefoniranjima.

Brinuti o drugom čovjeku, bližnjem svomu, susjedu ili potpuno nepoznatom s malim znakom pažnje je ono što valjda imaš ili nemaš - a kad to radiš, ne može se klonuti duhom. Tko to nema, neka se potrudi. Tako će i društvo biti zdravije

Teška su vremena, vremena puna straha i zbog bolesti i materijalne egzistencije, a ne klonuti duhom je izazov. Preporuka za zaštitne maskice je kao domino efekt izazvao još jednu pojavu - mnoge maske su popadale i čovjek se je našao u situaciji da je možda zato prekinuo s nekime čak i prijateljstvo. No, oprostiš i shvatiš - to bi se dogodilo kad-tad. Pred malim i nevidljivim virusom se poljuljalo mnogo toga. Pa je ovo i vrijeme razotkrivanja nas samih. Svatko od nas bi trebao (a ako nema, trebao bi čim prije) preuzeti osobnu odgovornost za sebe i drugog. I to je velika zadaća, pa ne možeš klonuti duhom jer si u jako odgovornom poslu. Brinuti o drugom čovjeku, bližnjem svomu, susjedu ili potpuno nepoznatom s malim znakom pažnje je ono što valjda imaš ili nemaš - a kad to radiš, ne može se klonuti duhom. Tko to nema, neka se potrudi. Tako će i društvo biti zdravije. Malo više posluha oko mjera i gospodarstvo će opstati. Ako nema čovjeka i najprije brige o čovjeku i zdravlju, a što će to opstati bez nas samih? A, navečer nešto lagano, neki film, čaj i kekse! Ili pospremanje starih rukopisa, papira ... Koliko tu ima posla, ljudi moji. Što sve skrivaju ladice....

pixabay.comFoto: pixabay.com 1 / 11

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.