Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Mentalno (Na)Zdravlje!

Kako stvoriti i održati zdrave emocionalne granice?

Djeci kojoj je zabranjeno reći „ne“ učinjena je nepravda za cijeli život. Ako ne možemo reći „ne“, gubimo kontrolu nad životom. Štoviše, ljudi će nas teško razumjeti ako ne govorimo „ne“ i bit će zbunjeni s nama. To je izvor mnogih nesporazuma, svađa i konflikata.
Objava 25. kolovoza 2021. 0 komentara 295 prikaza
Foto: Pexels
Foto: Pexels
Najveći izazov je sebi reći "ne."

Događa li vam se da mislite i osjećate „ne“, ali kad netko pita za uslugu klimate glavom i govorite „da“? Štoviše, sami nudite pomoć i savjet drugima, čak i kad nitko to ne traži? Tuđe potrebe, za vas su naredba i ispunjavate ih gotovo automatski? Svoje emocionalne potrebe stavljate na posljednje mjesto? Čini se da su svi važniji od vas – djeca, partner, roditelji, kolege, susjedi pa čak i poznanici. Trudite se svima udovoljiti jer vjerujete da ćete tako biti prihvaćeni, cijenjeni i voljeni? Palo vam je na pamet da to baš tako i ne funkcionira, ali ne znate kako drugačije.

Ovo nije čudno kada znamo da je jedna od naših najdubljih potreba pripadati tj. imati odnos. Emocionalne granice su sve što nas odvaja i pokazuje gdje počinjemo i završavamo u odnosu na druge ljude.

Jedan od prvih razvojnih zadataka djeteta je povezati se sa svojim roditeljima, posebice majkom. Dijete bi trebalo imati osjećaj da je dobrodošlo i sigurno. To će se dogoditi ako majka stvori konzistentan, topao i predvidljiv emocionalni odnos. Majka uči dijete na odnos sa svijetom kroz privrženost. Majka odgovara na potrebe djeteta koje nema svijest o sebi odvojeno od majke. To je faza simbioze u dječjem razvoju.

Diferencijacija

Procesom separacije – individualizacije dijete započinje odvajanje od majke kroz nekoliko različitih psihičkih procesa od kojih je prva diferencijacija. U odrasloj dobi, to je sposobnost emocionalnog kontakta s drugima uz očuvanje autonomnosti u emocionalnom funkcioniranju. Slabo diferenciranoj osobi nedostaje emocionalna granica između sebe i drugih te granica koja sprječava da emocije nadvladaju njezin proces razmišljanja. Takva osoba automatski upija tuđu tjeskobu i stvara znatnu tjeskobu u sebi. Veća diferencijacija znači manje stresa i više zdravlja.

Imate li djecu, sigurno vam je poznata „ne“ faza dječjeg razvoja. Tako dijete vježba svoje granice i integritet. Djeci kojoj je zabranjeno reći „ne“ učinjena je nepravda za cijeli život. Ako ne možemo reći „ne“, gubimo kontrolu nad životom. Štoviše, ljudi će nas teško razumjeti ako ne govorimo „ne“ i bit će zbunjeni s nama. To je izvor mnogih nesporazuma, svađa i konflikata.

Dobra vijest je da ono što nismo odradili u djetinjstvu, možemo nadoknaditi u odrasloj dobi. Štoviše, ne postoji odrasla osoba koja nema razvojnih dugova. Sazrijevanje i odrastanje su cjeloživotni proces.

Ako ste se pronašli u gornjim redovima, sigurno se pitate što možete učiniti ne biste li naučili postaviti zdrave emocionalne granice i naučili reći „ne“. Donosim nekoliko savjeta.

1. Preispitajte svoje emocionalne potrebe. Odrasla osoba kao i dijete ima emocionalne potrebe. To su ljubav, povezanost, prihvaćanje, pripadanje, sigurnost, predvidljivost, odnos s bliskom osobom. Da li su vaše emocionalne potrebe zadovoljene bezuvjetno ili ih kupujete svojim „da“ dok mislite i osjećate „ne“?

2. Preispitajte što osjećate. Da li ste jedna od onih osoba koja na pitanje „kako si?“ uvijek odgovara „dobro“ , sa smiješkom na licu? Ili imate potrebu do u tančine opisati kako se osjećate? Da li se skrivate iza maske i uloge koju igrate? Da li sebi možete priznati kako se osjećate? Jer ako ne priznate sebi, nećete moći priznati ni drugima. Ponekad je teško doći do autentičnih emocija. Ovdje posebno pomaže umjetnost: crtanje, plesanje, pisanje, čitanje i slušanje glazbe. Nađite svoj medij i krenite istraživati. Nikad nije kasno za to.

3. Dajte si vremena za odgovor. Ponekad na tuđi upit reagiramo toliko automatski da se ne uspijemo snaći. Ovdje pomažu jednostavne rečenice koje možete uvježbati unaprijed. Na primjer: „daj mi malo vremena da razmislim“, „ne mogu ti odgovoriti odmah, moram vidjeti kako se osjećam s tim“, „na tvoje pitanje mogu odgovoriti za sat vremena kad dovršim posao koji radim“, „kako ti se čini da o tome razgovaramo sutra u osam sati?“ itd.

4. Naučite sebi reći „ne“. Ako ne možete sebi reći „ne“, teško ćete to moći reći drugima. Počnite s jednostavnim stvarima kao što su pitanja: što volim/ne volim, što biram/ne biram, za što sam dostupna/nisam dostupna, čemu želim reći da/ne itd.

5. Dozvolite si promijeniti mišljenje. Ovo može izazvati puno tjeskobe ako osjećate da gazite svoju riječ dogovor i prijateljstvo kada imate potrebu predomisliti se. Međutim, svaki put kada napravite izbor koji nije u skladu s vama, izdajete sebe. Život je stalna promjena. Sve se mijenja i pravi prijatelji koji vas dobro poznaju, to će razumjeti. Naravno, ukoliko to nije vaše uobičajeno ponašanje.

Tema zdravih granica jedna je od tri teme trodnevnog online besplatnog izazova za stručnjakinje pomagačkih zanimanja.Tijekom tri dana dobivat ćete vježbe i savjete u svoj inbox. Izazov kreće u ponedjeljak 6. rujna. Prijavite se na https://bit.ly/2VD9f08

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.